Kada smo utrkom u Abu Dhabiju već duboko u kasnu jesen završavali sezonu 2019. svi skupa vjerojatno smo bili pomalo euforični zbog jedne od najkraćih stanki u dugogodišnjoj povijesti Formule 1. Nakon svega stotinjak dana motori su se trebali paliti u Australiji čime je sezona 2020. trebala i službeno početi.
Nažalost, situacije i okolnosti koje nitko nije mogao predvidjeti, dovele su do toga da smo u srpnju, kada bismo već polako sumirali prvi dio sezone, vidjeli tek prvu utrku u novoj sezoni.
Prema onome što smo u nedjelju imali priliku vidjeti na stazi Red Bull Ring mogli bismo reći kako je vrijedilo čekati jer utrka na otvaranju sezone bila i više nego zanimljiva, puna neizvjesnosti i uzbuđenja do samoga kraja, a to je ono što se uvijek traži.
S obzirom na rezultate i previđanja temeljena na sada već jako dalekim predsezonskim testiranjima teško je bilo predviđati i očekivati što tko može. Mišljenja sam kako niti ova utrka tu enigmu još uvijek nije do kraja riješila, ali neke konkretnije naznake svakako se daju iščitati.
I za kraj, mala digresija vezana za strah i upitnike koji su se pojavljivali u medijima vezane za hrđu koja je neki su se pribojavali, uhvatila vozače nakon toliko duge stanke. Prema viđenom u nedjelju i tek 11 bolida koji su vidjeli cilj, rekli bismo kako za vozače straha nema, dok se za momčadi i pripremu bolida to baš i ne bi reklo, tim više jer su gotovo sva odustajanja plod tehničkih problema.
Kako god, krećemo našim prvim pregledom dobitnika i gubitnika u ovoj sezoni.
Dobitnici:
Valtteri Bottas – rekli bismo već uobičajeno otvaranje sezone za Mercedesovog vozača jer sličan smo scenarij gledali i u nekim proteklim sezonama. Finac je već u subotu u kvalifikacijama pokazao dobar tempo i brzinu plasiravši se na prvu startnu poziciju, no unatoč tome već poslovično rezerviran i prilično hladan Bottas oprezno je naglasio kako se bodovi i rezultati ipak zbrajaju u nedjelju nakon utrke. Iako su mnogi očekivali kako će favorizirani Hamilton na ovaj ili onaj način brzo riješiti problem zvan momčadski kolega, u konačnici Valtteri je izdržao i potpuno zasluženo došao do pobjede. Finac se u uzavreloj atmosferi Red Bull Ringa vjerujem dodatno preznojio jer praktički od početka Hamilton mu je puhao za vratom u DRS zoni, a kaotični kraj utrke koji su obilježili gotovo vezani izlasci sigurnosnog automobila bili su dodatni teret. Istini za volju isti je taj Hamilton nakon incidenta s Albonom možda i pomogao momčadskom kolegi eliminiravši tada vrlo brzog Red Bullovog vozača koji bi vjerojatno bio velika prijetnja Fincu, no sve te teorije sada su ipak priča u sferi ki bi da bi. U konačnici, iako su već krenule priče o Bottasu 3.0, nikad spremnijem Fincu i sličnim teorijama u te prognoze ipak se poučen dosadašnjim iskustvima ne bih upuštao. Treba reći tek kako je svima poznato da su sezona i prvenstvo maraton, a ne sprint bez obzira koliko ćemo utrka gledati u ovoj tekućoj, a na Valtteriju je da nam pokaže jeli još uvijek sprinter ili je postao maratonac.
Charles Leclerc – čovjek koji je po mom skromnom sudu daleko najveći dobitnik nedjeljne utrke upravo je Charles Leclerc. Iako bi nakon svih odustajanja i problema koje su imali prije svega Red Bullovi vozači bilo normalno očekivati Ferrari na postolju, čini se kako je već dosadni i antipatični pojam novo normalno prisutan i u Ferrariju. Nažalost, to novo normalno njima ni u kojoj varijanti baš i ne ide u prilog jer crveni su bolidi već i na slobodnim treninzima, zatim u kvalifikacijama, a u konačnici i u samoj utrci izgledali vrlo loše. Uz svo poštovanje prema očitom napretku McLarena pa i roza Mercedesa koji su usput rečeno još uvijek značajno iza Red Bulla (o Mercedesu da ne pričam), za Ferrari je porazna činjenica kako su u utrci generalno gledajući imali lošiji tempo od obje navedene momčadi pa se s obzirom na viđeno, više od pokojeg boda nije moglo očekivati. Ipak, prije svega cirkus sa sigurnosnim automobilima, borba Norrisa i Pereza, Hamiltonova kazna, ali i dobra odluka o prelasku na mekše gume Leclercu su omogućili proboj do pomalo nestvarnog drugog mjesta. Zasluge uz sve idu neosporno i mladom Monegašaninu, no tek simbolično slavlje u boksu momčadi iz Maranella i vrlo slabe izvedbe tijekom cijeloga vikenda kao da su dale do znanja kako će ovakav prizor vjerojatno više biti izuzetak nego pravilo jer prema svemu u novoj je sezoni Ferrari napravio značajan korak unatrag. Kako bilo, ovakvi pokloni i maksimalno korištenje situacije bit će od krucijalne važnosti barem u ovom prvom dijelu sezone dok u Ferrariju malo toga ide kako treba. Hoće li kasnije biti bolje, ostaje za vidjeti.
Lando Norris – mladi je Britanac i službeno proglašen vozačem utrke, a postignuće koje je ostvario doista je vrijedno svakog respekta. Odlična izvedba na kvalifikacijama bila je dobar uvod u nedjelju utrku. Iako se očekivalo kako će McLareni u konačnici vjerojatno skliznuti za pokoje mjesto, slično kao u Leclercovom slučaju, mala doza sreće, ali nakon toga i poprilične agresivnosti, m_da koje je Norris pokazao u borbi s Perezom, kasnije i Sainzom te fenomenalan zadnji krug u kojem je ušao unutar pet sekundi u odnosu na Lewisa priskrbili su Norrisu najbolji rezultat u karijeri, barem kada je Formula 1 u pitanju, a McLarenu otvaranje sezone kakvo su samo mogli poželjeti. Ovoga puta treće su mjesto proslavili na pobjedničkom podiju, a kada svemu dodamo i odličan Sainzov rezultat dojam je još i bolji. Kao i u Ferrerijevom slučaju, teško je očekivati kako će ovakvi rezultati barem još neko vrijeme biti uobičajeni, ali ono što je jasno je to da su u McLarenu momentum definitivno okrenuli u pravom smjeru.
Antonio Giovinazzi – dva osvojena boda daleko su od razloga za feštu, ali ako u obzir uzmemo kako je Alfa Romeo trenutno bliže Williamsu i prilično pogubljenom Haasu nego nekakvom konkurentnijem i bržem dijelu poretka ovo je rezultat kakav im se vjerojatno neće događati previše često.
Gubitnici:
S obzirom na okolnosti u ovu bi kategoriju mogli na ovaj ili onaj način utrpati pola grida kako vozača tako i momčadi, no iz svega pokušat ćemo izdvojiti one koji su najgore prošli.
Max Verstappen/Red Bull – nakon dvije vezane pobjede u Austriji, Max Verstappen i Red Bull s pravom su svrstani možda i među najveće favorite za hat trick odnosno i treću pobjedu u nizu. Ipak, od samoga starta bilo je očito kako glavni rivali iz Mercedesa više očito ne muče muku s prošlogodišnjim problemima vezanima za pregrijavanje i visoke temperature. To se zapravo ponajbolje očitovalo kroz prednost koju su crne strijele ostvarile u vrlo kratkom vremenu. Pitanje je kako bi se priča razvila da je Max utrku odradio do kraja jer u taktičkom smislu otvarale su mu se neke druge opcije, a brzina koju je na kraju pokazao Albon dodatno je zagolicala maštu. Ipak, kvar u vrlo ranoj fazi Maxa je odstranio iz igre i zadao mu prilično nezgodan udarac za njegove ambicije kada je u pitanju borba za naslov. Ne znamo koliko utrka je još pred nama, no Max i Red Bull mogu se samo nadati kako se ovakve stvari više neće ponavljati. Kada svemu ovome dodamo i kako je na samome kraju Albon u kontaktu s Hamiltonom izvukao deblji kraj u trenutku kada je vjerojatno jurio prema pobjedi u austrijskoj momčadi imat će za čime žaliti jer nadoknaditi ono što su propustili bit će popriličan izazov.
Racing Point – priča o prebojanom prošlogodišnjem Mercedesu već je svima odavno poznata. Slična stvar je i s predviđanjima kako bi upravo zbog enormne sličnosti ovogodišnjeg Racing Pointovog bolida s prošlogodišnjim Mercedesom ta momčad mogla biti dark horse ovoga prvenstva. Uoči utrke, kako na slobodnim treninzima pa i na kvalifikacijama dalo se naslutiti da bi priča možda i mogla ići u tom smjeru, no u samoj utrci stvari se nisu razvile u skladu s prognozama i očekivanjima. Za početak, neosporna činjenica je kako su roza Mercedesi ostvarili značajniji iskorak u odnosu na prošlu sezonu po pitanju performansi jer tempo koji su imali bio je otprilike na razini posrnulog Ferrarija i očito prilično konkurentnog McLarena što je svakako plus. Ipak, s druge strane, unatoč tehničkim problemima (Stroll) i riskantnijom taktikom (Perez) Racing Pointovi bolidi nisu pokazali brzinu koja bi ih izdvajala od konkurencije iz kruga sredine poretka. Zbog specifične situacije s oba bolida, isprekidane utrke i nekih drugih faktora vjerujem da puni potencijal R.P-a nismo vidjeli, no u svakom slučaju suprotno velikim najavama, svoju eventualnu dobru formu u Austriji nisu ni iz bliza pokazali, a ni kapitalizirali.
Lewis Hamilton – ukratko rečeno, šesterostruki svjetski prvak koji je najveći kandidat za naslov i u ovoj sezoni svakako se ne može zadovoljiti četvrtim mjestom u utrci. Neki će reći kako Lewis može biti sretan što je iz utrke izvukao i ovo jer je nakon kontakta s Albonom možemo reći već poslovično prošao lišo i bez oštećenja, doduše s penalizacijom u vidu dodatnih pet sekundi. Ipak, s obzirom na potencijal bolida i jasnu prednost koju Mercedesi imaju ispred svih ostalih konkurenata, sve osim eventualno drugoga mjesta loš je rezultat. U sezoni u kojoj niti same momčadi ne znaju koliko će utrka uopće voziti previše mjesta za ovakve kikseve nema, bez obzira na to što sjedite u najbržem bolidu na gridu i zovete se Lewis Hamilton.
Sebastian Vettel/Ferrari – moram priznati kako mi je jedna od većih enigmi u ovoj sezoni rasplet situacije sa Sebastianom Vettelom. Pri tome ne mislim na žvakanje već sto puta prožvakanih priča i predviđanja hoće li se povući, uzeti pauzu, otići u Renault ili tko zna već gdje. Ono na što mislim su Vettelovi nastupi, motivacija, ambicija i u konačnici izvede na stazi. Dok jedni smatraju kako će rasterećen i službeno otpušten iz Ferrarija moći propuhati glavu koja mu je figurativno rečeno često bila teret i pokazati sve ono što može i zna, drugi pak smatraju kako će ovaj već pomalo zaboravljeni as doživjeti totalni pad. Kao i u slučaju nekih drugih pojedinaca i momčadi koje sam spominjao i Vettelu pa i Ferrariju ne možemo suditi na temelju jedne utrke, no ono što smo vidjeli na otvaranju sezone daleko je od dobroga. Vettelov govor tijela trenutno ni iz bliza ne daje dojam motiviranog i napaljenog trkača, a na ruku mu ni najmanje ne ide niti očito prilično nekonkurentan bolid s kojim se, kako je i sam rekao nakon utrke, mučio tijekom cijeloga vikenda “sretan što se izvrtio samo jednom”. Ipak, kako sam i rekao, nakon još pokoje utrke bit ćemo pametniji.
O izgledno je ponovno slabom Haasu, lošoj predstavi Renaulta koji je ponovno uz dosta očekivanja krenuo u sezonu, a započeo ju na vrlo loš način nećemo jer kako je u uvodu i rečeno nakon Austrije puno je onih koji umjesto bodova zbrajaju štetu.
Događanja na utrci – često se zna dogoditi da se nekakva zabava, fešta ili kakav sličan obećavajući događaj koju smo čekali danima, tjednima pa i mjesecima iz potencijalno nezaboravnog partyja iz nekog razloga pretvore u osrednje druženje sličnije kakvoj matineji. Na sreću takav scenarij nije nam se dogodio i s prvom ovosezonskom utrkom. Zanimljiv početak, nešto mirniji središnji dio i turbulentan završetak kratki su rezime svega što smo vidjeli. Na prilično kratkoj, ali i također prilično brzoj stazi, vidjeli smo svašta. Dosta duela, dosta lijepih poteza, taktičnih i vozačkih nadmudrivanja kojima su kako je već i rečeno, šlag na tortu dodali višestruki izlasci sigurnosnih automobila. Dozu neizvjesnosti ulila su i brojna odustajanja uzrokovana tehničkim kvarovima ali i strepnja nekolicine vozača čiji su bolidi bili na rubu, a čiji su inženjeri vjerojatni grickali nokte sve do kraja utrke. Sve uz svemu ne bismo imali ništa protiv još jednog sličnog izdanja u nedjelju.
Izvor: GP1.hr
