U trećem dijelu analize ovogodišnjih bolida, posvetit ćemo se momčadima koje koriste Ferrarijeve motore, to su naravno Ferrari SF1000, Haas VF-20, te Alfa Romeo C39.
Ferrari
Ferrarijeva uzdanica za 2020. godinu, kodnog naziva SF1000 zbog činjenice da će slavna talijanska momčad ove godine odraditi svoju 1000. utrku u Formuli 1, na prvi je pogled vrlo slična prošlogodišnjem bolidu SF90. Ipak, pogleda li se bolid malo detaljnije, mogu se uočiti određene razlike.
Krenimo od prednjeg dijela bolida. Po svojim karakteristikama, nos je u većoj mjeri preuzet s prošlogodišnjeg bolida. Ipak, ima dvije razlike – duži je i ima šire ulaze za zrak.
Prednji ovjes je spušten u odnosu na SF90, s ciljem spuštanja centra težišta i povećanja učinkovitosti bolida koje se dobiju takvim konceptom.
S-kanal, prvi put predstavljen 2012. godine, služi kao “crna rupa” za prljavi zrak, a također je drukčije napravljen. Na bolidu SF1000 S-duct se sada nalazi pod oštrijim kutem u odnosu na prethodnika.
Podnica ima dvostruku ulogu, preusmjerava strujanje zraka i pomaže sustavu hlađenja. Taj je dio bolida prerađen i karakterizira ga zakrivljeni dizajn, te se očekuju mnoge promjene tijekom sezone
Manje preinake vidljive su još na otvoru iznad vozača i retrovizorima. Otvor sada ima “rogove” sa strane, čime podsjeća na bolide iz 2007. i 2008. To bi trebalo pomoći pri kontroli strujanja zraka. Retrovizori su klinastog oblika, a sad već tradicionalnim dizajnom spajaju se na kokpit.
U Ferrariju su pri dizajnu bočnih usisnika očito krenuli Red Bullovim stopama pa su usisnici postavljeni nešto niže. Kod bolida SF90 bili su više naglašeni, a ovogodišnji dizajn ima jednu oštru krivinu s vanjske strane, koja predstavlja kulminaciju tog kompaktnog dizajna.
Poklopac motora na bolidu SF1000 ima nešto poput grebena, koji vodi prema peraji (shark fin), za razliku od izduženog i neprekidnog dizajnerskog rješenja koje se na bolidu SF90 protezalo od otvora iznad vozača do stražnjeg krila.
Stražnje krilo je za sada s prošlogodišnjeg bolida, a novo ćemo vidjeti vjerojatno na nekom od sljedećih testova ili u Australiji.
Ferrari SF1000
Haas
Prošlogodišnji bolid imao je problem održavanja temperature u gumama. U kvalifikacijama se to još koliko-toliko moglo nadzirati, ali na utrkama kada je temperaturu guma trebalo održavati na dulje vrijeme, dolazilo do je problema. Najviše su gubili nakon odlaska sigurnosnog automobila i ponovnog dovođenja guma na radnu temperaturu.
Ovogodišnji VF-20 bolid ima pomalo ‘redbullovski’ visoki rake, povišen stražnji kraj koji se tada strmije spušta prema naprijed. To je prilično rizičan potez jer je potrebno pametno iskoristiti veće područje stvaranja tlaka ispod bolida.
Međuosovinski razmak se malo povećao, a sve očito s ciljem kako bi se i podnica povećala čime se dobije više mogućnosti podešavanja aerodinamičkog učinka. Gornje strukture prednjeg ovjesa (wishbone i track pod) su sada podijeljene u dva dijela, s ciljem da strujanje zraka između ta dva dijela može donijeti aerodinamičku korist.
Prednje krilo prošle godine je bilo nešto između Mercedesovog i Red Bullovog, ove godine je prilično slično Ferrarijevom. Taj koncept se uzeo radi neizostavnog termina kod spomena prednjeg krila – outwash, tj. način na koji se turbulentni zrak uklanja s prednjeg krila. No, to sve mora imati smisla i s ostatkom bolida. Nos je također sličan prošlogodišnjem Ferrariju, s prepoznatljivim jezikom ili palcem.
Nema ovdje velikih tajni oko veza s Ferrarijem kao ni kod Racing Pointa s Mercedesom. Tim više što aerodinamički dio posla Haasu radi slavna Dallara koja za potrebe obavljanja svojih usluga koristi upravo Ferrarijev zračni tunel.
HAAS VF-20
Alfa Romeo
Kao i kod Haasa, ovdje se radi o evoluciji prošlogodišnjeg bolida. Oblik usisa na novom C39 bolidu na dnu nosa malo se promijenio u odnosu na prošlu godinu, sada je više trokutastog oblika. Slično se promijenio i usis iznad glave vozača.
Prednje krilo čini se kao najekstremnije od dosad predstavljenih bolida, sve s ciljem što bržeg rješavanja štetnih turbulencija s prednjeg krila. Malenih krilca na vrhu kod pregiba nosa više nema u odnosu na prošlogodišnji bolid.
Prednji ovjes je više postavljen, s ciljem lakšeg toka zraka prema podnici koja je slična prošlogodišnjoj, ali sada ima dva ‘bumerang’ krilca, rješenje slično kao kod Ferrarija.
Bočni usisnici zraka također odstupaju od ostatka drugih bolida, tj. prilično su veliki. Ostale momčadi nastoje minimizirati taj dio za što bolji aerodinamički učinak, ali to dovodi do rizika pregrijavanja komponenata ispod pokrova bolida.
Peraja na vrhu pokrova je također drukčijih linija od ostatka bolida, iako manje oblijih linija od prošlogodišnjeg bolida. Stražnje krilo nema većih promjena, više-manje radi se o prošlogodišnjem dizajnu, no postoje zakrivljenja na samim vrhovima početka gornjeg dijela strukture. Cilj je smanjiti drag u odnosu na prošlu godinu.
Alfa Romeo C39
Izvor: GP1.hr
