Neki bi rekli kako nikada nije dominirao stazom, nego je uvijek imao prednost bolida. Sam je priznavao kako je bio lijen, ali je uvijek aktivno sudjelovao u razvoju svog bolida. Nekad bi bio hladan i okrutan, a s druge strane drag i simpatičan. Mrzio je što je slavna osoba, a vodio je život playboya do krajnjih granica. Nikad nije bio miljenik publike i to ga uopće nije doticalo. Sve što je u životu Nelsona Piqueta značilo bilo je utrkivanje, posebno kada je pobjeđivao, što je učinio dovoljno puta kako bi postao trostruki svjetski prvak u Formuli 1.
Nelson Piquet je rođen 17.08.1952. godine u Rio de Janeiru, u Brazilu. Rođen Nelson Souto Maior, ministarski sin je većinu djetinjstva proveo u Braziliji. Nelsonov otac, ministar tadašnje brazilske vlade, bio je regionalni prvak u tenisu i forsirao je sina da se bavi istim sportom. Nelson je sa 12 godina bio jedan od najperspektivnijih brazilskih tenisača. Kako je Emerson Fittipaldi nizao uspjehe, Nelsonu se sve manje sviđao tenis, pa je sa 14 godina sudjelovao u utrkama karting serija, u kojima se utrkivao pod imenom Piquet, kako bi od roditelja sakrio aktivnosti na stazi. Kako bi ga odvratili od utrkivanja, roditelji su ga poslali na fakultet, no filozofija, menadžment i inženjering nisu bili dovoljni, pa je Nelson nakon godinu dana napustio školovanje, prodao svoj automobil i kupio Formula Vee bolid. 1977. godine, postao je prvak. Na nagovor Fittipaldija, sljedeći korak je bila britanska Formula 3.
Po dolasku u britansku Formulu 3 brzo je osvojio naslov prvaka, te su mu se otvorila vrata da postane testni vozač za McLaren. Kako je McLaren odbio zaposliti mladog Brazilca, Bernie Ecclestone, tada vlasnik momčadi Brabham, nije oklijevao. Mladi Brazilac je postao momčadski kolega iskusnom Nikiju Laudi, koji se s krajem tekuće sezone povukao u mirovinu. Mladi Piquet se po Nikijevom odlasku pokazao dosljednim nasljednikom, nesebično pomažući Gordonu Murrayu da složi bolid s kojim će se moći pobjeđivati. Nelson je već tijekom sezone 1980. ostvario prvu pobjedu na VN Sjedinjenih Američkih Država, na ulicama Long Beacha u Kaliforniji. Titulu svjetskog prvaka je izgubio u borbi sa Alanom Jonesom, no već iduće sezone mu je to samom pošlo za rukom.
U brilijantnom Brabhamovom bolidu BT49 osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 1981. godine. Sljedeća sezona je donijela eru turbo motora, tijekom koje je Piquet uspio odnijeti samo jednu pobjedu, na VN Kanade, kada mu je radijator ulja grijao stopala do 100 stepeni, zbog čega je tijekom utrke vrištao od bolova.
“Pobjeđivanje je osjećaj kakav se ne može ni zamisliti. Ponekad se u počasnom krugu pomalo i upi**m u gaće.”
Takvi i slični komentari su ga često dovodili u probleme, iako nikad sa osobljem momčadi Brabhama.
Sezona 1983. donijela je senzacionalne borbe sa Alainom Prostom i drugi naslov svjetskog prvaka za Nelsona Piqueta i Brabhamov BT52 bolid. Tada već umoran od silnih putovanja, razmišljao je povlačenju, međutim Lauda ga je nagovorio da uz korištenje privatnog aviona može ostati još koju godinu. Privatni avion i 18-metarska jahta usidrena u Monaku, olakšavali su Nelsonu omiljen način života. Opušteni Nelson je uživao u plivanju, skijanju na vodi i u društvu lijepih žena s kojima je u konačnici postao otac nekoliko djece.
Takav način života je kao prioritet postavljao zarađivanje novca, pa je Piquet počeo tražiti bolju ponudu od one koju je nudio Bernie Ecclestone. Brabham je 1984. i 1985. bio sjena nekadašnje momčadi, a Nelson je tražio duplo od 1 milijuna dolara koji je nudio Bernie. Bernie se povukao iz pregovora, a Frank Williams je ponudio trostruko više. Williams Honda je tada imala pobjednički bolid, ali i Nigela Mansella koji nije prihvatio ulogu drugog vozača starijem Brazilcu.
Nelson i Nigel su se mrzili od prvog zajedničkog dana i takav odnos im je 1986. odnio naslov svjetskog prvaka – Alainu Prostu. Brazilac je optuživao momčad da favorizira Britanca, a Mansellu je pokušavao nauditi nazivajući ga neškolovanim tupanom i kritizirajući izgled njegove supruge.
“Piquet je zao čovjek,” govorio je Mansell.
Dvoboj između Nigela i Nelsona tijekom sezone 1987. završio je trećim naslovom svjetskog prvaka za Piqueta. Nelson je odbijao sudjelovati u javnom životu sporta, zbog čega su mnogi govorili da je nedostojan svojih naslova.
“Što se smatra pod publicitetom? Ja ne želim stvarati prijatelje i ne zanima me slava. Želim samo pobjeđivati.”
Nakon odlaska iz Williamsa u Lotus što se pokazalo lošim izborom, a potom u Benetton, sa 40 godina prestao se utrkivati u Formuli 1, ali se nije rastavio od automobilizma.
Pokušaj da se 1992. kvalificira za Indianapolis 500 rezultirao je najgorom nesrećom u njegovoj karijeri, kada su mu obje noge bile ozbiljno ozlijeđene. Nakon toga se povremeno utrkivao u brazilskim touring serijama i utrkama na duge staze.
Po odlasku u vozačku mirovinu, u Brazilu je osnovao tvrtku za satelitsku navigaciju i zaradio bogatstvo, čime je omogućio financiranje karijere u automobilizmu svog sina, Nelsona Piqueta Jr.
Izvor: GP1.hr
