sport

Pregled sezone: McLaren i Haas

HAAS

Vozači: Kevin Magnussen i Romain Grosjean
Konstruktorski poredak: 5. (2017. – 8.)
Osvojeni bodovi: 93 (2017. – 47.), Magnussen 56 (60.21%), Grosjean 37 (39.78%)
Pobjeda: 0
Postolja: 0
Pole Positioni: 0
Najbrži krugovi u utrci: 1
Odustajanja: 7 (Grosjean 5, Magnussen 2)
Diskvalifikacije: 2 (Grosjean 1, Magnussen 1)
Omjer u utrkama: Magnussen vs Grosjean (10-8)
Omjer u kvalifikacijama: Magnussen vs Grosjean (10-11)
Prosječna pozicija u kvalifikacijama: Magnussen 10.52, Grosjean 10.04
Prosječna razlika u odnosu na timskog kolegu (kvalifikacije):
Grosjean: – 0.258s
Magnussen: + 0.258s
Prolazak u Q3: Grosjean 16, Magnussen 10

Kada bi morali u nekoliko riječi opisati Haasovu sezonu rekli bismo kako je ista bila prilično nekonzistentna, rekli bismo sezona promjenjivih izdanja i propuštenih prilika. No krenimo redom i vratimo se najprije malo u kratku povijest ove momčadi. Nakon osmog mjesta u poretku konstruktora na kraju debitantske 2016. uz osvojenih 29 bodova i nešto podebljanih 47 u finišu 2017., u nadolazećoj 2018. (s pravom) se očekivao konkretniji iskorak. Preboljene su neke dječje bolesti, stečeno je određeno iskustvo pa samim tim takve najave i nisu bile previše neutemeljene. U najavi sezone u Haasu su pomalo stidljivo spominjali mogućnost borbe s momčadima iz sredine poretka za četvrto mjesto u konkurenciji konstruktora, no ipak prilično oprezno i bez previše buke i galame. Gledajući razvoj situacije rekli bismo možda i preskromno i previše samozatajno jer su za razliku od nekih konkurenata, u Haasu pokriće imali u performansama koje su njihovi bolidi pokazali već na startu sezone u Australiji. Grosjean i Magnussen bili su prilično dominantni u odnosu na izravne konkurente, čak do te mjere da su izazvali i određeni bijes od strane nekih momčadi i vozača u čemu je prednjačio Fernando Alonso koji ih je nazvao umjetnom momčadi koja kao u supermarketu, kupuje gotove dijelove i komponente nakon čega ih samo sastavlja i šarafa na bolid. Bez obzir na to, Haas je pokazao brzinu i tempo ne obazirući se na žalopojke zavidne konkurencije. Ipak, kao i mnogo puta kasnije, spletom nespretnih i nesretnih okolnosti umjesto dvoznamenkastog broja bodova, upisali su nulu što im se tijekom sezone događalo čak osam puta, često na prilično glup način i iz prilično bizarnih razloga. Kako nesreća obično ne dolazi sama, u tim su slučajevima kiksevi često bili i dodatno skupi jer su nauštrb Haasovih odustajanja i malerluka izravni konkurenti osvajali bodove. Kada tome dodamo i užasan ulazak u sezonu njihovog nominalno prvog vozača Romaina Grosjeana koji se u prvih osam utrka nije maknuo s bodovne nule, onda je jasno kako i završni saldo nije mogao biti puno konkretniji i deblji. Dojam je u to vrijeme koliko toliko popravljao tek Kevin Magnussen kljucanjem bodova čime je Haas ipak držao iznad vode. Suprotno praksi iz prethodne dvije sezone, Haas se u drugom dijelu, poguran između ostalog odličnim nastupom u Austriji, malo konsolidirao pa su i bodovi počeli stizati nešto češće iako ih je i dalje mučila ista boljka, toplo hladna forma najčešće po sistemu, dvije utrke u bodovima, dvije na nuli… U konačnici, iako su ostvarili značajan napredak i po pitanju osvojenih bodova i konačnog plasmana na respektabilno peto mjesto ipak ostaje dojam je kako su u ovoj sezoni uz samo malo manje gluposti, ponekad i uz nešto više sreće, mogli uzeti još (puno) više.

MCLAREN

Vozači: Fernando Alonso i Stoffel Vandoorne
Konstruktorski poredak: 6. (2017. – 9.)
Osvojeni bodovi: 62 (2017. – 30), Alonso 50 (80.64%), Vandoorne 12 (19.36%)
Pobjeda: 0
Postolja: 0
Pole Positioni: 0
Najbrži krugovi u utrci: 0
Odustajanja: 8 (Alonso 6, Vandoorne 2)
Diskvalifikacije: 0
Omjer u utrkama: Magnussen vs Grosjean (11-2)
Omjer u kvalifikacijama: Alonso vs Vandoorne (21-0)
Prosječna pozicija u kvalifikacijama: Alonso 13.19, Magnussen 15.86
Prosječna razlika u odnosu na timskog kolegu (kvalifikacije):
Alonso: – 0.383s
Vandoorne: 0.383s
Prolazak u Q3: Alonso 2, Vandoorne 0

Nakon tri sezone u kojima se McLaren uglavnom iz utrke u utrku blamirao i slagao negativne rekorde, a navodno sve zbog omražene, nepouzdane i neprilagođene Honde, 2018. se u ovoj britanskoj momčadi očekivala kao ukazanje s neba i još jedan novi početak nakon što su u također pompozno najavljivanom novom početku koji su 2015. odradili s Hondom, na kraju usrali i šefa i stanicu. Kako bilo, Renaultova pogonska jedinica trebala je navodno riješiti sve McLarenove probleme i ovu slavnu momčad ekspresno vratiti u borbu za sam vrh što je Mclarenova vrhuška predvođena često preoptimističnim Ericom Boullierom tada i najavljivala. Prštale su najave o borbi za sam vrh, sezoni u kojoj će Alonso napokon imati stroj za borbu s najboljima, povratku na stare staze slave, bla, bla… Nažalost, već poslovično isfrustrirani navijač McLarena te je najave uzimao s povećom dozom rezerve i opreza, pokazalo se s pravom jer je u konačnici opet sve završilo tragikomično. Čak bismo mogli i reći kako je početak sezone djelomično i mogao zavarati protivnika jer je sve to skupa, iako miljama daleko od najavljenog fighta s vodećima, ipak izgledalo koliko toliko pristojno. Još mi u ušima odzvanja ushićeni Fernandov tim radio „Now we can fight“ iz Australije u kojoj su Mclareni napravili podvig petim i devetim mjestom nakon Haasovog debakla. Također se sjećam i nekih bezobraznih i iz ove perspektive glupo nerealnih najava o tome kako je cilj do ljeta stići i prestići Red Bull po pitanju performansi i bodova pa su u McLarenu kao referentnu točku uzimali upravo austrijsku momčad. Nažalost, nakon Kine, Azerbajdžana i Španjolske u kojima je Alonso doduše nastavio svoju lijepu seriju u bodovima, ipak je bilo jasno kako se u McLarenu više trebaju posvetiti rastućem Sauberu pa i Haasu i polubratskom Renaultu nego Red Bullu. Vrijeme je polako odmicalo, a malj stvarnosti i realnosti sve je više tukao u glavu pa su priče s početka sezone postale predmet sprdnje i zaborava dok su s druge strane u sjećanje sve više dolazile one žalopojke iz vremena McLaren Honde. Do ljetne stanke, možda, ali s velikim možda, McLaren je još i pokazivao neke znakove života, no povratkom u drugi dio sezone priča je išla od gorega ka lošem da bi do kraja uz iznimku pokojnog Williamsa, narančasti bolidi po performansama manje-više svima gledali u leđa. Od Belgije do Abu Dhabija dva plasmana u top 10 s ukupno 10 osvojenih bodova, pametnom dosta… Bilo je tu doduše i nekih nesreća i malera, poglavito za Alonsa, no čisto sumnjam kako bi stvari i u suprotnom bile puno drugačije. Zaključno, još jedna protraćena sezona za McLaren koji je svojim lošim nastupima bez sumnje pridonio umirovljenju velikog Fernanda Alonsa koji vjerojatno više nije mogao i htio čekati još jednu sezonu. Zlobnici će reći kako će odlaskom Alonsa sad vjerojatno Mclaren odjednom proraditi aludirajući pri tome na neke ne pretjerano dobre odluke koje je Španjolac donosio u karijeri. Kako god, angažmanom Sainza, Norrisa (ne Chucka) ali i općenito rekonstrukcijom kadra, McLaren opet radi reset. Navodno, određeni potencijal za sljedeću sezonu postoji i ne sumnjamo kako ova slavna momčad još uvijek, zna hoće, može i ima. Ipak, sudeći prema dosadašnjim iskustvima, predviđati ono što će doista i isporučiti na samoj stazi, ravno je samoubojstvu. U svakom slučaju, McLarenu nasušno trebaju dobri rezultati, a Formuli 1 treba dobar McLaren, tu spora nema, no hoćemo li ga napokon i vidjeti pitanje je za milijun dolara.

McLaren u 2018. – statistika

Pozicija na kraju sezone: 6.

Osvojeni bodovi: 62 – Alonso 50/ Vandoorne 12

Pobjeda: 0

Postolja: 0

Najbržih krugova: 0

Izvor: GP1.hr