Na današnji dan, prije 71 godinu, u Dublinu rođen je Edmund Patrick Jordan, poznat još kao i EJ, nekadašnji šef automobilističke momčadi, biznismen i televizijska ličnost. Prvo zaposlenje mu je bilo u Banci Irske (Bank of Ireland), da bi preko Irskog karting prvenstva i Formule Ford postao osnivač i vlasnik Jordan Grand Prix, Formula 1 konstruktora koji je postojao od 1991. do 2005. godine.
Radi boležljivog Eddieja, roditelji Eileen i Paddy Jordan su se preselili iz Dublina u Bray, gdje je Eddie, uz južni Dublin, Dartry i County Wicklow odrastao. Tijekom školovanja, razmišljao je da postane svećenik, obitelj ga je forsirala da se bavi stomatologijom, da bi konačno završio tečaj knjigovodstva i zaposlio se u Banci Irske u Mullingaru. Konačno, na otoku Jerseyu, dok je radio kao knjigovođa u jednoj elektro kompaniji, počeo je voziti karting i odvezao svoju prvu (doduše nezvaničnu) utrku u St Breladeovom zaljevu.
Prvu zvaničnu sezonu u Irskom karting prvenstvu vozio je 1971. godine. Iste godine, postao je Irski karting prvak.
Preko kartinga, Formule Ford i Irskog Formula Ford prvenstva, 1975. godine je prešao u Formulu 3, ali nakon sudara u kojem je slomio nogu u Mallory Parku, morao je odsjediti sezonu 1976. Daljnji tijek karijere, Eddieja je vodio kroz Formulu Atlantic, Britansku Formulu 3 i Formulu 2.
Krajem 1979. godine, s nedostatnim financijskim sredstvima, Eddie je osnovao svoju prvu momčad, Eddie Jordan Racing, za koju su 1981. godine se u različitim serijama diljem Velike Britanije utrkivali David Leslie i David Sears. Eddie Jordan Racing se osamdesetih natjecao u Europskoj i Britanskoj F3 seriji i Formuli 3000, a za momčad su kroz godine vozili između ostalih i Ayrton Senna, Martin Brundle, Johnny Herbert i Jean Alesi. U to vrijeme, Jordan je možda bio i jedini menadžer koji je kupovao i prodavao vozače. Svoje karijere u mnogome Eddieju duguju i Damon Hill, Nigel Mansell, Rubens Barrichello, Giancarlo Fisichella, Heinz – Harald Frentzen, Eddie Irvine, Ralf Schumacher, Thierry Boutsen i John Watson, koji su na počecima karijera vozili Jordanove bolide. No, ono što je najvažnije za spomenuti je prva utrka ikada velikog Michaela Schumachera.
Inspiriran uspjesima iz nižih serija, Eddie Jordan je osnovao Jordan Grand Prix 1990. godine. Prvi vozači koji su testirali Fordom pogonjene Jordanove bolide u Formuli 1 bili su veterani Watson, de Cesaris i Gachot. Momčad je solidno debitirala u Formuli 1, završivši sezonu na petom mjestu u konstruktorskom poretku, te s de Cesarisom na devetom mjestu u vozačkom poretku. Pred Veliku nagradu Belgije, Gachot je završio u zatvoru, a zamijenio ga je dvadesetdvogodišnji Michael Schumacher, koji je tada pripadao Mercedesovom programu za razvoj mladih vozača.
Za Michaelovo prvo iskustvo u Formuli 1, Mercedes Benz je platio Jordanu 150.000 američkih dolara, samo da bi mladi Schumacher iskusio Grand Prix utrku, a Schumacher se pobrinuo da prije same utrke dobro naučiti zahtjevnu stazu Spa. Kako je de Cesaris, koji mu je trebao pokazati stazu, bio zauzet pregovorima za iduću sezonu, Michael je biciklom obilazio stazu i tako se pripremio za debi u Formuli 1. Za utrku se kvalificirao na 11. mjestu, što je bilo bolje od momčadskog kolege de Cesarisa, ali je radi kvara na mjenjaču na početku utrke, morao odustati odmah nakon prvog kruga. Sve je to dovelo do toga, bez obzira na ugovor koji je Jordan potpisao s Mercedesom, da nakon svoje prve utrke u Formuli 1 i jedine za Jordan Grand Prix, Schumacher potpiše ostatak sezone s Benetton – Fordom. Jordan se žalio pokušavajući izvući novac iz cijele situacije, ali kako nije imao potpisan ugovor za Schumacherom, izgubio je spor. Ostatak sezone, uz de Cesarisa su vozili Alex Zanardi i Roberto Moreno.
Sezona 1992. nije bila sjajna za Jordan Grand Prix. Momčad je bila prisiljena da prijeđe s Fordovih motora na jeftinije Yamahine pa do zadnje utrke sezone nisu uspjeli osvojiti niti jedan jedini bod. Jedini bod 1992. godine za Jordan Grand Prix stigao je na posljednjoj utrci sezone, u Australiji. Prvi plasman među top tri vozača ostvario je Barrichello, na Velikoj nagradi Pacifika u Japanu 1994., a Jordan GP je prvi put startao utrku s prve pozicije iste sezone u Belgiji (Barrichello). Gotovo čitave devedesete Jordan Grand Prix se nalazio u sredini poretka, i vozački i konstruktorski, mijenjajući Yamahine motore za Hartove (1993., 1994.) i Peugeotove (1995. – 1997.). Pred početak sezone 1996., Eddie Irvine je napustio Jordan i otišao praviti društvo Michaelu Schumacheru u Ferrariju, a od tada karakteristično žute Jordanove bolide vozili su Rubens Barrichello i Martin Brundle. Za Eddie Jordana ni 1997. nije bila ništa bolja, momčad je s mlađahnim Ralfom Schumacherom i Giancarlom Fisichellom ponovo završila sezonu na sredini poretka.
Stvari će uzbrdo krenuti od polovine sezone 1998., kada je Jordan prešao na motore Mugen Honde i kao društvo Ralfu Schumacheru doveo bivšeg svjetskog prvaka Damona Hilla. Do pola sezone Hill – R. Schumacher par nije uspio osvojiti ni boda, ali kišna Belgija je donijela prvu pobjedu u povijesti momčadi Eddieja Jordana u Formuli 1. Ralf je završio na drugoj poziciji, što je dodatno uljepšalo dojam, pa je Jordan dvojac bio na najvišim stepenicama podija. Ukupno četvrto mjesto u poretku za Jordan je osigurao Hill u zadnjoj utrci sezone pretekavši Frentzena za također četvrto mjesto. Frentzena su kasnije optuživali kako je Hillu poklonio poziciju koja je Jordanovoj momčadi osigurala četvrto mjesto u poretku konstruktora, zato što je Frentzen već imao potpisan ugovor s EJ-em da zamijeni mjesta s Ralfom Schumacherom, čiji će ugovor s Jordanom biti otkupljen i koji će 1999. prijeći u Williams.
Upravo 1999. je bila najbolja sezona za Jordan Grand Prix ikada. Frentzen je pobijedio dva puta i jednom je startao prvi, a nakratko je bio i u utrci na naslov svjetskog prvaka. Frentzen je vodio i na Velikoj nagradi Europe te da radi problema na elektronici nije odustao, s dvije utrke do kraja sezone za vodećim bi kasnio samo jedan bod. Međutim, manjak sreće i brzine uništili su snove o naslovu svjetskog prvaka, a Jordan Grand Prix je sezonu završio na trećem mjestu u konstruktorskom poretku, odmah iza Ferrarija i McLarena. Dalje, stvari će ići samo nizbrdo.
Novi milenij nije krenuo dobro za Jordan Grand Prix. Hill je otišao u mirovinu, a Frentzen nikako nije mogao naći prošlogodišnju formu. Bodovi su im izmicali kako zbog problema na bolidima, tako i zbog vozačkih grešaka. Tijekom sezone 2001. Jordanu je izmicala i Honda kao dobavljač motora, a u pola sezone je, radi neslaganja sa šefom momčadi, otpušten u Heinz – Harald Frentzen.
Kako bi pokušao zadržati Hondu, Eddie Jordan je za narednu sezonu doveo Takumu Sata. Jordana su polako napuštali i sponzori, što je također uzrokovalo probleme u momčadi. Fisichella je obično solidno završavao kvalifikacije i sakupljao po neki bod na utrkama, dok je Sato zaradio samo dva boda na utrci doma, u Japanu. S Ford Cosworthovim motorom, Fisichella je uspio pobijediti na Velikoj nagradi Brazila 2003., ali tek nekoliko dana nakon utrke. Radi užasnih uvjeta na stazi, utrka je prekinuta i pobjeda je dodijeljena Raikkonenu. Fisichella i momčad Eddieja Jordana nisu imali priliku ni propisno proslaviti jedinu pobjedu te sezone. Problemi sa sponzorima su se nastavili i narednih sezona. Sudski spor s Vodafoneom je bacio momčad na koljena i doveo ih u financijsku krizu iz koje se nisu uspjeli izvući. Konačno, za 60 milijuna američkih dolara, Eddie Jordan je pred početak sezone 2005., prodao svoju momčad Midland Grupi. Momčad je još samo jednu sezonu nosila naziv Jordan, da bi od sezone 2006. konačno prestala postojati.
Nakon svih uspona i padova, Eddie Jordan nije nestao iz svijeta Formule 1. Uvijek je bio u tijeku što se događa. Prije nego je potvrđeno, najavio je Schumacherov povratak u Formulu 1, kao i Hamiltonov prelazak iz McLarena u Mercedes. Od 2009. godine redovno izvještava sa staze za BBC Sport, pisao je mjesečne kolumne o Formuli 1, a danas je i jedan od prezentera popularne emisije Top Gear.
Osim vještina u svijetu automobilizma, Eddie Jordan svira bubnjeve, voli golf i konjičke sportove. Vlasnik i suvlasnik je nekoliko kompanija i pokrovitelj dobrotvornih organizacija, suprug više od 40 godina i otac četvero djece.
Eddie Jordan je nosilac odlikovanja Britanske monarhije (OBE) za izuzetan doprinos u automobilizmu, kao i humanitarnom radu.
Izvor: GP1.hr
