U nekakvom idealnom scenariju, završne utrke sezone trebale bi nam donijeti pregršt uzbuđenja, neizvjesnosti i akcije jer bi se opet kažem, u idealnom scenariju u tom grande finalu trebali vući oni završni potezi koji će nam donijeti nove naslove i prvake. Od početka Mercedesove vladavine koja traje već šestu sezonu u nizu, takav rasplet uglavnom nismo gledali osim eventualno one 2014. i 2016. kada se bitka vodila do kraja iako doduše opet unutar jedne momčadi. U posljednje tri, uključujući i ovu još uvijek aktualnu priča se riješila ranije pa su se u tom kontekstu završne tri-četiri utrke vozile manje više u revijalnom tonu, barem kada je podijela karata za sam vrh u pitanju. U skladu s navedenim, od onih malo manje entuzijastičnih i zagriženih fanova Formule 1 mogli smo čuti kako je u takvoj situaciji upitno ima li smisla gledati utrke u kojima je na repertoaru borba tek za utješne nagrade. Utrka u Brazilu pokazala je da itekako ima jer na legendarnom Interlagosu gledali smo doista ludu utrku posebice pred sam kraj kada se više nije znalo tko pije, a tko plaća. O detaljima naravno u nastavku…
Dobitnici:
- Max Verstappen – sva tri vozača koja su u Brazilu u konačnici osvojila mjesto na pobjedničkom postolju (neki doduše i nakon ceremonije proglašenja) vjerojatno su iz nekog razloga zaslužila biti na vrhu ovoga popisa. Ipak, pobjednik je pobjednik pa je to mjesto pripalo Nizozemcu. Za mnoge, Max i Red Bull u ovu su pobjedničku priču banuli niotkud ili možda blaže rečeno, neočekivano jer iako se znalo kako bi Mercedes zbog onih priča o nadmorskoj visini staze i ostalom mogao štekati, uloga favorita išla je više u smjeru Ferrarijevog nego li Red Bullovog boksa. To potvrđuje i Maxovo neskriveno iznenađenje brzinom bolida u kvalifikacijama na kojima je po drugi put u karijeri, došao do prve startne pozicije. Dobra forma prenijela se i u utrku jer Red Bull i Honda išli su kao metak. Nakon relativno stabilnog početka, u završnici se događalo svašta pa se do kraja nije znalo hoće li Verstappen uzeti ono što je bez ikakve sumnje i zaslužio. U konačnici ipak jest, kako smo rekli u potpunosti zasluženo.
- Pierre Gasly – priča o dvojici likova koji su u konačnici završili na pobjedničkom postolju, a koje na tom mjestu uoči utrke nisu predvidjeli vjerojatno ni oni najveći hazarderi počinje s odbačenim sinom Pierreom Gaslyem. Šesto mjesto u kvalifikacijama možda je i dalo naslutiti dobru utrku i dobar rezultat, no svima nam je poznato kako se posebice u slučaju tzv. “malih ekipa” (morao sam ih tako nazvati koliko god mrzio taj naziv) često u utrci ipak stvari na kraju ne završe potpunim happy endom. Iako bi bilo predugačko pojašnjavati i analizirati način na koji je Francuz došao do svog prvog postolja u karijeri, moramo reći kako se na njemu definitivno nije našao slučajno. Naime, tijekom cijele utrke vozač Toro Rossa bio je visoko plasiran i vjerojatno bi visoko i ostao, no ćušpajz na kraju utrke zapravo mu je došao kao naručeni mali poguranac i nekakv miligram sreće koji je i Gasylu i ekipi iz Toro Rossa priuštio istinski delirij i veselje kakvo se kod onih “velikih” rijetko viđa.
- Carlos Sainz – drugi iz dueta “sretni dvojac” uz spomenutog Gaslya svakako je Carlos Sainz. Već sama činjenica da se čovjek našao u bodovima bila bi dovoljan razlog za pohvalu i veselje jer podsjetimo, Španjolac je startao sa samoga začelja zbog problema koji su ga zadesili u kvalifikacijama. Očekivano, probijao se Sainz malo po malo prema vrhu i strategijom jednog ulaska u boks došao do činilo se vrlo dobrog i manje više očekivanog plasmana iza leđa vodećih. Kažem činilo se jer u kaotičnoj završnici Sainz je došao do spektakularnog rezultata i to u vidu četvrtoga mjesta koje je na kraju postalo treće čime je prekinut preko 2000 dana dug McLarenov post izbivanja s postolja, barem na papiru jer u biti ni sada pobjedničko postolje nisu vidjeli. Kada se u obzir uzme i činjenica kako se i Španjolac po prvi put u karijeri (trebao naći) na postolju sve to izgleda doista odlično. Nažalost, ekipu iz McLarena iz razloga o kojima ćemo kasnije, nismo mogli gledati na postolju što je u kontekstu svih njihovih muka i razočaranja u proteklim godinama ipak velika šteta.
- Alfa Romeo – u sjeni svih cirkusa i borbe za sam vrh nekako je ostalo pomalo spektakularno ostvarenje ekipe iz Alfa Romea. U svakoj drugoj situaciji i “normalnoj” utrci ovo bi bio rezultat dana i nešto o čemu bi se pričalo na sva zvona i to s pravom posebice sjetimo li se svih problema s kojima se talijanska momčad susretala u drugome dijelu sezone. Čak štoviše, Kimi je bio kandidat i za postolje jer poslije oba sigurnosna automobila vozio se u Sainzovom mjenjaču, a nakon što je McLarenov vozač završio na raportu kod sudaca ta je opcija postala još aktualnija. Bio bi to spektakl i rezultatsko postignuće vjerojatno na razini Toro Rossovog i McLarenovog, no u konačnici vjerujem kako se u Alfinoj momčadi ni ovako neće previše buniti.
- Daniel Ricciardo – gledajući ovosezonske nastupe i utrke ovoga zanimljivoga lika mogli bismo se podsjetiti onog starog crtića o psu imena, Kakav nered. Jer upravo takva je gotovo svaka Ricciardova utrka u ovoj sezoni. “Milijun” kojekakvih situacija prate Australca u stopu pa je tu bilo dosita svega od kvarova, izlijetanja, sudara, vatre, dima, startova iz podruma i tko zna čega sve ne. Naravno u tom je tonu protekla i utrka u Brazilu u kojoj je zbog kontakta s Magnussenom (u kojem Danac stvarno nije napravio nikakvu psinu) ostao bez prednjega krila pa se već uobičajeno vrzmao po poretku gore dolje. Sve u svemu, u toj silnoj kombinaciji sudara, kazne i svega onoga što se dogodilo eto na kraju Danija ni manje ni više nego na šestom mjestu. I za Renault i za Ricciarda puna šaka brade, tim više što Toro Rosso puše za vrat.
- Perez i Honda – moram priznati prilično nespojiva i nelogična kombinacija ali iz praktičnih razloga sada uparena jer ih jednostavno ne mogu ne spomenuti. Pereza jer taj bi lik valjda i u Ladi Nivi došao do tog svog devetog, desetog mjesta na kojem je i sada završio. Hondu jer je njihov stroj u Brazilu na kojem je proteklih sezona uglavnom bio šmokljan kojega su veliki momci iz Mercedesa, Ferrarija pa i Renaulta ćuškali i šamarali sada postao onaj koji u najmanju ruku ravnopravno uzvraća udarac. Čast “nadmorskoj visni”, vjetru, temperaturi staze zbog kojih Mercedes pa i Ferrari navodno nisu bili u top formi ali kada je Lewis rekao kako nije mogao držati priključak s Red Bullom na pravcu nema se tu što puno dodati.
Gubitnici:
- Ferrari – nakon nekoliko doista uzrono odrađenih utrka u nastavku sezone ekipa iz Maranella malo po malo vraća se svojim mušicama ali i budalaštinama i glupostima, zločestiji će reći svojoj stvarnosti i realnosti. Utrku u kojoj su usput rečeno opet imali planove od a do c u normalnim okolnostima vjerojatno nebi dobili ali kako bi ipak otklonili svaku mogućnost takvoga raspleta i svojim tifosima zadali još koju sijedu, Ferrarijev se veseli dvojac skršio i priču okončao prije kraja. U toj priči iako o njoj u Ferrariju još uvijek šute, Vettel bi morao biti Pedro jer evidentno je kako se prije ulaska u zavoj pomakao prema Leclercu, a trebao je i morao znati kako Monegašanin nije od onih koji previše popuštaju. Sve u svemu prilično glupa priča jer uz sve navedeno Ferarrijevi bi vozači mogli završiti tek četvrti i peti u ukupnom poretku što im u cijeloj priči oko još jedne promašene sezone svakako ne ide na ruku.
- Alexander Albon – za razliku od Gaslya i Sainza koji su se u Brazilu osladili svojim prvim postoljem u karijeri mladi je Tajlanđanin na kraju izvisio i to da stvar bude gora na samom kraju utrke, ne svojoj krivicom. Vrlo dobro odvožena utrka u kojoj je Albon bio ravnopravan član ostatku društva iz prve lige tako je neslavno završila što se odnosi i na lijep Albonov niz osvajanja bodova u svakoj utrci nakon prelaska u momčad Red Bulla. Hamilton je priznao krivicu, dobio je kaznu ali od svega toga slaba korist za nesretnog Albona.
- Valtteri Bottas/Mercedes – Bottas je ove sezone i u ovome članku bio kritiziran zbog u nekim situacijama neodlučne i anemične vožnje u kojoj nema ni okusa ni mirisa. Možda je to glupo reći za viceprvaka svijeta i vozača koji je u posljednjih sedam utrka ostvario čak šest postolja uz dvije pobjede, no u onom dvoboju s Leclercom opet je pokazao svoju neodlučnost, možda će biti pregrubo reći ali i limitiranost. Nove gume, DRS, taman da ima i nešto inferiorniji bolid na pravcu, moraju biti dovoljni. Možda je Finac poučen nekim ovosezonskim kiksevima opet odlučio ići na zicer i ne tražiti kruha preko pogače, ali to nije ono što se od vozača koji sjedi u ipak najboljem bolidu na gridu očekuje. Točka na i došla je u vidu odustajanja. Što se pak tiče ekipe u Mercedesu, očito je kako im je u odsutnosti Tota Wolffa u Brazilu malo popustila koncentracija pa smo mogli vidjeti neke pomalo čudne taktičke poteze što su i sami priznali. Sreća je da si taj luskuz sada mogu priuštiti.
- Haas – momčad Haasa u ovoj je rubrici uglavnom konstanta s tim da im je u posljednje vrijeme znala opasno zaprijetiti i momčad Alfa Romea. Ipak, dok u Alfi nakon Brazila zasluženo slave u Haasu je opet tiha misa. Čak niti odlično sedmo i deveto mjesto sa starta koja su imali Grosjean i Magnussen opet nisu bila dovoljna za pokoji bod. Magnussenu je u dobroj mjeri priču kompromitirao Ricciardo pa je tako u cijeloj gunguli Danac na kraju ostao manje od sekunde za plasmanom u bodove dok je Grosjean u konačnici zapeo čak i iza Russela i završio 13. Na sreću za Steinera još je jedna utrka do kraja.
- FIA/McLaren – za kraj teško mi je ne spomenuti nelogičnost i glupost koja se dogodila na kraju utrke kada je kazna za Lewisa objavljena svega sat vremena nakon utrke (možda i manje). Naravno, ne zbog činjenice što je Hamilton kažnjen jer kaznu je bez sumnje zaslužio već zbog nepotrebnog kilavljenja u donošenju te odluke. Tim više što su tijekom utrke sudci imali gotovo istu situaciju u kontaktu Ricciarda i Magnussena koja je riješena kaznom od pet sekundi za Australca. Ovako, svojom (nepotrebnom) neodlučnošću i seciranjem onoga što je bilo poprilično jasno, nekome su nepotrebno uskratili radost, veselje, ako hoćete i promociju na velikoj sceni. Posebice u situaciji kada je igrom slučaja na postolje promovirana momčad i vozač kojima podij baš i nije domaći teren i tek još jedno postolje u nizu. Naravno, oni oprezniji će reći kako je i Sainz bio na raportu kod sudaca zbog korištenja DRS-a tijekom žutih zastava pa je u Carlosovu situaciju možda mogao doći Raikkonen, no u Lewisovom slučaju moglo se i moralo stvar riješiti prije. McLaren je ovdje naravno više u kontekstu šale jer ljudi su nakon 2072 dana i svega što su proživljavali konačno dočekali plasman na postolje na kojemu ih na kraju nije bilo. Šteta za momčad, šteta za Sainza, šteta za napaćene navijače McLarena.
Događanja na utrci – premalo je mjesta i vremena da se nabroji sve ono što se u Brazilu događalo posebice u drugome dijelu jer sam start i relativno miran početak i nisu dali naslutiti u što će se ova utrka kasnije razviti. Bez kiše i drugih x faktora ipak je bilo odlično. A cijela gungula nekako je započela Bottasovim odustajanjem i prvim sigurnosnim automobilom nakon čega je krenuo show. Utrka i staza koja barem meni uvijek same po sebi imaju nekakav štimung i naboj (nadam se da su nagađanja o preseljenju doista samo nagađanja) kao da sama po sebi zove na cirkus. Za taj dio bili su zaduženi veseljaci iz Ferrarija, ostali su se ćuškali, gurali i vrtili kako je tko znao i umio sve do samoga kraja u pravom smislu riječi jer Gasly i Hamilton naganjali su se do zadnjega metra. Vjerujem kako ni onim zahtjevnima ne treba više i bolje.
Neizvjesnost – i dok je u prvome dijelu sve i bilo relativno mirno uz očekivano probijanje Leclerca pa i Sainza prema vrhu pri čemu su stvari ipak išle nekakvim očekivanim tokom, u posljendnjih desetak krugova više se nije znalo tko što radi i tko gdje vozi, a kamoli tko će gdje završiti. Sigurnosni automobil u dva navrata, planski i neplanski ulasci u boks, dodiri, i bolidi od drugog do desetog mjesta nagurani u pet sekundi sve to najbolje i potvrđuju. Kao šlag na tortu ide i činjenica kako se niti nakon utrke nije znalo tko je gdje završio jer je nekoliko vozača pozvano na razgovor ugodni pa je stoga neizvjesnost bila prisutna čak i nakon same utrke.
Izvor: GP1.hr
