sport

Oton Ribić: Sve u (dvije tisuće) šesnaest – drugi dio

Kako je najavljeno, evo nastavka Retrovizije 2016. započete u prethodnom tekstu. Zadnji put smo stali s Renaultom, a sad nastavljamo sa “srednjim ešalonom”.

Haas-Ferrari

Da, bio sam pomalo skeptičan čitajući Haasove najave prije početka sezone kako imaju ozbiljne aspiracije odmah u prvoj godini ciljati na srednji red. S obzirom na iskustva novih ekipa koja su viđana kroz posljednju dekadu, i samo redovito pojavljivanje i završavanje utrka je strašan cilj u prvoj godini. No, američko-engleska operacija je doista odmah otišla korak dalje i u 2016. skupila 29 bodova; ne dovoljno da ugrozi Toro Rosso, ali itekako dovoljno da ne bude unutar radiusa vatre Renaultu. Najavljeno – ostvareno. Za prvu godinu, maestralno.

Treba priznati da je početak sezone bio u kontekstu bodova daleko “profitabilniji” od sredine ili kraja. Većinu bodova osvojili su u prve četiri utrke (tri puta), od Australije do Rusije, da bi u ostatku sezone to uspjeli još dva puta. Površno bi djelovalo kao da je bolid u startu bio dobar a potom u poboljšavanju počeo gubiti priključak za ostalima, ali nije tako: zapravo su rezultati kroz cijelu sezonu često bili blizu bodova – osvojili su osam jedanaestih mjesta!

Između vozača, tu se radilo o drastičnom slučaju prometa u jednom smjeru. Svih 29 bodova ekipe osvojio je, naime, Grosjean. Gutiérrez je čak pet puta bio nadomak bodova, na jedanaestom mjestu, ali – na kraju mu je saldo ipak ostao na nuli. Čak i da je osvojio isti broj bodova kao i Grosjean, Haas još uvijek ne bi prestigao Toro Rosso, ali kako god bilo, “skoro” ne važi u Formuli 1 i Meksikancu nije produžen ugovor.

Ekipu koja u prvoj godini osvoji 29 bodova ne bih se usudio podcijeniti niti u nadolazećima, naročito ukoliko nastave svoj “zamah”. Grosjeanu je kao kolega doveden Kevin Magnussen iz Renaulta (vidimo da imaju dobra iskustva s regrutacijama otamo), što je trenutačno teško ocijeniti dugoročno. Sezonu 2016. sigurno neće pamtiti s ogromnim veseljem, primarno radi bolida koji je imao, ali kako može kotirati protiv Grosjeana je bolje pitanje. Možda ovo bude jedan dobar momčadski duel.

Toro Rosso-Ferrari

Da ste hipotetski šef Toro Rossa, vjerojatno vam ne bi bilo najdraže nalaziti se u situaciji u kojoj si primarna, A-ekipa po želji sebi “otkine” brzog mladog vozača koji vam osvaja bodove, a zauzvrat vrati vozača koji je bio tamo i nije ispunio ciljeve. I to još sve iznebuha, usred sezone. Koliko je god taj potez, kasnijom Verstappenovom pobjedom, bio dobar za Red Bull, toliko je Toro Rosso ostao bez određene količine bodova. Navijači ove ekipe (a ima ih – još iz doba Minardija!) sigurno nisu ostali fascinirani takvom direktnom manipulacijom, koliko god možda smisla imala s poslovne perspektive; da je Verstappen ostao u Toro Rossu, bi li bilo nemoguće zamisliti da ekipa osvoji četrnaest bodova više i bude ispred McLarena? Zašto ne?

No, svoj posao kao vježbalište za perspektivne mlade vozače u tom smislu obavlja dobro. I Carlos Sainz Junior, koji je u jednoj fazi bio pomalo zasjenjen događajima s druge strane garaže, je zapravo obavio izvrstan posao u ovoj sezoni i pokazao da zaslužuje ići na više ciljeve. No u tom kontekstu, čini se da ima više dobrih kandidata nego slobodnih mjesta u A-ekipi. On će nastaviti voziti tamo i 2017., a kako će se Kvijat opet snaći u novoj-staroj ekipi, tek nam preostaje vidjeti. Tu su neki postavili dobro pitanje – ako je poanta Toro Rossa trening vozača za glavnu ekipu, koja je svrha nekoga vraćati u nju iz glavne? Doduše, poznajući brzinu Red Bulla u kadrovskim odlukama, možda će opet nekakvim “dekretom” stvar biti odlučena, objavljena, i obavljena u pola sata.

Po rezultatima, ekipa je ostala nekako na otoku, predaleko od Haasa da bi je ugrozio, a opet dovoljno iza McLarena da ne bi bio (u ovoj postavi) dostižan. I s obzirom na svrhu i funkcioniranje ekipe, ne bi me čudilo da u konstruktorskom prvenstvu slično kotira i ubuduće.

McLaren-Honda

Čudna je ta situacija s McLarenom u 2016. I dalje je ekipa negdje u neodređenom međuzemlju, odmaknuvši se s mučnog dna konstruktorske ljesvice, ali i dalje podosta od gornjeg ešalona kojem tehnički i povijesno svakako pripada. Deprimirajući Hondin motor je ove godine napravio očit korak naprijed (a valjda i bolid), i osvajanje bodova je iz nevjerojatnih događaja praćenih limenom glazbom i puštanjem golubica postao manje ili više normalna pojava, premda se u pravilu radilo samo o nižim plasmanima koji su ostali kao mrvice iza gornjeg reda.

Dakle, bolje od 2015.? Apsolutno. Ali, dovoljno dobro? Za dva vozača koji među sobom imaju tri osvojene titule prvaka, sigurno premalo. No, barem se može reći kako nekakav smjer oporavka postoji, samo ga treba zadržati. To može, i ne mora, katalizirati niz rošada koje su se događale u McLarenu iza kulisa, i koje su djelovale prilično turbulentno. Već je i samo katapultiranje Rona Dennisa predstavljalo potres u Wokingu, a dovedeni su još na nove pozicije i Jost Capito i Zak Brown. A opet, Capito je bio “Dennisov čovjek” što opet donosi nekakve moguće tenzije… i tako dalje. Tamo nekako vlada tumbanje personala još od veselih vremena istiskivanja Martina Whitmarsha.

Samim time što je, premda osrednja, 2016. bila toliko bolja od 2015., time su i očekivanja svih ― publike, navijača, a vjerujem i same ekipe ― za nadolazeću godinu još viša. U tom smislu, sve ispod osvajanja postolja, iako možda to bio napredak u prosjeku, publika neće smatrati pravom rehabilitacijom. Možete li sad vjerovati da je posljednju pobjedu McLarena osvojio još Lewis Hamilton, u Brazilu 2012.? Ekipa nikad, još od svog osnivanja 1966., nije imala period od četiri uzastopne sezone bez pobjede.

Po onome što se govori u doba pisanja ovog teksta (jer sve postaje labavo kad velike pare počnu padati po stolu), Alonso ostaje u McLarenu 2017., tako da se malo tko može izvući na izgovor da je, eto, mehanika odradila svoj posao ali su vozači spori. Vjerojatno će isto moći važiti i za Vandoornea, za kojeg znamo da je brz. Utoliko, sve manje od oporavka u gornji red će biti razočaranje za navijače McLarena, samo trebaju vidjeti hoće li im rezultati prvih međusezonskih testova dati više razloga za optimizam ili pesimizam. Zasad držite i konfete i rupčiće spremne, za svaki slučaj.

Prvi dio kolumne možete pročitati ovdje.

Izvor: GP1.hr