Na današnji dan 1993. godine naš svijet prerano je napustio legendarni James Hunt. U 45. godini života Hunt je preminuo od srčanog udara tijekom sna. U svojoj kratkoj F1 karijeri, Hunt je sudjelovao u samo 93 utrke od kojih je pobijedio na njih deset, a sakupio je ukupno 23 postolja. Svoju karijeru okrunio je naslovom prvaka u legendarnoj 1976. godini gdje je pobijedio u borbi protiv Nikija Laude.
VOZAČKA KARIJERA
Hunt je rođen 29. kolovoza 1947. u Belmontu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao član bogate porodice, Hunt je od ranih nogu imao brojne mogućnosti. Prije svoje prve utrke kada je imao 18, Hunt je odlučio da će postati svjetski prvak. Međutim, njegovi roditelji nisu bili tako sigurni u to – Hunt je bio sam, bez podrške obitelji. Svoje aute i bolide morao je pripremati sa svojim budžetom, a nerijetko je plaćao i dijelove za popravljanje bolida nakon sudara, čime je zaradio nadimak Hunt the Shunt (shunt u engleskom motosportu znači sudar). Jednom prilikom Hunt je, dok je vozio u Formuli Ford, imao težak sudar te je sa svojim bolidom završio u jezeru, a da je bio zavezan vjerojatno bi se utopio. Na svu sreću, nije si mogao priuštiti zaštitni pojas.
Iako u suštini izgleda neustrašivo, Hunt se zapravo nije mogao oteti dojmu da bi mogao poginuti na stazi. U Formuli 3 brzine su bile više, a sudari jači. Zbog straha često je povraćao prije nego što bi ušao u bolid. Godin 1973. Hunt ulazi u Formulu 1 kao član momčadi Lorda Hesketha koji je bio dobar prijatelj s Huntom zato što su obojica voljeli glamur i djevojke jednako kao pobjede i titule, iz tih razloga su imali lošu reputaciju odmah pri ulasku u sport. Hunt je od početka pokazao potencijal, u prvoj godini osvojio je dva postolja, a u drugoj je dodao još tri dok je pobjedu napokon ostvario 1975. u Nizozemskoj ispred Nikija Laude.
Stvari su se činile loše za Hunta na kraju ’75-e, Hesketh je morao povući ekipu iz sporta zbog bankrota i Hunt je ostao bez mjesta na gridu. Huntu se osmjehnula sreća, Emerson Fittipaldi odlučio se pridružiti svojem bratu u novoj momčadi i mjesto u McLarenu se otvorilo. S obzirom da je Hunt bio najiskusniji dostupni vozač, John Hogan je dogovorio ugovor za 1976. s Huntom u iznosu od 200 000 dolara.
Na red je došla legendarna 1976. godina koja je i dalje upamćena kao jedna od, ako ne i najbolja F1 sezona ikada. O njoj je čak snimljen i veoma dobar film Rush (prevedeno kao Utrka Života) s Chrisom Hemsworthom koji utjelovljuje Hunta (stvarno si liče, je l’ da?) i Danielov Brühlom (Niki Lauda). Unatoč nekim dobrim nastupa prije, postojala je generalno mišljenje da se Hunt ne može boriti na tako visokoj razini. Odmah u početku razbio je sumnju drugih ljudi osvojivši pole position na prvoj utrci u Brazilu. Sezonu je završio sa šest pobjeda, ali u prvoj polovici sezone imao je veliki zaostatak za aktualnim prvakom Nikijem Laudom koji je imao pouzdaniji bolid u svojim rukama. Prvu pobjedu u sezoni Hunt je ostvario na VN Španjolske, ali ista mu je i oduzeta nakon što se ispostavilo da je McLarenov bolid 1.8 centimetara preširok. Na VN Velike Britanije Hunt se sudario zajedno s Laudom. Utrka je bila zaustavljena i restartana, a Hunt je htio ući u utrku s rezervnim bolidom što je bilo protiv pravila. Tijekom pauze je na Huntovu sreću bilo dovoljno vremena da se njegov bolid popravi te je na koncu pobijedio u utrci. Ferrari se žalio FIA-i te je 24. rujna Huntu ponovno oduzeta pobjeda s obzirom na to da se nije smio vratiti u utrku. Iduću utrku je bila famozna VN Njemačke gdje je Niki Lauda skoro izgubio život. U nevjerojatnom finalu još nevjerojatnije sezone, Hunt je uzeo treće mjesto što mu je donijelo četiri boda i prvo mjesto u poretku vozača. Lauda se povukao iz utrke nakon nekoliko krugova. Inače, ako niste (vjerojatno jeste) pogledali film – obavezno to učinite. Sve ovo je puno bolje i napetije u filmskoj adaptaciji.
NAKON FORMULE 1
1979. Hunt je napustio McLaren u potrazi za novim domom. Imao je na stolu ponudu od Ferrarija, ali nesiguran u njegovo uklapanje u tu momčad, odbio je tu ponudu. Tako se pridružio momčadi Wolf koja je izgledala kao pretendent na naslove prvaka. Nažalost po Hunta, bili su prilično spori i usred sezone Hunt je najavio svoj istovremeni odlazak iz svijeta F1. Zamijenio ga je budući svjetski prvak Keke Rosberg.
Ubrzo nakon povlačenja iz F1, Hunt je prihvatio poziciju komentatora na BBC-u uz Murrayja Walkera. Jedna od manje poznatih činjenica jest ta da je Hunt odbio komentirati VN Južne Afrike za vrijeme apartheida – rasne segregacije koja je vladala u toj državi između crnaca i bijelaca. Britanac se nije mogao izvući od komentiranja, ali je svoju plaću s te utrke dao crnačkim grupama kako bi financirali svoj pokret. Hunt je bio poznat kao komentator koji nije imao dlake na jeziku. Često je kritizirao vozače s kraja poretka koji ga nisu pretjerano obožavali, a tu i tamo je imao neke sukobe s Walkerom.
Hunt se više skoro vratio u Formulu 1, 1980. kada je Alain Prost ozlijedio šaku. Tražio je plaću u iznosu od jedan milijun dolara. Marlboro je bio spreman platiti pola iznosa, ali pregovori su propali zato što je Hunt ozlijedio nogu na skijanju. Drugi slučaj je bio 1982. kada je Bernie Ecclestone ponudio Huntu 2.6 milijuna dolara što je ovaj odbio.
Imao je ogroman utjecaj na svijet Formule 1. Nezaboravni čovjek, buntovnik, šarmer i prokleto dobar vozač koji je bio talenat za mnoge bolje stvari.
Izvor: GP1.hr
