VN Bahreina – Dobitnici i gubitnici

Iako je vremenski odmak između posljednje utrke u 2020. i početka nove sezone gledajući dosadašnja iskustva, relativno kratak, svi smo s nestrpljenjem čekali zeleno svjetlo i službeni početak sezone.

Napokon smo na stranu ostavili analize, predviđanja, testiranja, treninge jer utrkom za VN Bahreina počeo je onaj pravi show.

I tijekom ove sezone pratit ćemo i analizirati utrke, između ostaloga i u ovoj rubrici Dobitnika i gubitnika u kojoj ćemo nakon svake odrađene etape u tekućoj sezoni, nastojati prosuditi tko se s utrke vraća s osmjehom na licu, tko je to omastio brk ili se u najboljem slučaju poslužio šampanjcem s pobjedničkoga postolja, a tko je pak s druge strane stazu napustio podvijena repa i s ćorcima u svojoj artiljeriji.

Prva utrka je za nama što znači kako vas u sljedećim redovima očekuje i prvi pregled i osvrt onoga što su momci s grida napravili u Bahreinu.

Dobitnici:

1. Lewis Hamilton – skloniji Red Bullu i Maxu Verstappenu ili naprosto samo oni koji navijaju za kraj Hamilton – Mercedesovske ere možda će (s pravom) reći kako su se na vrhu ove liste mogli naći Nizozemac i njegova momčad. I ne bi previše pogriješili, no sam poredak na ovoj listi ionako nije toliko ključan. S obzirom na viđeno u utrci, odluka je ipak pala na aktualnoga prvaka. Zašto? Iz jednostavnoga razloga. Naime, Lewis i njegov Mercedes u ovoj su utrci bili inferiorni Maxu i Red Bullu i oko toga, vjerujem, nema previše spora niti filozofije. Unatoč kemijanju sa startegijom Lewis je pred kraj utrke položio oružje u bitci za pobjedu. U trenutku kada je već krenulo slavlje Maxovih pristaša, zbog svima nam poznatih razloga Britanac se vratio na vrh i još jednom pokazao kako je doista mačka ne sa sedam nego sedamdeset i sedam života. Vjerujem kako se pobjedi u onim okolnostima utrke nije nadao niti on sam pa je upravo zbog trijumfa u situaciji koja se činila izgubljenom Britanac ipak prošao najbolje.
2. Max Verstappen – na stranu tapšanje po ramenu i sve čestitke za osvojeno drugo mjesto ali i sjajan nastup u utrci jer uopće ne sumnjam kako Nizozemac u najmanju ruku nije previše oduševljen još jednim sjajnim plasmanom koji je opet za stepenicu niži od Lewisovog. Veći ili točnije rečeno najveći dio posla u utrci odradio je uzorno, držao Lewisa na distanci, imao odličan tempo, na kraju bez problema istopio preko sedam sekundi prednosti i rekli bismo, općenito imao situaciju pod kontrolom za završni udarac. On se i dogodio, no možda malo prevelika, ali i razumljiva želja za što ranijom egzekucijom koštala ga je možemo reći, zaslužene pobjede. Neki će možda smatrati kako je Max u ovoj utrci više izgubio nego dobio, što je točno koliko i nije jer Lewis je svim hvalospjevima unatoč umjesto na minus, otišao na plus 7. Osobno, ipak mislim da nije jer Red Bull nesumnjivo ima brzinu, a sudeći prema viđenom u Bahreinu ima i majstora koji će bolid znati ukrotiti i izvući iz njega maksimum, zbog čega se barem u uvodnome dijelu sezone, Nizozemac može nadati ravnopravnoj borbi s Mercedesom i Hamiltonom.

   

3. Lando Norris – gledajući odnose snaga na gridu, jasno je kako se vozači koji ne sjede u Mercedesovim i Red Bullovim bolidima u normalnim okolnostima utrke mogu nadati plasmanima od petoga mjesta na niže. I nije to neka novost jer sličnu smo priču gledali i u prošloj sezoni, s tim što je sada taj zadatak vjerojatno i teži jer umjesto ne previše uvjerljivog Albona, u Red Bullovom bolidu sjedi provjereni sakupljač Sergio Perez. Upravo probleme potonjeg, iskoristio je Britanac i dovezao se do odličnog četvrtog mjesta za lijepo otvaranje sezone i novog starog McLaren Mercedes partnerstva. Za mnoge, McLaren je momčad koja bi trebala predvoditi tu famoznu sredinu poretka što je predstavom (posebice Landovom) u Bahreinu djelomično i potvrđeno, iako je Ferrari bio relativno blizu i iako je također na temelju jedne utrke neozbiljno davati bilo kakve prognoze i predviđanja. Sve u svemu, odličan nastup u prvoj utrci i u svakom slučaju, veliki poticaj, putokaz i smjer kojim Lando i McLaren trebaju ići ukoliko i u 2021. žele biti Best of the rest.
4. Sergio Perez – nakon sage o neizvjesnoj budućnosti u Formuli 1 i filmskog happy enda s potpisom ugovora za Red Bull, vjerujem kako je većina ljubitelja Formule 1 sa zanimanjem pratila Checov prvi nastup u novoj momčadi. Iako kvalifikacije nisu prošle bajno, u utrci se očekivao iskorak. Scena bolida koji se u krugu za zagrijavanje kotrlja po stazi vjerojatno je bio u potpunoj suprotnosti s tim očekivanjima jer se izglednim činilo kako će Meksikanac u garažu i prije no što je krenuo. Ipak, suradnjom Pereza i pitwalla bolid je kresnuo, a Sergio se u spašavanje naočigled upropaštene utrke otisnuo iz boksa. Na kraju gledajući formu Red Bulla tek peto mjesto, no s druge strane i vrlo uvjerljiv nastup Pereza u misiji kontrole i umanjivanja štete. Šteta zbog tih problema, šteta i zbog Bottasovih jer doista će biti zanimljivo vidjet vodeću četvorku na hrpi i u otvorenoj borbi za vrh.
5. Yuki Tsunoda – od svih klinaca i novajlija s ovogodišnjeg grida upravo je mladi Japanac nekako najviše iskočio kada su u pitanju očekivanja i potencijal. Ok, niti talent i očekivanja od Schumachera mlađeg nisu mala, no u ovogodišnjem Haasu Nijemac sigurno ne ulazi u kategoriju bilo kakvih realnih izgleda za bodove i konkurentnije nastupe. Ta spomenuta očekivanja Tsunoda je potpomognut više nego solidnim ovosezonskim AlphaTaurijevim uratkom i domaćom snagom iz Sakure itekako ispunio, možemo reći i premašio. Uoči početka sezone i utrke upitnik je visio nad njegovim pomalo tankim nervom i neiskustvom, no to Japanca nije niti malo zasmetalo. Kada pogleda poredak i shvati kako su iza njega u poretku (porazivši neke i u izravnoj borbi) ostale veličine kao što su Vettel, Raikkonen, Alonso, pa i njegov momčadski kolega, tražiti više od toga bilo bi nerealno. Iako jedna lasta ne čini proljeće, osobno bih dao poneku kunu u okladu kako bi upravo Japanac mogao biti možda i najugodnije iznenađenje u tekućoj sezoni.

   

Gubitnici:

1. Sebastian Vettel – Sebastiane, žao nam je ali moramo opet krenuti s tobom. Oni koji su i tijekom protekle sezone čitali ovaj pregled možda će reći kako smo samo nastavili tamo gdje smo i stali jer Lewis je opet na vrhu dobitnika, baš kao što je i Vettel na vrhu popisa gubitnika. Naočigled možda i je tako, ali razlozi su prilično jasni i rekli bismo, opravdani. Promijenio je Nijemac sredinu, izvukao se iz okova Ferrarija gdje je po mnogima bio poželjan kao čir na dvanaestercu, došao u momčad u kojoj je načelno prva violina pa su tako svi preduvjeti za spašavanje vojnika Vettela naočigled bili tu. Ipak, problemi su zbog izrečene kazne krenuli već u kvalifikacijama, a ništa puno bolje nije bilo niti u samoj utrci. Doduše, u prvome dijelu utrke vrzmao se Nijemac u zoni oko ulaska u bodove, borio se i vrtio na istrošenim gumama kako bi s nešto drugačijom strategijom štogod ušićario, no na kraju ipak nije išlo. Priču je začinio i incidentom pred kraj utrke pa se Vettel, ali i vjerujem većina neutralnih gledatelja kojima je dosta ove muke po Nijemcu, samo može nadati kako se po jutru dan NE poznaje.
2. Pierre Gasly – Francuz je bez sumnje bio jedan od najugodnijih iznenađenja kada su u pitanju kvalifikacije, možda i najveće. Odličan rezultat koji ga je bacio među elitu i spoznaja kako taj AlphaTauri ima forze pomalo su zaintrigirali maštu i za rezultat u samoj utrci. Naravno, ne u kontekstu pobjede, čak ni postolja, no svakako je bio itekako zanimljiv potencijalni okršaj s primjerice McLarenom i Ferrarijem ili pak Alpineom i Aston Martinom koji su po mnogima u zoni Alpha Taurija. Nažalost, priča nije dugo potrajala jer je Francuz oštetio bolid i pao na dno čime je utrka otišla u ćorsokak. Šteta, ali sklon sam vjerovati kako će prilika za dokazivanje kada su Yukij i Pierre u pitanju biti još.

   

3. Fernando Alonso – nakon dvije sezone pauziranja iskusni Španjolac vratio se na grid što je svakako dobitak i za momčad Aplinea, ali i za Formulu 1 općenito. Volja, želja i znanje kod Fernanda nikada nisu bili upitni i to je bilo vidljivo već u subotu kada je mimo predviđanja uspio doći čak i u Q3. Mogućnosti Alpineovog ovogodišnjeg bolida ograničene su i to je bilo prilično vidljivo u samoj utrci pa se opravdano možemo pitati bi li Alonso dohvatio pokoji bod i da je došao do kraja. Nažalost, problemi s kočnicama koštali su ga mogućnosti za daljnju borbu pa će tako svoju priliku za Fernando čekati u na nekoj od nadolazećih utrka.
4. Nikita Mazepin – možda je glupo i prestrogo momka koji je u ovoj elitnoj kategoriji moto sporta praktički od jučer odmah zakucati nekakvim lošim kritikama i pokudama, no mnoštvo problema s kojima se susretao još od slobodnih treninga, a koji su u konačnici rezultirali i ranim odustajanjem odmah na startu, svakako nisu pozitivno djelovali na opći dojam i Mazepinovo samopouzdanje. Mlad je, zelen i za sada je to legitimno opravdanje. O nekakvim strožim zaključcima koji bi se ticali talenta i vozačkoga umijeća ipak je prerano govoriti, no ponovi li se još pokoja utrka sa sličnim scenarijem ne sumnjam kako će ih sigurno biti vrlo brzo.