Jeste li primijetili koliko su ove sezone rjeđe izjave i najave ekipa uoči početka sezone? Po tempu kojim otamo dolaze novosti, čovjek bi pomislio da je do početka sezone preostalo deset tjedana, a ne desetak dana. Nekad bismo bili zatrpani raznim vozačkim pričama, ocjenama i procjenama forme ekipa, i ostalim. Što protumačiti iz toga? Vjerojatno to da je i samim ekipama nadolazeća sezona veća nepoznanica nego prethodne, pa i prema tome je za očekivati veću gledanost, barem u prvoj utrci.
Bilo bi interesantno saznati koliko takve stvari prate novi vlasnici komercijalnih prava. Njihova je uloga, u krajnjoj liniji, držati interes javnosti na Formuli 1. S jedne strane, bilo bi jako komotno rješenje svakih sezonu-dvije radikalno mijenjati pravila i time ispremiješati karte i napraviti sezone nepredvidljivijima, ali to bi izazvalo bunt i kaos među ekipama, naročito onima koje nastoje imati dugoročne planove. I bilo bi – potpuno opravdano – okarakterizirano kao umjetno stvaranje showa, umjesto stvaranja dobrih pravila po kojima se on stvori sam.
Kad smo kod toga, nerijetko mislim da su moderna pravila ionako po nekim kriterijima prestroga. Ne nužno tehničkim kriterijima, već onima koji od Formule 1 mogu napraviti vizualno interesantniji sport. Kao što sam već ranije znao pisati, u današnja se vremena diže velika priča oko toga tko ima veće a tko manje krilo na poklopcu motora. Ali nemamo vremena u kakvima su mogli uživati, recimo, gledatelji 1970-ih godina ili čak ranije, kad je na gotovo svakoj utrci iskrsnulo neko šašavo čudo. Bolidi su bili toliko različiti po formi karoserije da im boje ne bi ni trebale za raspoznavanje. Omogućiti drukčije, ali doista radikalno drukčije karoserije, bio bi jak vizualni mamac.
Znam za argumente da je danas razvoj bolida toliko brz i intenzivan da će, s istim početnim pravilima, sve ekipe uvijek doći na vrlo slično ili identično rješenje. To mi ipak zvuči više kao izgovor onima koji takva pravila ne znaju ili ne žele donositi. Možda i nije toliko luda ona ideja od prije nekoliko godina, da se ograniči budžet na nešto razumno, ali zauzvrat ukinu gotovo sva tehnička pravila osim onih naj-najosnovnijih. Kako možemo biti sigurni da neki šašavi inženjer ne bi smislio nešto potpuno novo, ludo i egzotično? I uspješno? Ne zaboravite da, kad se pojavilo prvo stražnje krilo koje je izgledalo kao surf-daska na stražnjoj osovini, su svi puritanci padali na tlo u nevjerici. Pa ipak, zašto ne bi danas bilo takvih pomaka?
Može ih biti, i čini se da je spomenuta promjena na čelu Formule 1 prilika da se to isproba. Samo neka se ne pokaže da odluke donose oni koji će radije oprezno održavati stvari, nego doista isprobavati novo. Zasad mi razlog za oprezan optimizam daje barem ideja s novim formatima isprobanima na utrkama koje se neće brojati za prvenstvo, što je predložio Ross Brawn (koji sad i ima mogućnost takve stvari provesti).
No, idemo dalje. Morali ste biti zakopani u atomskom skloništu da ne bi saznali o daljnjem tumbanju u romantičnoj vezi McLaren-Honda, što sad već podsjeća na prototip meksičke sapunice. Jedan prijeti avanturom, ali drugi je vjeran i čvrst u nevolji, pa ipak ništa od avanture, i prava ljubav sve može prebroditi prije ili kasnije. Samo što u Formuli 1 “kasnije” obično znači još čitav sijaset sezona vraćanja forme, ogroman izgubljen sponzorski novac i bijeg svih dobrih vozača na siguran radius. Nemojmo misliti da se to jednom McLarenu, samo radi njegove povijesne uloge i ogromnih resursa, ne bi moglo dogoditi.
Ali sada, iznenadni skok s na Mercedes zvuči jednostavno prešašavo. Nije riječ o presvlaci za sjedala da se brzo i bezbolno zamijeni ako se prethodna nije pokazala dobrom. Motor je, uostalom, toliko esencijalan dio bolida da bi bilo kakva ideja promjene motora značila i temeljit redizajn šasije, što bi oduzelo strašne resurse (i time novac neizravno), a tu je i pitanje komercijalnih dogovora s Hondom. Eventualno, ako se sama Honda odluči povući i isplatiti McLaren koliko god to bilo, Woking neće imati druge. Ali vidjeti to prije kraja 2017. bi bilo čudo (ne nemoguće, ali čak i u Formuli 1, zapanjujuće). Izjave koje otamo dolaze imaju više za svrhu razdrmati Hondu nego doista pokretati proces razvoda s Japancima.
Uostalom, nije rješenje McLarenu samo uzeti neki od postojećih motora i praviti se da je problem rješen, čak i ako bi to kratkoročno bio. McLaren će ili biti primarni kupac svojeg proizvođača motora, ili ih proizvoditi sam u nekoj drugoj varijanti. Ali uskočiti u priču u kojoj ne bi mogao imati tako dobru podršku kao što to imaju tvornički Renault ili Mercedes, ne bi za njih imalo baš nikakav smisao, bar ne na iole duže staze. A treću opciju mi je gotovo teško napisati, prsti mi se opiru natipkati travestiju “McLaren-Ferrari”!
I za kraj moram priznati da, iako je inače ne obožavam, mi je baš otkačeno hrabro što se Force India odvažila odjenuti u ružičastu boju. U našem inače ionako dovoljno testosteronski-frojdovski nabijenom sportu to nije baš prva boja koju bi se sjetili, ali će baš radi toga biti markantna i uočljiva publici, i imati veći marketinški efekt nego samo još jedna varijanta “nos, usisnici i krilo u jednoj boji, ostalo crno”, čega smo se već nagledali. Svojim dolaskom na scenu je Mercedes napravio nešto slično, uzevši tirkiznu boju koja također nije nešto jako česta, ali ovo je još bolji primjer. Zanimljivo je, međutim, da boja koja je povijesno valjda najčešće viđana i asocirana s utrkivanjem, britanska trkačka zelena, sada nije uopće korištena – možda se sjećate još ugaslog Caterhama, i otada, nitko se nije odjenuo u nju.
No boje su slatka briga. Zasad je puno “iminentnija” briga vidjeti kako će se raspetljati nepoznanica zvana Grand Prix Australije. Držim sve palčeve koje mogu da to ne bude teška dominacija jedne ekipe – svejedno koje.
Izvor: GP1.hr
