U vrijeme kada je čitav svijet stao, kad je sezona 2020. prvenstva u Formuli 1 stala na neodređeno, Carlosu Sainzu mlađem ostvario se san mnogih dječaka (i poneke djevojčice) na svijetu. Dok su čelnici svijeta utrkivanja osmišljali kako da sport vrate u život, Ferrari je prekinuo suradnju s četverostrukim svjetskim prvakom Sebastianom Vettelom, i na iznenađenje mnogih obznanio da će boje momčadi od 2021. godine braniti Španjolac Sainz. Iako je u javnosti djelovalo kako se sve odigralo na brzinu, pregovori između Ferrarija i Sainza su trajali duže vrijeme, no Španjolac je u svemu bio opušten, misleći kako Ferrari pregovara i s drugim vozačima. Iz Ferrarija su htjeli Sainza, a svoju priliku da ispuni dječačke snove Carlos je objeručke prihvatio. Voziti za momčad iz Maranella, u kakvoj god formi ona bila, san je svakog vozača.
Carlos Sainz Vazquez de Castro, poznat kao Carlos Sainz mlađi, sin je dvostrukog svjetskog prvaka u rallyju, Carlosa Sainza. Sainz mlađi, rođen 1994. godine u Madridu, kao i većina današnjih vozača Formule 1, karijeru u utrkivanju započeo je u kartingu. 2008. godine osvojio je naslov u Asia-Pacific juniorskom natjecanju u kartingu, a na drugom mjestu je završio u prvenstvu Španjolske. Naredne godine osvojio je prestižni Monaco Kart kup, te je napredovao u Europsku Formulu BMW. Put do Formule 1 bio je popločan utrkama Formuli BMW, Formuli Renault, Britanskoj Formuli 1, F3 i GP3 serijama, te naslovima prvaka u Formuli Renault. U bolidima Formule 1 okušao se prvi put kao testni vozač za Red Bull i Toro Rosso 2013. godine na Silverstoneu u sklopu testiranju mladih vozača.
U stalnu postavu momčadi Toro Rosso Carlos je došao 2015. godine, gdje mu je društvo pravio još jedan novak u Formuli 1, Max Verstappen. Prvu utrku za momčad Toro Rosso vozio je na VN Australije koju je završio na devetom mjestu. Najbolji rezultat tijekom prve sezone za Carlosa bilo je sedmo mjesto na utrci za VN Sjedinjenih Američkih Država. Sezonu je zaključio s ukupno 18 bodova na 15. mjestu u ukupnom poretku vozača.
Gorak ukus u ustima ostavio mu je potez momčadi na početku sezone 2016., kada su, umjesto njega u Red Bull promovirali mlađeg Verstappena. Slične rezultate imao je Sainz i 2016. godine, bio je nešto konstantniji u bodovima, pa je skupio 46 bodova i završio na 12. mjestu u ukupnom poretku. Kad je postalo jasno da u planu momčadi nije promoviranje Sainza prema Red Bullu, Sainz je počeo tražiti svoje mjesto negdje drugdje. Prostor se otvorio u Renaultu koji je digao ruke od Jolyona Palmera. Red Bull je pristao na razvod braka, Sainz je bio slobodan nastaviti karijeru dalje od crvenih bikova.
U Renault je došao pred kraj sezone 2017., gdje mu je momčadski kolega bio Nico Hülkenberg. Hulk je već dobro znao kako stoje stvari u Renaultu, a Carlos se nije baš najbolje snašao. Unatoč tome što je 2018. godine skupio više bodova u Renaultu nego sve ukupno koliko je bio u Toro Rossu, Sainz je izgubio dvoboj s momčadskim kolegom i brzo, nakon samo jedne kompletne sezone pozdravio se s momčadi iz Enstonea. Sreću će dalje potražiti u McLarenu, koji se mučio godinama ranije, a gdje je naslijedio svog sunarodnjaka, dvostrukog svjetskog prvaka Fernanda Alonsa, koji je jasno i glasno bio nezadovoljan bolidom i koji je sa stilom otišao u (privremenu) mirovinu.
U prvoj godini u McLarenu Sainz je pokazao koliko vrijedi, pokazao je da je konkurentan i konstantan i da iz svog bolida može i zna izvući ono najbolje. Iskoristio je svaku priliku koja mu se pružila i postao jedan od najboljih vozača srednjeg dijela poretka. Sezonu 2019. završio je šesti u ukupnom poretku, kao najbolji vozač iz “ostalih” momčadi, upisavši i prvi podij karijere u svoju statistiku. Jedino logično bilo je kako ono najbolje od Carlosa Sainza tek dolazi.
Iz Ferrarija su, očigledno, prepoznali talent, upisan u genetski kod perspektivnog Španjolca, i našli su u njemu ono što momčadi u budućnosti i treba. Ne radi se nužno o tome da je Ferrari tražio najboljeg raspoloživog vozača, nego o tome kako su trebali i morali težiti tomu da formiraju funkcionalnu momčad, jasno organiziranu oko Charlesa Leclerca. Osim toga, veza između Vettela i Ferrarija je bila gotova, morali su pronaći zamjenu za četverostrukog svjetskog prvaka.
Je li Ferrari pogriješio dovođenjem Sainza? Vrijeme će pokazati, no Sainz će zasigurno dati sve od sebe da im pokaže da grešku nisu napravili. Sainz je timski igrač. Po dolasku u McLaren, jedna od prvih stvari koje je uradio je da se preselio u Veliku Britaniju kako bi bio blizu tvornici i kako bi provodio što više vremena s momčadi i kako bi se što bolje uklopio. Radio je na fizičkoj spremnosti i tražio mogućnosti osobnog napretka. Sainz nije odmarao, koristio je znanja i vještine u obitelji i radio. Napredovao. Vjerovao u sebe.
Odnos s Landom Norrisom još je podcrtao činjenicu da se radi o timskom igraču, borcu na stazi, no ugodnom i dragom dečku, koji se trudi u bolidu i na stazi pokazati koliko zna i koliko vrijedi. Sve su to činjenice koje su u konačnici dovele do crvenog kombinezona. Do toga da Ferrari odluči posegnuti prema Sainzu i ispuniti mu dječačke snove. Ferrariju treba vozač koji je brz i stabilan, trebaju vratiti konstruktorski naslov u Maranello i vratiti crvenu momčad na staze stare slave. Sezona 2020. treba biti što prije zaboravljena.
Mnogi će reći kako je Ferrari doveo drugog vozača za Charlesa Leclerca. Da skuplja podije i kupi mrvice koje ostanu iza Leclerca. Sainz se sigurno s njima ne bi složio. Carlos će tražiti jednaku priliku i borit će se za svoje mjesto u Ferrariju. Jasno je kako se Ferrarijev vozač prvenstveno bori za momčad, no jasno je kako svatko traži mjesto za sebe. Najbolje. Na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja. Hoće li Sainz propuštati Leclerca? Vjerojatno. No, postoji mogućnost da bude i obrnuto. Ako se kockice poslože u korist Španjolca, možda bude i drugačija bitka.
Carlos dolazi u Charlesov dom. Charles je sebi već stvorio mjesto, ima dobru komunikaciju s momčadi. Poznaje bolid. Pred Sainzov je veliki izazov, treba se naviknuti na novo okruženje. Kao što mnogi misle kako će Sainz biti drugi vozač, postoje i oni koji vjeruju kako će zadati itekakve glavobolje Leclercu. Sjetimo se kako je Leclerc došao u Ferrari biti momčadski kolega četverostrukom svjetskom prvaku Sebastianu Vettelu. Jedino logično bilo je da Vettel nastavi svoj niz, da mu Leclerc drži leđa. Kako su se samo stvari okrenule… Do kraja prve zajedničke sezone Charles je preuzeo vodeću poziciju u momčadi. Ne postoji nijedan razlog zašto i Sainz ne bi uradio isto.
Za Ferrari bi bilo idealno da imaju dva vozača koji pobjeđuju i dobro se slažu. Kojima je momčad na prvom mjestu. Vozačima je važno da im momčad osigura bolid s kojim će moći pobjeđivati. Tko će biti vozač broj jedan, to ćemo tek vidjeti.
I Sainz i Leclerc imaju duge karijere ispred sebe, dva mladića će sigurno biti dašak svježeg zraka u momčad koja se već neko vrijeme pati. Borba je pred obojicom. Neće biti dosadno, to je zagarantirano.
Izvor: GP1.hr
