sport

Hesketh – Najveća mala momčad u povijesti

Kada se pojavio na gridu 2005. godine Red Bull je unio toliko potreban dašak zabave u svijet Formule 1, čime je popunjena rupa nastala odlaskom Jordana, momčadi koja je svojim ležernim pristupom osvajala tijekom 90-tih, da bi njezin sjaj početkom ovog stoljeća počeo blijediti. Ali koliko god Red Bull na svom početku bio zabavna momčad, i koliko god Jordanovi žuti bolidi osvajali zmijama, stršljenovima i raljama na svojim bolidima, ipak titulu “najrock’n’roll momčadi” bez iti malo sumnje pripada momčadi Hesketh iz sredine 70-tih.

Razbijanje bolida i slavlje bez obzira na rezultat

Lord Thomas Alexander Fermor-Hesketh, treći barun Hesketha, od malih nogu je bio ekscentričan i sklon uživanju života do maksimuma. Škola ga nije previše zanimala, a u 21. godini je naslijedio veliko obiteljsko bogatstvo. Kako mu je bilo dosadno odlučio je zajedno s prijateljem Anthony “Bubbles” Horsleyjem, trgovcem polovnih automobila, 1972. godine osnovati Hesketh Racing i natjecati se u Formuli 3 sa samo jednim ciljem – zabaviti se!

Heskethovi vozači su bili sam Horsley te mladi Britanac James Hunt koji je upravo bio otpušten iz Marchove F2 momčadi. Hunt, tada poznat i kao Hunt the Shunt, glasio je kao brz vozač koji često razbija bolide. Heskethova momčad brzo je postala poznata po dvije stvari – razbijanju bolida, zbog čega su do sredine 1972. godine razbili oba bolida što ih je onemogućilo u daljnjem natjecanju, te ludom partijanju! Na utrke su dolazili u Rolls – Royceovima, spavali su isključivo u hotelima s pet zvijezdica, a slavilo se uz litre šampanjca bez obzira na rezultat. Njihova krilatica je govorila dovoljno – “Sex – Doručak prvaka”.

Najveća mala momčad

S lijeva na desno: Horsley, Hunt, lord Hesketh i Postlethwaite. I to je bilo cijelo vodstvo momčadi Hesketh.

Lord Hesketh i Horsley, koji je odlučio ostaviti se volana i uz Hesketha voditi momčad, su brzo izračunali da troškovi vođenja momčadi u Formuli 1 nisu puno veći, te su kupili Marchov 731 bolid angažiravši pri tom mladog Marchovog inženjera Harveya Postlethwaitea da modificira šasiju kako bi se mogli natjecati najelitnijem natjecanju u 1973. godini.

Formula 1 ih je, zbog njihova shvaćanja natjecanja kao zabave, dočekala s podsmjehom, ali novi Heskethov tim jer vrlo brzo počeo privlačiti pažnju svojom brzinom. Hunt je za volanom bijelog bolida bez sponzora, jer je Hesketh kao veliki patriot odbijao stavljanje sponzora na bolid, već u prvoj utrci na kojoj je nastupio, VN Monaka 1973., dogurao do šestog mjesta prije nego mu je motor otkazao pet krugova prije kraja. Već u drugoj utrci za svoj tim, u Francuskoj, Hunt je osvojio i prvi bod, da bi na domaćem terenu u Silverstoneu bio četvrti, a u Zandvoortu se, na VN Nizozemske, u tek četvtom nastupu osvojivši treće mjesto popeo i prvi put na postolje! I to nije bio kraj – najbolji rezultat sezone stigao je u posljednjoj utrci u Watkins Glenu na kojoj je Hunt osvojio nevjerojatno drugo mjesto!

Postlethwaite je za 1974. godinu pripremio prvi Heskethov bolid, Hesketh 308, koji je bio strahovito brz, ali su ga mučili veliki problemi s pouzdanošću pa Hunt čak devet puta nije došao do kockaste zastavice. Kada bi ih problemi mimoišli rezultati nisu izostajali. U šest utrka u kojima je Hunt došao do kraja, četiri puta su osvajani bodovi – tri treća mjesta i jedno četvrto, što je Heskethu donijelo ukupno šesto mjesto u poretku konstruktora.

Ali, iako je rezultat predstavljao nazadovanje u odnosu za debi godinu, te unatoč nepromijenjenom stilu u kojem su se pobjede i porazi i dalje jednako slavili, a na utrke se dolazilo u superluksuznim limuzinama u pratnji ljepotica, Hesketh je postala momčad koju su svi na gridu poštovali.

Hesketh 308

Senzacija u Zandvoortu

Iako rezultati nisu bili imperativ Hesketh je smatrao da se može i bolje a za 1975. godinu u pojedinim utrkama Hesketh je nastupao i sa drugim bolidom za čijim volanom su se mijenjali Alan Jones, Torsten Palm, Brett Lunger i Harald Ertl. Postletwhaite je predstavio modoficirani 308B model, a sezona je počela s izvrsnim Huntovim drugim mjestom u Argentini i osvajanjem boda u Brazilu. Međutim, kada je usljedilo pet odustajanja za redom, izgledalo je da će sezona biti potpuni promašaj.

Nakon tri uzastopne pobjede Nikija Laude očekivala se i nova pobjeda u Zandvoortu, pogotovo jer je Austrijanac bio i na pole positionu. Start utrke je zbog jake kiše odgođen, a nakon starta na gumama za mokro, Hunt je bio među prvima koji su promijenili na slickove. Pogodivši pravi trenutka, za razliku od Laude koji je predugo čekao, Hunt se ubrzo našao u vodstvu. Lauda je, nakon promjene guma, redao najbrže krugove te se 20 krugova prije kraja našao na Huntovom repu. Ipak, unatoč silnom pritisku Laude koji je bio brži u zavojima, Hunt nije napravio pogrešku te je došao do svoje i Heskethove prve pobjede.

Postolje u Zandvoortu 1975. te prva i jedina pobjeda za malu momčad Hesketha

Nakon pobjede, kako će se ispostaviti posljednje za malu momčad, Hunt je nastavio s odličnim rezultatima. U posljednjih šest utrka ostatak sezone samo jednom nije bio u bodovima, a na postolje se kao drugoplasirani popeo u Paul Ricardu i Osterreichringu. Najbolja sezona završila je za Hesketh sa četvrtim mjestom u poretku konstruktora dok je na istoj poziciji James Hunt završio u poretku vozača.

Penthouse i Rizzla nedovoljni za opstanak

Nažalost, unatoč nevjerojatnoj sezoni momčadi koja je postala ljubimac navijača, Lord Hesketh je odlučio podići sidro. Stil života i nesavjesno trošenje novca, kao i činjenica da je Lord Hesketh koji je smatrao vleikim patriotom odbijao da njegovi bolidi nose sponzorske boje i natpise – pa su nastupali u bijeloj boji s plavom i crvenom šarom, doveo je do toga da je novca jednostavno nestalo. Zbog iznenadnog odlaska Hesketha Hunt se našao bez vozačkog mjesta pošto su sve momčadi već objavile svoje vozačke postave. Srećom po britanskog vozača Emerson Fittipaldi je jednako iznenada odlučio napustiti McLaren pa se u britanskoj momčadi otvorilo mjesto.

Hesketh ipak nije propao jer ga je preuzeo Horsley. Kako Lord Hesketh više nije vukao konce Horsley je doveo dva sponzora koja su se tako savršeno uklopila u image momčadi – Penthouse i Rizzlu. Za volanom modificiranog 308D bolida je bio Austrijanac Harald Ertl dok su ponovo na nekim utrkama imali i drugi bolid koji je služio za izvlačenje novaca od vozača sa sponzorskim zaleđem – poput Guya Edwardsa, Rolfa Stommelmana i Alexa Ribeiro. Hesketov bolid je privlačio pozornost livrejom i atraktivnim grid djevojkama, ali ne i rezultatima. Sedmo mjesto u Brands Hatchu je bio najbolji rezultat pa je Hesketh nakon 33 boda godinu ranije pao na nulu!

Hesketh 308E (1977.) u bojama glavnih sponzora Penthouse i Rizla. Slika je iz 2008. sa Festivala brzine u Goodwoodu.

Situacija se nije promijenila niti 1977. godine kada je ponovo sedmo mjesto, ovaj put u Austriji, novog vozača Ruperta Keegana, bilo vrhunac. Godinu kasnije sponzor Olympus Camera je platio mjesto vozačici Divini Galici koja je otpuštena nakon što se u prve dvije utrke nije uspjela niti kvalificirati za utrku. Njezina zamjena Eddie Cheever se uspio kvalificirati, ali ne i završiti utrku, a njega je već nakon jedne utrke zamijenio Derek Daly. Ali, nakon što se Daly nije uspio kvalificirati za iduće tri utrke, Horsley je potpuno presušio te je ime Hesketh zauvijek nesta F1Retro lo iz svijeta Formule 1.

Autor: F1Retro

Izvor: GP1.hr