U drugom dijelu analiza bolida donosimo pregled Renaultovog R.S.20 i McLarenovog MCL35 bolida. Ovo je i zadnja godina da tim iz Wokinga koristi Renaultove motore, prije prelaska na Mercedesove.
McLaren
Ove sezone momčad iz Wokinga jednostavno više ne može imati izgovora. Još od 2018. se znalo što točno ne valja, prošle godine se skoro savršeno unaprijedilo, a ove bi trebalo sve doći na svoje mjesto.
Na prednjem dijelu bolida u prvi plan pada veliki otvor između nosa i krila, s ciljem prikupljanja dovoljne količine zraka za postizanje efekta tla (ground effect). Prednje krilo pomalo slično Ferrarijevom, tj. nastoji se što prije otkloniti štetni turbulentni tok zraka efektom outwasha, tjeranjem tog zraka prema rubovima krila i izlasku u malom prolazu između kotača i krila.
Nos je kao i kod većine momčadi dodatno ‘smršavio’, što svakako predstavlja još veći izazov za potrebe zadovoljavanja testova sigurnosti kod sudara, pošto se radi o manje materijala s manje strukturalne potpore.
Za prednji ovjes, inženjeri u Wokingu su odlučili postaviti prilično visoku konfiguraciju. Time se donekle podiže centar gravitacije, ali se dobije čist prolaz toka zraka prema podnici koja se za sada čini prilično jednostavna, tako da će na tom dijelu sigurno biti više promjena tijekom sezone.
Bočne usisnike obilježavaju dva krilca koja inače služe kao FIA-in propisani sigurnosni dio kod sudara. Između njih, zrak se naravno usmjerava u bočni usisnik zraka, a donja oštrica nastoji što više zraka proslijediti stražnjem dijelu bolida.
A upravo stražnji dio bolida otkriva slabosti kada niste tvornička ili barem A momčad (Red Bull i Honda), nego ste samo kupac motora. Stražnji dio bolida, tj. pokrov pokazuje da ispod ‘haube’ nije sve toliko kompaktno upakirano jer su u McLarenu očito morali raditi kompromise sa smještanjem Renaultovog pogona, za razliku od tvorničkih momčadi koje si same sve prilagode prema svojim potrebama i imaju izrazito kompaktan zadnji kraj.
McLaren MCL35
Renault
Francuska momčad također mora prestati s izgovorima za, kako je i Cyril Abiteboul priznao, ipak razočaravajuću prošlu sezonu. Prošlogodišnji bolid možda i jest bio previše limitiran za razna podešavanja radi pogrešaka u dizajnu prednjeg dijela bolida, zato R.S.20 kreće ekstremnije upravo već od tog dijela.
Nos na ovom bolidu jedan je od najagresivnijih od ovogodišnjih bolida, s prilično strmim padom. I ovdje je nos dodatno tanji s ciljem postizanja potrebne razine aerodinamičkog učinka. Prednje krilo, barem na prezentacijskom bolidu, žrtvuje mogućnost veće količine downforcea kako bi se efekt outwasha, brzog uklanja turbulentnog zraka, što lakše realizirao.
Prednji ovjes je kao i kod McLarena, mada ne toliko ekstremno, podignutih postavki. Cilj je naravno što čišći zrak koji putuje prema podnici i stražnjem dijelu bolida. Bočni usisnici zraka za sada nemaju neka neviđena rješenja, što je i logično pošto je ovo tvornička momčad, te su vjerojatno jednostavnije riješili probleme oko hlađenja komponenti ispod pokrova motora.
Stražnji kraj bolida je prilično kompaktan, a Renault kao tvornička momčad to ostvaruje prilagođavanjem svih komponenata svojim potrebama. Stražnje krilo izgleda prilično agresivno u usporedbi s ostalim bolidima, što zaključuje nekako Renaultovu pomalo ekstremnu promjenu u odnosu na prošlogodišnji bolid.
Renault R.S.20
Izvor: GP1.hr
