Rasprave o najvećim ikada služe kao nepresušan izvor sadržaja za sve ljubitelje sporta. U nogometu se vrlo često vode debate o dvojici najvećih nogometaša iz 20. stoljeća, Peleu i Maradoni i današnjim superzvijezdama koje su apsolutno izdominirale nogomet u posljednih 13 godina – naravno radi se o Cristianu Ronaldu i Leo Messiju. U košarkaškim vodama trenutno su intezivne rasprave o tome je li LeBron James bolji od Michaela Jordana. Simbolično, argumenti se za svaki sport ponavljaju. Vrlo često se sukobljavaju osobe koje krvavo brane dinastije i velikane iz prošlog stoljeća, dok se s druge strane nalazi tabor koji naglašava superiornost trenutne generacije sportaša, a u prilog im ide faktor aktualnosti i tehnološki razvoj sporta tako da uz svoje stavove takvi ljudi često prilože i vrlo napredne statistike.
Međutim, univerzalna pravila za ovakve rasprave jednostavno ne postoje. Svaka osoba više ili manje uvažava određene kriterije, neki se vode isključivo brojkama i postignućima dok neki uopće ne gledaju takve stvari. U tome leži i čar svake Top 5, Top 10 ljestvice, uvijek će biti drugačije i stalno nailazite na nova mišljenja. Dva naša urednika odlučila su predstaviti svoja mišljenja i argumente te je svaki rangirao, po njihovom mišljenju, pet najboljih vozača u povijesti Formule 1.
TOP 5 TOMISLAVA RADIĆA
5. Niki Lauda
Niki Lauda je na mom popisu zbog svojeg prgavog ponašanja, odličnih pregovaračkih vještina, velikog talenta, samouvjerenosti i što nije imao dlake na jeziku. Jedan je od rijetkih koji su se porječkali s Enzom Ferrarijem. Nije se libio bolid Ferrarija okarakterizirati kao “svinju” i “kantu punu g***na” te potom bezobrazno tvrditi da uz određene promjene na bolidu može ići pola sekunde brže da bi nakon izvršenih promjena bio i brži od predviđanja. On je Ferrariju 70-ih bio isto što je Schumacher bio u novije vrijeme – čovjek koji je prekinuo sušu i donio željene naslove nazad u Maranello. Vrlo proračunat, brz i sposoban uvijek izvući maksimum, pa čak i u teškim okolnostima poput utrke u Monzi 1976. samo mjesec dana nakon strašne nesreće na Nordschleifeu, s još vidljivim opekotinama na licu. Njegova strast za utrkivanjem i želja za pobjedom bile su jače od svake boli. Nikijevoj velikoj inteligenciji svjedoče i završne sezone u McLarenu, kada je uz mladog i nadobudnog Alaina Prosta s pametnim strateškim odlukama uspio osvojiti naslov prvaka 1984. iako nije ostvario nijednu najbolju startnu poziciju. Posljednje godine njegova života obilježilo je šefovanje u Mercedesu, gdje je iznova pokazao svoje odlike – izravan i profesionalan pristup, bez dlake na jeziku i velika samouvjerenost. Niki, neka ti je laka zemlja…
4. Jim Clark
Još jedan velikan svog vremena i F1 općenito. Cijelu karijeru je proveo u Lotusu, koji mu je bio poput druge obitelji, a njegov odnos s Colinom Chapmanom bio je poseban, jedan drugom su čitali misli. Svojim uglađenim stilom izvlačio je maksimum iz Lotusovih bolida, a uz svoju urođenu brzinu postigao je zavidne uspjehe za ono vrijeme. Posebno je dobar bio kad je vozio na stazama visokog rizika, kao što je tada bio stari 14 km dug Spa-Francorchamps gdje je pobijedio četiru utrke zaredom, a posebno je bio dominantan 1963. kad je sve osim drugoplasiranog prešao za cijeli krug, a drugoplasirani je završio pet minuta iza njega. Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima utrka u Monzi 1967. kad je zaostajao cijeli krug, potom se vratio u krug s vodećima te bi i pobijedio, no u zadnjem krugu je ostao bez goriva i na parama dovozi bolid do trećeg mjesta. A u to vrijeme Monza nije imala šikana, staza je imala svega pet zavoja i razlike u vremenima po krugu su bile vrlo male. Nažalost, u potpuno beznačajnoj F2 utrci na Hockenheimu izgubio je život u teškoj nesreći. No, u pričama ljudi koji su ga poznavali njegova kobna nesreća nije u fokusu. Te priče djeluju tako da osjećate kao da je on i dalje živ.
3. Michael Schumacher
Čovjeka koji je obilježio cijelo desetljeće i jednu generaciju vozača nemoguće je izostaviti s ovog popisa. O njegovim postignućima nepotrebno je pričati, svi sve znamo o tome, o ubojitom trojcu Brawn-Schumi-Todt, a popis vozača čije je karijere obilježio je dug. Damon Hill, Jacques Villeneuve, Mika Hakkinen, David Coulthard, Juan Pablo Montoya, Rubens Barrichello i Kimi Raikkonen samo su neki od onih koji su ljutu borbu vodili s Michaelom, no zbog njegovog talenta i rezultatske efikasnosti nisu uspjeli postići bolje rezultate tijekom svojih karijera. Koliko god je bio dominantan u godinama kad je bio prvak, ipak se za svaki naslov morao “fajtati” po stazama diljem svijeta. Ali, svaki put bi izborio pobjedu. Sad mu preostaje jedna druga, životna borba, koja već jako dugo traje i velika je šteta što ne možemo vidjeti Schumija u garažama i čuti njegovo viđenje situacije i komentar na sve rekorde koji, po meni, prelagano padaju pod naletom Lewisa Hamiltona.
2. Juan Manuel Fangio
Argentinska legenda, Maestro. Vozač koji se za vrijeme svoje karijere nije posvađao s nijednom osobom, nikome ništa nije zamjerio (pa čak ni kubanskim otmičarima koji su ga oteli), svi su o njemu pričali, a pričaju i danas, samo najbolje i nemaju ništa loše za reći o njemu. Posebno lijepo o njemu priča njegov veliki rival i prijatelj Stirling Moss. Mercedesu je donio pobjedu u debiju momčadi, naslove je osvajao s četiri različite momčadi, a rekord koji je postavio ostat će zasigurno neoboren – pobijedio je u 24 od 52 utrke na kojima je nastupio, drugim riječima ima najveći postotak pobjeda u povijesti. Jako ga je cijenio i Senna, a trenutak kad je 1993. u Sao Paulu Fangio predao pobjednički pehar Brazilcu jedan je od najemotivnijih trenutaka u povijesti. Od svih njegovih pobjeda zasigurno je najbolja ona posljednja – 1957. u Nordschleifeu, “Zelenom paklu”. Nakon te epske pobjede mirno se povukao, vratio kući te nastavio skromno živjeti.
1. Ayrton Senna
Bez ikakve sumnje, za mene broj 1 za sva vremena i nitko drugi ga neće skinuti s trona. Takva razina prirodnog talenta se jako rijetko viđa. Imao je poseban stil vožnje kojim je iz svakog bolida izvlačio maksimum. Naravno, svi znamo koje godine su ga najviše obilježile, no za njegov status legende više su doprinijele one godine nakon odlaska Prosta iz McLarena. Nije volio spletke i politiku, no zbog sile prilika i time se morao baviti. Na sve probleme je odgovarao toliko pjesnički i dubokoumno da bi svi drugi u tišini pozorno slušali njegove riječi. A najbolje je o njemu govorila njegova vožnja. Koji Ayrtonov blistavi trenutak istaknuti? Monako 1984., prva pobjeda u Estorilu godinu kasnije, božanski kvalifikacijski krug u Monaku 1988., emotivna prva pobjeda u rodnom Brazilu 1991., fantastična vožnja u Monaku 1992. kad je odlično branio poziciju od puno bržeg Nigela Mansella sa superiornijim bolidom i prvi krug u Donningtonu 1993. neki su od trenutaka koji svakom hardcore F1 fanu padnu na pamet na spomen Senne. Nažalost, ostali smo zakinuti za veliki obračun Senne i Schumachera, no što je tu je. Njegova ostavština Formuli 1 je prevelika i vozač s takvom kombinacijom talenta, pobjedničkog temperamenta, borbenog duha i strahopoštovanja od strane konkurencije je neponovljiv.
Vozači “na rubu” top 5: Alain Prost, Jackie Stewart, Lewis Hamilton, Fernando Alonso, Alberto Ascari.
TOP 5 LUKE TUNJIĆA
5. Fernando Alonso
Mnogi se vrlo vjerojatno neće složiti s mojim odabirom, dosta sam se premišljao između Lewisa Hamiltona i Alonsa za peto mjesto moje top 5 liste najboljih vozača svih vremena. Međutim, smatram kako je Alonso jednostavno superiorniji vozač nego Hamilton. Alonsa sam odabrao ispred statistički boljih vozača zato što je nevjerojatno kompletan vozač. Krasila ga je nevjerojatna inteligencija na stazi, uvijek mi se činilo da Alonso ima apsolutnu kontrolu na stazi. Nebrojeno je puta bio izuzetno tvrd orah na stazi, čak i kada bi bio u osjetno slabijem bolidu. Dobar i uspješan na svakoj konfiguraciji i u svakom uvjetu staze. Dvostruki svjetski prvak u Formuli 1 imao je savršenu kombinaciju agresije i odvažnosti, ali i promišljenosti te zrelosti na stazi. Teško je reći postoji li ijedan drugi vozač u povijesti sporta koji je bio toliko bolji od mašine koju je vozio. Ono što je vrlo često zaboravljeno jest Alonsova superiornost u odnosu na momčadske kolege. Recimo, Alonso ima omjer od čak 16-1 protiv svjetskog prvaka Formule 1, Kimija Raikkonena. Odnosno, Alonso je bio uspješniji u čak 94.1% posto utrka, omjer ispred kojeg se nalazi samo Jenson Button koji je bio 21-1 protiv Takume Satoa. Dapače, u deset prvih 10 Alonsovo se ime pojavljuje čak još triput – ima 62-11 (84.9%) protiv Felipea Masse, 26-5 protiv Giancarla Fisichelle (83.9%) i 20-4 (83.3%) protiv Nelsona Piqueta Jr-a. Nitko u povijesti Formule 1 nije bio tako dominantan protiv svojih momčadskih kolega, a vrijedi spomenuti kako je Alonso pored sebe imao čak četiri svjetska prvaka.
4. Alain Prost
Alain “Profesor” Prost je nesumljivo jedan od najvećih vozača u povijesti sporta. Prost, koji potječe ih sela Lorette koji se nalazi u središnjoj Francuskoj, debitirao je u sportu 1980. za McLaren i već u prvoj utrci osvaja bodove. Sljedeće godine prelazi u Renault i osvaja prvu F1 pobjedu. Prost često nije bio najbrži vozač na stazi, ali je bio nevjerojatan strategist i vrlo lako najlukaviji vozač u povijesti sporta. Nije bio briljantan matematičar kao što je bio Niki Lauda ili perfekcionist kao Senna, bio je hladan, promišljen i otporan na emocije. Kada se umirovio 1993. Prost je držao rekorde za najviše osvojenih bodova, pobjeda, najbržih krugova i postolja – i dalje stoji vrlo visoko na svakoj od tih ljestvica. Prost je osvojio 51 pobjedu i četiri naslova svjetskog prvaka, a konkurencija mu nikada nije bila laka. Profesor je, lako moguće, imao najtežu konkurenciju unutar momčadi u povijesti – Niki Lauda, Ayrton Senna, Keke Rosberg, Nigel Mansell i Damon Hill.
3. Juan Manuel Fangio
Apsolutna legenda sporta, Juan Manuel Fangio Deramo nalazi se na trećem mjestu moje ljestvice. Osim El Maestra, nosio je i nadimak El Chueco zbog izgleda njegovih nogu. Fangio je dominirao prvim desetljećem Formule 1 u kojem je osvojio pet naslova prvaka, rekord koji je stajao 46 godina dok Michael Schumacher nije osvojio svoju šestu titulu. Međutim, Argentinac je svoje titule osvajao u čak četiri različite ekipe: Alfa Romeo, Ferrari, Mercedes i Maserati, uspjeh kojemu se drugi nisu ni približili. Tomislav je već pisao o osobinama Fangia i njegovoj otmici 1958. godine. Fangio je bio takva faca od čovjeka da su mu otmičari omogućili radijski prijenos VN Kube koju nije mogao voziti, a čak su mu dopeljali i televizor da bi mogao vidjeti reportažu katastrofalnog incidenta s utrke. Izjavio je: “Pa, meni je ovo još jedna avantura. Ako su otmičari napravili ono što su napravili iz dobrih namjera, onda ja, kao Argentinac, to prihvaćam.” Fangio je ostao dobar prijatelj sa svojim otmičarima koji su htjeli otkazati utrku kako bi osramotili diktatorski režim Batiste.
2. Michael Schumacher
Jedan jedini Schumi. Sedam naslova prvaka, 91 pobjeda, 77 najbrža kruga i 13 pobjeda u jednoj sezoni. Naravno, radi se o F1 rekordima, a to su samo neki od brojnih koji pripadaju Schumacheru. Nijemac je još uvijek statistički najuspješniji vozač u povijesti sporta, a koliko su njegove brojke impresivne dokazuje činjenica da Lewis Hamilton nakon svih ovih godina velike dominacije još uvijek ima slabije brojke, izuzev pole pozicija. Karijera sedmerostrukog prvaka sadrži baš sve, nevjerojatne vožnje, dominacije, pogreške, prljave i drske poteze, momčadske odredbe, ali Schumi je uvijek bio konstantan i iz svake situacije bi izašao kao pobjednik.
1. Ayrton Senna
Neprežaljeni Brazilac koji je toliko puno dao svijetu i Formuli 1. Karijera mu je završila na tragičan način, ali veličina Ayrtona Senne i dalje živi i inspirira brojne generacije. Svijetu ponestaju superlativi s kojima bi mogli opisati trostrukog svjetskog prvaka, ali količina videa, intervjua, kolumni i povijesnih tekstova dokazuje koliko se cijeni Sennu. Radi se o čarobnjaku koji je vozio Formulu 1, mnogi su analizirali i proučavali Sennin način vožnje, mnogi i voze na sličan način, ali nitko to nije radio kako je radio Ayrton Senna. U Senni su se nalazile karakteristike koje su ostavljale navijače bez riječi, koliko je samo puta ostavio konkurenciju kilometrima iza sebe. Schumacher je sam priznao kako je Senna bio bolji vozač zbog nevjerojatne količine talenta. Uvijek je tražio maksimum zbog čega je često sudjelovao u sudarima. Bezbroj je primjera njegove vozačke genijalnosti i iz tih razloga se nalazi na prvom mjestu moje liste najboljih vozača ikada.
Vozači na rubu Top 5: Niki Lauda, Lewis Hamilton, Jackie Stewart, Jim Clark, Sebastian Vettel.
Izvor: GP1.hr
