U Brazilu, 06. travnja 2003. godine, padala je strašna kiša. Utrka za Veliku nagradu Brazila na stazi Interlagos je trebala početi u 14 sati po lokalnom vremenu. Zbog ogromne količine vode na stazi i smanjene vidljivosti, direktor utrke Charlie Whiting je odgodio start utrke za petnaest minuta. Utrka je startala iza sigurnosnog automobila, bez formacijskog kruga. Kiša je stala u osmom krugu, sigurnosni automobil se sklonio sa staze i utrka je počela. Staza se sušila, a u trećem zavoju se zadržala znatna količina vode. Jedan po jedan, uključujući i Michaela Schumachera, vozači su postajali žrtve te stajaće vode. Sigurnosno vozilo je ponovno izašlo na stazu.
Giancarlo Fisichella, tada vozač momčadi Jordan Ford, utrku je startao s 8. pozicije. Nema svrhe nabrajati tko je sve bio žrtva mokre staze u Interlagosu, redoslijed na stazi se mijenjao iz minute u minutu. U uvjetima sa sigurnosnim vozilom, momčadi su tankali bolide gorivom do vrha, nadajući se završiti utrku bez stajanja. Da li bi završili da utrka nije prekinuta? Vjerojatno ne… U 52. krugu, nakon svega što se izdogađalo na stazi, utrku je vodio McLarenov Kimi Raikkonen, a iza njega su bili Fisichella u bolidu momčadi Jordan i Fernando Alonso koji je tada branio boje momčadi Renault. U 54. krugu, Kimi je proklizao i Fisichella je preuzeo vodstvo. I Kimi i Fisico su bili vrlo tanki s gorivom i bilo je izvjesno da će utrku završiti na nekim nižim pozicijama. Ubrzo, Webber se zabio u zid, a ostaci njegovog bolida su uzrokovali i Alonsovo odustajanje. Alonsov udar je bio dosta ozbiljniji, medicinsko osoblje je izašlo na stazu, a 75% utrke je već bilo završeno. Nastavak iza sigurnosnog automobila nije bio moguć, utrka je prekinuta.
Fisichella je u parc ferme dovezao bolid iz kojeg je doslovce sijevala vatra, te je već slavio pobjedu sa svojom momčadi kada su obaviješteni da je ipak Kimi pobijedio. Fisico je na podiju podigao pehar za drugo mjesto.
Naknadno je utvrđeno, da se prema pravilima, kada se utrka prekine, uzimaju rezultati od dva kruga prije prekida, kada je vodio Talijan. Momčadi Jordan je ukraden njihov trenutak slave, no greška je ispravljena za velikim stolom. Prema pravilima, pobjeda je naknadno dodijeljena Giancarlu Fisichelli, a na idućoj utrci, u Imoli, Kimi mu je predao pobjednički pehar.
“Bio sam uznemiren, jer je to bio naš trenutak slave,” rekao je tada Fisichella.
“činjenica je da je i drugo mjesto bilo neočekivano, ali kako sam bio siguran da sam pobijedio, teško mi je pala objava da ipak nisam. Svakako, bilo je ipak lijepo razmijeniti pehare s Raikkonenom.”
Tako je nevjerojatna utrka u Brazilu, koja je imala sve ono zbog čega volimo Formulu 1, postala prva pobjeda za Giancarla Fisichellu, simpatičnog Talijana koji danas slavi svoj 47. rođendan.
Popularni Fisico je rođen 14.01.1973. godine u Rimu, u Italiji. Kao i većina vozača Formule 1, karijeru u utrkivanju je započeo u karting natjecanjima. Od 1992. do 1994. natjecao se u Talijanskom Formula 3 prvenstvu, a 1994. je osvojio naslov prvaka. Nakratko je, 1995. godine, napustio natjecanja u bolidima s otvorenim kokpitom, i natjecao se u Međunarodnom prvenstvu turističkih automobila.
U Formuli 1 debitirao je 1996. godine za momčad Minardi. Kako je momčad tražila vozača koji će sa sobom donijeti i sponzore za momčad, Fisico nije ostao do kraja sezone, te ga je momčad zamijenila za Giovannija Lavaggija koji je platio ulaz. Za narednu sezonu se za Fisica pronašlo mjesto u momčadi Eddieja Jordana, gdje je vozio uz brata (tada) nekadašnjeg svjetskog prvaka Michaela Schumachera, Ralfa. Iste godine se na VN Kanade prvi put popeo na pobjedničko postolje, te je sezonu završio bolji od momčadskog kolege. Na Hockenheimu se činilo da bi mogao i pobijediti, no zbog puknuća gume se isto nije dogodilo i pobijedio je Gerhard Berger. Vještinu na kiši je pokazao na VN Belgije, kada je uz opći potop završio na drugom mjesto, iza Michaela Schumachera. Pažnje vrijedne izvedbe na stazi su mu za narednu sezonu osigurale mjesto u momčadi Benetton.
Nažalost, Benetton tada više nije bio kao nekada. Renault je kao dobavljač motora povukao iz Formule 1, pa je zbog toga momčad koristila modificirane prošlogodišnje motore. Unatoč tome što nije imao na raspolaganju najnoviji motor u svom bolidu, Fisico je osvojio druga mjesta u Kanadi i Monaku, s tim da je u Kanadi vodio utrku do problema s mjenjačem koji su ga usporili. Za VN Austrije se prvi put kvalificirao na najbolju startnu poziciju, ali ga je sudar s Alesijem koštao prilike za dobrim rezultatom. Do kraja sezone 1998. će osvojiti još samo dva boda, a ni 1999. neće biti ništa bolja. Na VN Europe je imao ponovo priliku za pobjedu, ali se izvrtio na stazi i propustio priliku. Bit će to posljednja dobra prilika za pobjedu u narednih nekoliko godina.
U narednim godinama su Fisichellini rezultati u Benettonu bili kao po uzorku. U prvom dijelu sezone bi se tu i tamo popeo na pobjedničko postolje, a onda bi drugi dio sezone bio sušno razdoblje bez bodova. Dok mu je društvo u momčadi pravio Austrijanac Alexander Wurz, Fisico je redovno imao bolje rezultate od njega.
2001. godine je u Benetton došao novak, Britanac Jenson Button. Renault je kupio momčad godinu ranije i napravio radikalne promjene na izvedbi motora koje su uzrokovale očajnim rezultatima. Fisichella je borio s momčadima poput Prosta i Minardija na začelju poretku. Trud i rad tehničkog direktora momčadi Mikea Gascoyna i njegovog tima rezultirali su napretkom i 4. i 5. mjestom na VN Njemačke, kao i Fisichellinim trećim mjestom na VN Belgije. Iako je ostvario najbolji rezultat momčadi te godine i redovno bio bolji od momčadskog kolege, za Giancarla više nije bilo mjesta u momčadi Benetton, pa se za sezonu 2002. vratio u Jordan.
Tradiciju bivanja boljim od momčadskog kolege Fisico je nastavio i u Jordanu. Tijekom sezone 2002. je kontinuirano bio bolji od Takuma Sata, iako je bolid bio nepouzdan i nekonkurentan. Honda je prekinula suradnju s isporukom motora za Eddieja Jordana, pa su za sezonu 2003. prešli na Fordove motore. Situacija s rezultatima nije bila ništa bolja, ali ranije opisana, dramatična VN Brazila, u konačnici je donijela osmijehe na licima sviju u momčadi, a posebno Giancarlu Fisichelli. Bila je to prva pobjeda u karijeri simpatičnog Talijana. Zasigurno nije bila onakva kakvu je očekivao i priželjkivao, ali pobjedi se ne gleda u zube, a bila je svakako i zaslužena. Osim pobjede u Brazilu, Fisichella će sedmim mjestom na Indianapolisu osvojiti jedine bodove te sezone.
Sezonu 2004. Fisichella je vozio za momčad Petera Saubera, gdje je, u skladu s navikama od ranije, opet bio bolji od momčadskog kolege. U Sauberu mu je društvo pravio Felipe Massa. Nakon jedne sezone u Sauberu, Fisichella se otisnuo u momčad s vrha poretka. U Renaultu ga je dočekao Fernando Alonso. Fisico je u momčad došao sa odvezene 142 utrke, dok je Fernando na svom kontu imao 51. Fisichella je sezonu otvorio pobjedom, ali je Fernando odnio naslov prvaka. U odnosu na Alonsovih 133 boda na kraju sezone, Fisico je skupio “samo” 58. Istu priču smo gledali i 2006. godine. Fisico je pobijedio u ranom stadiju sezone, a Fernando ovjerio sezonu naslovom prvaka. S krajem sezone Alonso je napustio Renault i otišao u McLaren, a Fisicov novi partner u momčadi je postao novak, Heikki Kovalainen.
Nažalost, s Fernandovim odlaskom pala je i forma momčadi, R27 nije bio konkurentan kao prethodni bolidi momčadi Renault. Kovalainen je osvojio jedino pobjedničko postolje za Renault, na kraju sezone je skupio više bodova od Fisichelle. Za 2008. nije bilo puno slobodnih mjesta na gridu, a Renault je primio nazad Fernanda Alonsa, pa je Fisichellin izbor pao na već poznatu ekipu pod novim imenom.
Nekadašnja momčad u vlasništvu Eddieja Jordana sada se zvala Force India i bila je u vlasništvu Vijaya Mallyje. VN Monaka 2008. godine bila je 200. utrka u karijeri za Fisichellu. Sezonu je završio bez bodova, isto kao i momčad. Nekoliko puta je bio u prilici za osvajanjem bodova, no splet okolnosti je bio takav da nijednom nije uspio. Unatoč žalosnoj sezoni, Fisico i Force India su nastavili suradnju i za narednu godinu.
Momčad Force India je složila nešto bolji bolid za sezonu 2009., pa se za VN Belgije Fisichella kvalificirao na najbolju startnu poziciju, prvi puta za momčad. Fantastičnim drugim mjestom je osvojio i prve bodove za momčad. Tad se već uveliko pričalo kako će Fisichella biti promoviran u Ferrari gdje bi zamijenio sunarodnjaka Lucu Badoera, koji je pak vozio kao zamjena za povrijeđenog Brazilca, Felipea Massu. Ono što je želio od prvog dana kad je sjeo u bolid Formule 1 stvarnost je postala za Fisichellu 03.09.2009. godine kada je momčad na zvaničnoj konferenciji za medije objavila kako će Fisico po prvi puta za momčad Ferrarija voziti upravo na VN Italije, kod kuće.
Giancarlo je potpisao ugovor za do kraja sezone 2009., te da će 2010. služiti kao rezervni vozač u Ferrariju. Mogućnost da će, ako nađe odgovarajuće mjesto u zadovoljavajućoj momčadi, voziti 2010. za neki drugi tim, nije isključio. Odgovarajuće mjesto nažalost nije pronašao, pa je 2010. godine ostao testni vozač Ferrarija. Uz njega, tada su Ferrarijeve bolide testirali još Luca Badoer, Marc Gene, Jules Bianchi i Valentino Rossi. Time se završila dugogodišnja karijera, protkana usponima i padovima, izvrsnim nastupima na kiši, jednom od najupamćenijih utrka Formule 1 koju je doslovce plameno završio, te ispunjenjem želje da vozi za veliku Talijansku momčad.
Prije deset godina, završena je 14-godišnja karijera Giancarla Fisichelle, koji je vozio i za najbolje, a i najlošije momčadi u Formuli 1. Za 14 godina na svoj konto je upisao tri pobjede, četiri najbolje startne pozicije, osvojio 275 bodova, i sve to na 229 utrka za velike nagrade. Prvi put se na gridu našao na VN Australije 1996. godine, a posljednji na VN Abu Dhabija 2009. Ono što je trebala biti najsjajnija točka njegove karijere, VN Italije u crvenom bolidu, pokazalo se kao možda i najveće razočaranje. Utrku je završio izvan bodova, a nedugo zatim i karijeru u Formuli 1. Kada se pričalo da je platio svoje mjesto u momčadi Force India, kratko je rekao da bi s tim novcem ostao doma i gledao utrke na TV-u.
Fisico se po okončanju karijere u Formuli 1 utrkivao u sportskim automobilima, na utrkama iz Le Mans serije, u WEC prvenstvu, na utrkama 24 sata Le Mansa i drugim. Osim što nastupa na utrkama WEC prvenstva (World Endurance Championship), doma gleda utrke Formule 1 kad je u prilici, navija za AS Romu i uživa u obiteljskom životu sa suprugom Lunom Castellani i njihovih troje djece.
Izvor: GP1.hr
