Vjerojatno najkompliciranija povijest vlasništva neke momčadi Formule 1 pripada svakako kombinaciji iza koje stoji današnji Renault. Kratkim pregledom kroz povijest vidjet ćemo da je u teoriji Renault imao čak i dvije momčadi istovremeno.
Renault se 1977. otisnuo u najelitnije motosport natjecanje – Formulu 1. Bio je to logičan slijed događanja nakon osnivanja Renault Sport odjela 1976. godine, a povijest bogata uspjesima je već tada bili ispisana odličnim rezultatima Renaultovih odjela Gordini i Alpine.
McLaren znamo po Wokingu, Ferrari po Maranellu, ali Renault je u javnosti manje spominjan uz svoj rodni grad Dieppe. Renault je u Formulu 1 donio ono što i danas imamo – turbo motore. Bila je to tada radikalna novost u Formuli 1 i trebale su dvije godine da se dođe do prve pobjede 1979. godine koju pamtimo po mitskom dvoboju za drugo mjesto na toj utrci (Gilles Villeneuve i Rene Arnoux). Naslov svjetskog prvaka se tada ipak nije uspio osvojiti, iako je 1983. Alain Prost bio blizu. Unatoč početku razvoja turbo motora prije konkurencije, 1984. i 1985. konkurencija je prestigla Renault, a stigli su i financijski problemi za korporaciju, te su 1986. kompletno napustili Formulu 1.
Ovdje završava priča prve Renaultove tvorničke momčadi koja se početkom osamdesetih borila i protiv momčadi Toleman, bazirane u Witneyu u Engleskoj. Upravo će ova momčad kasnije postati nova Renaultova tvornička momčad s jednom od najuspješnijih karijera u povijesti Formule 1. Momčad Teda Tolemana se u početku uglavnom nalazila na dnu začelja ili teško uopće uspjela kvalificirati bolid za utrku. Stvari su se počele poboljšavati 1983. godine dolaskom bogatih sponzora, a 1984. u njihov bolid je po prvi puta u Formulu 1 sjeo Ayrton Senna. I dok je prvi nastup prošao dosta loše, najupečatljiviji je svakako kišni Monako i Sennino mitsko drugo mjesto, s opasnim približavanjem Prostu na prvom mjestu u nadmoćnom McLarenu. Sljedeće godine momčad je zapala u zavrzlame oko guma, te su sukladno tome i rezultati bili slabi.
Krajem 1985. godine momčad Toleman je kupio modni gigant Benetton, željan još veće promocije, a momčad se po novom zvala Benetton Formula. Naravno, dolaskom bogatog vlasnika (talijanska obitelj Benetton), koji se doduše u Formuli 1 sponzorirao od 1983. godine, stvari su krenule na bolje. Hartov slabašni motor iz već spremnog Tolemana TG186 za 1986., zamijenjen je moćnim BMW-om M12 i Gerhardom Bergerom u kokpitu. Momčad je rasla prema kraju 80-ih. Došao je Ford sa svojim solidnim atmosferskim motorom, a momčad je uspjela biti najbolja od ostatka poretka, iza vodećih. Ipak, 1990. vodstvo tima dobilo je otkaz, a na njihovo mjesto dolazi – Flavio Briatore. Uslijedila je čak i dvostruka pobjeda s Nelsonom Piquetom i Robertom Morenom, ali momčad je zadesila nesreća radi teške ozljede Nanninija u padu helikoptera. Piquet je 1991. još solidno izvlačio najbolje iz B191 bolida, ali veće promjene u momčadi su se ipak morale desiti.
Udio u vlasništvu momčadi je 1992. godine kupio slavni inženjer Tom Walkinshaw, a zajedno s Rossom Brawnom bio je zadužen za inženjerske i mehaničke poslove u momčadi. Sjedište momčadi se preselilo Enstone, vremešnog Piqueta je zamijenio Martin Brundle, a došao je i – Michael Schumacher. Uslijedilo je ispisivanje povijesti i dvostruka kruna za momčad i Schumachera. Uspjeli su to čak i uz promjenu dobavljača motora, s Forda na Renault. Odlaskom Schumachera i jačanjem Williamsa, Ferrarija i McLarena, padao je tempo ove talijanske momčadi. Otišao je i Flavio Briatore, motori su bili Mecachromeovi, ali pod brendom Playlife, a Giancarlo Fisichella je imao poneki solidan rezultat.
Renault se 2000. ponovo pojavljuje kao tvornička momčad, kupnjom momčadi Benetton koja je svoje ime zadržala do 2001. godine. Rezultati su se poboljšali, a pojavila su se i solidna vozačka imena, poput Jensona Buttona. Četiri godine zaredom vjeran im je ostao Fisichella. Momčad Benetton Formula je na kraju u svojoj povijesti vozila pod britanskom (1986.-1995.) i talijanskom zastavom (1996.-2001.), a promjenu nacionalnosti tražila je upravo talijanska obitelj Benetton radi marketinških razloga. Sjedište je i dalje bilo u Velikoj Britaniji gdje će i ostati.
Od 2002. godine momčad se počela jednostavno zvati Renault F1 Team. Performanse bolida i same momčadi vidno su rasle prema 2005. godini. Inovativnosti također nije nedostajalo, Renault se pokretao svojim V10 motorom pod kutem od 111°, a kasnije se pojavio i mass damper. Jensona Buttona zamijenio je Fernando Alonso, a za vrhunac karijere ove momčadi vratio im se i Fisichella. Slijede dvije godine pravog ponosa i slave. Renaultova momčad je s Fernandom Alonsom zaustavila strašnu dominaciju Ferrarija i Michaela Schumachera. Osvojene su obje krune dvije godine zaredom (2005. i 2006.) s bolidima R25 i R26.
Slijede godine u kojem se momčad nalazila u sredini poretka. Fernando Alonso je otišao 2007., ali se vratio za sezonu 2008. Pojavio se špijunski lanac Ferrari – McLaren – Renault, a najcrnija mrlja jest neslavni Crashgate, tj. namještanje pobjede u Singapuru za Fernanda Alonsa s Flaviom Briatoreom, Patom Symondsom i Nelsonom Piquetom Jr. u glavnim ulogama. Momčad se spasila težih sankcija promptnim izbacivanjem Briatorea i Symondsa iz momčadi.
Zatim je luksemburška investicijska kompanija kupila većinski udio u vlasništvu momčadi 2010. godine. Renault je zadržao 25% vlasništva, ali se za 2011. u potpunosti povukao i ostao samo kao dobavljač motora, uključujući i dominantnom Red Bullu. Renaultov udio kupio je slavni Lotus, a stvari su se zakomplicirale nakon što se iste godine pojavila još jedna momčad koja je imala prava na korištenje imena slavnog britanskog proizvođača automobila. No, nijedna momčad nije povezana sa slavnom momčadi Colina Chapmana. Momčad se od 2012. do 2014. zvala Lotus Renault (a onu drugu momčad pamtimo pod nazivom Caterham F1) sa solidnim rezultatima Kimija Räikkönena. Momčad je 2015. koristila Mercedesov motor, te je takav dogovor trebao trajati sve do 2020. godine. Ipak, krajem te godine Renault najavljuje da se ponovo vraća kao tvornička momčad u Formulu 1 i ponovo kupuje momčad ovog puta zvanu Lotus Mercedes. Od 2016. do danas imamo Renaultovu momčad koju pamtimo po crno-žutoj kombinaciji boja bolida, Nicu Hülkenbergu, Danielu Ricciardu, temperamentom Cyrilu Abiteboulu i mladoj nadi Estebanu Oconu.
Izvor: GP1.hr
