Stvarno je i bila prevažna utrka. Za puno stvari.
Recimo, za Nicu Rosberga. Svi su spominjali (uključujući i mene) kako je već dva puta izgubio od Lewisa Hamiltona u Suzuki, nakon osvajanja pole positiona i onda je on treći pole position konvertirao u vrlo, vrlo suverenu pobjedu, na stazi na kojoj do sada nije nikada pobijedio. I to konvertirao maestralnom lakoćom.
Rosberg je uvijek bio i uvijek će biti vozač kojem trebaju savršeni uvjeti i onda je u njima nepobjediv. Ono što mnogi zaboravljaju je da je te uvjete u Mercedesu, u ovih proteklih sedam dugih sezona, ciglu po ciglu izgradio sam. I onda je, u nekoliko navrata ove sezone, došlo vrijeme kad je Rosbergu pomogla i sreća. Ponekad je za osvajanje svjetskog prvenstva potreban i taj sastojak.
Daleko, međutim, od toga da je sreća bila faktor u Suzuki, u utrci od kolosalne važnosti i za Rosberga i za Hamiltona. Ako je htio definitivno kapitalizirati sve ovogodišnje poklone (kulminirane onim u Maleziji kad nije preskupo platio vlastiti pomalo nesmotreni ulaz u prvi zavoj utrke i kad je, naravno, Hamiltonovih već zacementiranih 25 bodova otišlo u dim), Rosberg je morao dobiti Suzuku. Ako je definitivno htio pokazati da može još jednom preokrenuti sezonu i u njezin kraj ući s čvrstom psihološkom prednošću, Hamilton je morao dobiti Suzuku.
Sve do posljednjih 12 minuta kvalifikacija Rosbergov je vikend bio čvrsto u njegovim šakama. Onda je Hamilton iz šešira odjednom izvukao dodatne atome magije i činilo se da će, još jednom, Rosberg morati priznati prešutnu superiornost trostrukog prvaka. Ne ovaj put. Obojica su u finalnim Q3 sekundama izvukla iz sebe najviše što imaju – i na kraju je odlučilo 13 tisućinki u korist Rosberga.
Kao što sam rekao jučer, stvarna prdnost bila je puno, puno veća. Uplela su se, potom, doslovno i nebesa, kišom preko noći. Neposredno prije utrke Hamilton je zabrinuto proučavao ono što će za desetak minuta biti na njegovoj putanji starta utrke. Na tom je dijelu staze još bilo nešto malo vlage. Neznatno, ali bilo je.
Rezignirani Hamilton je kasnije tvrdio da je start zeznuo on sam, da nije presudna bila ta vlaga na stazi, ali to nikada nećemo znati pouzdano. Daniel Ricciardo, recimo, rekao je da je za njega promocija na četvrtu startnu poziciju (nakon kazne od 5 mjesta zbog izmjene mjenjača tri sata prije starta za Kimija Räikkonena, originalno trećeg u kvalifikacijama) bila vrlo loša vijest, jer je – startajući sada neposredno iza Hamiltona – vlažna staza njemu defitivno zasmetala, jednako kao i Hamiltonovo unjkavo kretanje u utrku.
Bilo kako bilo, vidjeli smo (za Hamiltona) malo lošiju reprizu Monze. U prvi zavoj ušao je kao osmi, a kad je kraj prvog kruga Rosberg završio 1.6 sekundi ispred Maxa Verstappena, svima je jasno da je – što dvoboja Mercedesovih vozača tiče – sve završilo. Nakon tog jednog jedinog kruga Hamilton je imao deficit od 6.6 sekundi – više nego što će ga imati na kraju ove utrke!
Nakon 5 krugova, kad je Hamilton još uvijek bio P8, razmak je bio 15 sekundi i tih je pet krugova odredilo utrku, bar što se pobjednika tiče. Rosberg je odmaglio u daljinu. U istih tih pet krugova on je pobjegao Verstappenu skoro 4 sekunde, i pri tome trebamo imati na umu da je Mercedes, prema vlastitim priznanjima, nakon Malezije smanjio snagu (ili obrtni moment) svojih motora, a i Rosberg, posve je to bilo očito, nije išao puno brže od onog što mu je apsolutno trebalo za kontrolu utrke.
I što se Nijemca tiče, tako je ostalo do kraja. Uvijek sabran i hladnokrvan, uvijek posve u kontroli, uvijek savršeno informiran o svemu što se dešavalo iza njega. Usporio je kad je trebalo, ubrzao (ali ne previše) kad je trebalo – i još je jednu utrku, već devetu ove sezone, najbolje ikada za njega, priveo kraju bez previše galame. Ilustracija: na putu do svoje pobjede Rosberg je odvezao tek peti najbrži krug utrke (iza Vettela, Hamiltona, Ricciarda i Räikkonena), za skoro sekundu sporiji od onog što ga je, u istoj fazi utrke, odvezao vozač Ferrarija s brojem 5.
Naravno, kad se Hamiltonu smrknulo svima drugima je svanulo. Ferrariji osobito bili su odjednom u prilici da se izvade za relativno loša startna mjesta, nastala kaznama, od 3 mjesta za Vettela (za sudar u Maleziji) i onom za Räikkonena. Vettel je to dobro iskoristio i skočio za dva mjesta, dok je Räikkonen preskočio samo Hamiltona, ali i to je bilo nešto.
No, činilo se od samih početaka utrke da Ferrariji idu vrlo dobro. Vettel je već u trećem krugu prešao Sergija Pereza, još jednog profitera nevolja drugih koji je startao s dobre, suhe strane staze, a Räikkonen je u šestom prešao Nica Hülkenberga. U ovoj se fazi utrke, na mekanim gumama, činilo da je Ferrari definitivno brži od Red Bulla: u 9. krugu Vettel je prišao drugoplasiranom Verstappenu na 1.7 sekundi, a Räikkonen petoplasiranom Ricciardu na samo 0.7 sekundi.
Onda se obistinilo najavljivano i Red Bullovi su (zajedno) otišli u boks; mekane za njih jednostavno nisu izdržale dovoljno dugo. Na novim, tvrdima Verstappen se priključio relativno visoko, na šestom mjestu, ali Ricciardo (koji je prije tih boksova bio čak 10 sekundi iza mladog Nizozemca) prošao je loše: upao je u prometnu gužvu i pao na P11, i tu je utrka za njega – što se nada u postolje tiče – bila praktički završena.
Sve je ovo, naravno, promoviralo Ferrarije na drugo i četvrto mjesto, s tim što je Vettel bio 7.2 sekundi iza Rosberga. U 13. krugu vodeći je Mercedes otišao u boks, u Ferrariju su to pokrili tako što obojicu svojih vozača, razdvojenih s 10 sekundi, pozvali u boks u istom krugu. S njima je gume mijenjao i Perez, u tom trenutku između dva Ferrarija. Hamilton, na P5 iza Räikkonena s manje od sekundom deficita, ostao je u tom krugu na stazi. U idućem je krugu i on otišao u boks (po tvrde gume), a kad se vratio na stazu bio je četvrti, iza Vettela, ali ispred Räikkonena i Pereza, čak i ispred Ricciarda.
Hamilton je, dakle, bio veliki pobjednik prve runde pit-stopova, a Ferrari (bar u slučaju Räikkonena) tek je nagovijestio ono što dolazi.
U idućih desetak krugova Vettel se držao svojeg trećeg mjesta i čak lagano smanjio razmak do Verstappena na samo 2 sekunde u 26. krugu (premda je razmak do Rosberga lagano rastao, kako je Verstappen otpadao od vodećeg u utrci, ali nikad na više od 7 sekundi). Räikkonen, na šestom mjestu, gubio je priključak, najviše zbog nemogućnosti da prijeđe Ricciarda. U tom 26. krugu taj je dvojac bio skoro pola minute iza vodećih.
Iz Ferrarija su potom Finca pozvali u boks, i to se u konačnici nije pokazalo toliko lošim. Ricciardo je to učinio tek 6 krugova kasnije, i u to vrijeme Räikkonen je izgradio dovoljno razmaka da sigurno preuzme peto mjesto.
Rosberg je svoje gume (opet u tvrde) drugi put promijenio u 30. krugu, jedan kasnije od Verstappena, i tada je vodstvo u utrci preuzeo Vettel, samo 4.6 sekundi ispred revitaliziranog Hamiltona. Umjesto da su pokrili Rosberga i Vettela zvali u boks odmah nakon vodećeg Mercedesa, u Ferrariju su čekali i čekali – i dozvolili a/ da Rosberg i Verstappen na novim gumama osvoje značajno puno vremena i b/ dozvolili su Hamiltonu da se približi još više, na samo 4 sekunde.
Kad je Vettel konačno pozvan u boks, u 35. krugu, Rosberg i Verstappen zgrabili su svoje stare pozicije, ali Nijemca je na trećem mjestu preskočio i Hamilton.
No, priči tu nije bio kraj. Vettel je izašao u finiš utrke, u posljednjih 18 krugova, za mekanim gumama… Logika Ferrarija očito je počivala na nadi da će Vettel biti drastično brži od Hamiltona i onda, s manje i manje goriva prema kraju, da će gume ostati full zdrave do kraja.
Dva kruga Vettel je uistinu bio na repu Hamiltona, no onda se u igru upleo dio scenarija koji stratezima Ferrarija – tamo, na zidu, uz samu stazu, opremljene svim mogućim GPS pomagalima i live timingom – jednostavno nije smio promaći: promet na stazi. Jednom kad su vodeći počeli sustizati vozače zaostale za krug, Vettel je, kao i svi drugi, počeo voziti puno više u prljavom zraku, što je značilo više klizanja guma i, naravno, više potrošnje Pirellijeve crne mase. Bye-bye postolje. Na kraju je, na četvrtom mjestu, Vettel kasnio za Hamiltonom punih 14 i pol sekundi…
Zapravo, sva izgubljenost Vettelove situacije bila je evidentna još i puno ranije, kad je u jednom trenutku Ferrarijev vozač očajnički zavapio kako mu Hamilton jednostavno bježi na ravnim dijelovima staze. Ukratko, Ferrarijeva taktika oslanjala se na teoretski dobru ideju (koju je kasnije i sam Vettel energično branio, premda možda više u želji da pokrpa odnose unutar ekipe, osobito s bossom Maurizijom Arrivabeneom), koja se nasukala na Mercedesovoj sirovoj brzini i nezgodnom činjenicom da u svakoj utrci postoji i faktor zvan promet. A Suzuka je, uska i prepuna uzastopnih brzih zavoja nakon dugih, dugih pravaca, osobito nezgodna po tom pitanju.
Hamilton je u 35. krugu, na svježim tvrdim gumama, bio 10.3 sekundi iza Verstappena. Odličnom vožnjom i, zapravo, masjtorskim korištenjem upravo prometa, uspio je on to u samo 10 krugova smanjiti na manje od sekunde. I onda se pokazalo da je Verstappen stvarno odličan vozač. Iz kruga u krug Hamilton je u šikani dolazio pod sam mjenjač Red Bulla, ali onda bi Verstappen odlično koristio dobru Renaultovu (pardon, TAG-ovu) trakciju i odmaglio naprijed, taman toliko da Hamiltonu niti DRS nije pomagao prije prvog zavoja. Mercedes u retrovizorima nikad nije, u ovoj sezoni kad srebrni bolidi uništavaju sve pred sobom, dobra vizura, ali Verstappen nije napravio niti najmanju pogrešku.
U pretposljednjem krugu Hamilton je kroz R130 prošao naročito odlučno, prišao Verstappenu još bliže, s jasnom namjerom. I onda je tinejdžer napravio ono što dobro zna: trznuo je u desno. Hamilton je otišao u lijevo i kočio jako, jako kasno. Zapravo, prekasno – i otišao ravno, kroz ˝rezervnu˝ šikanu. Borba za drugo mjesto bila je time gotova. Hamilton je kasnije (tiho) zavapio kako je Verstappen promijenio putanju pri kočenju, ali onda više nije niti jednom javno osudio Nizozemčev potez.
Ostaje pitanje je li stvarno bilo kočenja pri promjeni putanje. Ali čak i da jest, FIA je bar jednom pokazala konzistentnost i suci (predvođeni Emanueleom Pirrom, boljim od njih) nisu reagirali. Nisu niti trebali. Ako Verstappen nije kažnjen – a znate već da sam uvijek protiv kažnjavanja vozača za utrkivanje, ovakvo ili onakvo – u Mađarskoj ili u Belgiji, nije smio biti kažnjen ni sada.
Kasnije (i puno prekasno), unatoč Hamiltonovom jakom protivljenju, Mercedes je protiv Verstappenovog poteza uložio nekakvu polukuhanu žalbu, koja je onda povučena kad se ispostavilo da bi o njoj suci FIA-e odlučivali tek za dva tjedna, u američkom Austinu. Ako je i od novih (starih) svjetskih prvaka, malo je prepatetično.
Na kraju su i Vettel i Räikkonen i Ricciardo uhvatili u ovoj utrci znatno manje od onog što su zacijelo očekivali, iz opravdanih ili neopravdanih razloga. Dvije Force Indije i dva Williamsa (svi, nota bene, s Mercedesovim motorima) završili su tamo gdje, realno, i spadaju u ovom trenutku.
McLarena, međutim, nigdje. U utrci bez odustajanja, tek sedmoj u povijesti Formule 1, Alonso je na kraju bio P16, Button P18. Prilično strašno, i sada više nisam siguran da je baš svemu razlog nedoststak konja kod Honde. Jer, nešto se dramatično promijenilo od kvalifikacija: kroz super-brzi zavoj R130 Alosno je utrci bio drugi najbrži vozač (vozeći 313.7 km/h), iza Vettela (315.7 km/h), ali ispred, recimo, Hamiltona (313.4 km/h). A na najbržem dijelu staze, nešto ranije, Alonso je zapravo bio brži od Vettela za 0.7 km/h, s brzinom od 321 km/h.
Bit će, kao što su pripomenuli neki od vas u komentarima, da je ključ u McLarenovoj očajnoj (ne)stabilnosti u onom lijepom i zahtijevnom krivudavom dijelu Suzuke na početku kruga.
Sada mala pauza, pa u Austin, poprište lanjskog kapometa Mercedesovih vozača. Nije još, matematički, sve gotovo, nipošto nije. Ali, Rosberg je u takvom naletu i toliko mu baš sve ide da sada Hamilton treba čudo, želi li do četvrte svjetske titule.
Nije mu, naravno, dovoljno čak niti da pobijedi u svim preostalim utrkama, a da Rosberg uvijek bude drugi. Hamiltonu sada trebaju Rosbergova pogreška, vlastiti besprijekorni startovi i poneki drugi bolid između Mercedesa broj 44 i onog s brojem 6.
Kako sada izgleda, uvjeta se čini malo previše.
Izvor: GP1.hr
