Kada pomislim na F1 početkom ovog tisućljeća sjetim se moćnih V10 motora, sjetim se povijesnog partnerstva između Michaela Schumachera i Ferrarija, kao i mladog Fernanda Alonsa koji je svojim Renaultom R25 označio kraj petogodišnje dominacije crvenih bolida. Te godine me podsjete na neke zaboravljene momčadi poput Jaguara, koji je eklatantni primjer postavljanja momčadi na trulim temeljima, gdje je Ford mislio kako će “upumpavanjem” goleme količine novca dobiti pobjednički bolid, no baš kao i Toyota uvjerili su se da svijet F1 zahtjeva nešto više.
Nezaboravni dio te ere svakako su plavo-bijeli bolidi BMW Williamsa i nezaboravni zvuk moćnog BMW-ovog motora, kao i vozački dvojac Schumacher i Montoya. U današnjim zanimljivostima govorit ćemo o jednoj od najboljih momčadi tog razdoblja, BMW Williamsu.
Pozadina dogovora
Williams je tijekom 1990-ih predstavljao priču o uspjehu u F1. Bili su konstruktorski prvaci 1992., 1993., 1994., 1996. i 1997. godine, a njihovi vozači osvojili su prvenstva 1992., 1993., 1996. i 1997. godine. Dizajnerski genij Adrian Newey, ali i Renaultov motor bili su ključni za njihov uspjeh. S toga kada je Newey napustio momčad i prešao u McLaren, a Renault objavio da će napustiti F1 krajem 1997. godine, Williams je bio u problemima.
Zbog toga su 1998. godine objeručke prihvatili BMW-ovu ponudu, te time postali tvornička momčad, a ugovor se primjenjivao od 2000. godine. BMW nije bio stranac u F1, tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća surađivali su s nekoliko momčadi, a najveći uspjeh im je bilo Piquetovo osvajanje prvenstva 1983. u Brabhamu BT52. U tom razdoblju pobijedili su na devet utrka. Njihov motor, M12, o kojem smo već pisali u jednoj od prošlih zanimljivosti, bio je poznat po razvijanju visokih brzina. Upravo su po tome Bavarci bili poznati i u svom drugom izletu u ovo natjecanje. Kako je dogovor postignut dvije godine unaprijed, njemački proizvođač je imao dovoljno vremena za testiranje pogonske jedinice od koje se očekivalo da zadovolji zahtjeve najviše razine motosporta. Potonja slika prikazuje BMW-ovo testiranje pogonske jedinice 1999. godine na stazi Zeltweg.
2000. – Debitantska sezona
Već tijekom VN Australije, koja je bila prva utrka 2000. sezone, BMW Williams FW 22 s Ralfom Schumacherom za upravljačem dolazi do prvog postolja. Ralf je taj uspjeh ponovio još dvaput u sezoni, čime je osigurao sva tri postolja za momčad. Njegov momčadski kolega, Jenson Button, postaje najmlađi osvajač bodova u F1 s tek nešto više od 20 godina. Od mladog Britanca se prije početka sezone puno očekivalo, Patrick Head ga je smatrao zvijezdom budućnosti. Uistinu, Button je zabilježio nekoliko odličnih vožnji, ali ipak momčad sredinom sezone potpisuje ugovor s pobjednikom Indy 500, Juanom Pablom Montoyom. Stoga je Button “posuđen” Bennetonu za sljedeću sezonu.
Na kraju sezone Schumacher (24 boda) je imao dvostruko više bodova od Buttona (12 bodova) koji je proglašen debitantom godine. Zaključno, BMW Williams je završio sezonu na trećem mjestu u poretku konstruktora iako su osvojili samo bod više nego prošle sezone kada su bili peti. Na ruku im je išla činjenica da je 2000. bila manje kompetitivna sezona, sve pobjede i gotovo sva postolja otišli su u ruke vozača Ferrarija i McLarena. Loša pouzdanost motora je zabrinjavala momčad, no znali su kako postoji značajan prostor na napredak. Tri postolja su obilježila sezonu Ralfa, dok je Buttonova najbolja vožnja bila četvrto mjesto tijekom VN Njemčake. Ostao je zapamćen i po izlijetanju sa staze tijekom safety car restarta, gdje je bio vidljiv britančev nedostatak iskustva.
2001. – Brzi i nepouzdani
S FW 23 BMW Williams je napravio veliki napredak. Bolid je bio puno brži od prethodnika i često su se nalazili u borbi s Ferrarijem i McLarenom. Moćni BMW-ov motor im je osigurao uvjerljivo najveće brzine pa je na stazama popust starog Hockenheimringa ili Monze bolid bio jako brz. Dok su Ferrari i McLaren nastavili suradnju s Bridgestoneom, Williams počinje suradnju s Michelinom što im je često prouzrokovalo probleme s obzirom da se francuski proizvođač tek priključio u F1, pa njihove gume nisu bile razvijene kao one japanskog proizvođača. Iako su imali brz bolid, rijetko su završavali utrke. Prije VN Kanade, osme utrke sezone, momčad je samo u tri navrata završila utrku. Montoya je bio kritiziran zbog svoje agresivnosti, a sezonu je završio s čak 11 odustajanja zbog sudara ili kvarova. Ralf Schumacher je pobjedio u tri navrata, dok je Montoya došao do svoje prve pobjede tijekom VN Italije.
Sezonu su ponovno završili na trećem mjestu u poretku konstruktora, ali ovaj put su bili puno bliži McLarenu. Loša pouzdanost i nekonzistentnost vozača koštala ih je boljeg plasmana. Montoya je odabran za debitanta sezone, a ostao je upamćen po sjajnom pretjecanju Michaela Schumachera tijekom VN Brazila.
2002. – Nedovoljno brzi
Nakon što je Ferrari dominirao 2001. godine, Williams je 2002. očekivao bolju pouzdanost i u najmanju ruku pretjecanje McLarena u poretku konstruktora. Na prvoj utrci sezone Ralf je letio, i to doslovno.
Unatoč strašnoj nesreći, Ralf dolazi do pobjede već u sljedećoj utrci, VN Malezije, dok je drugi bio Montoya. FW 24 se činio brz i pouzdan, te su svi očekivali sezonu bez dominacije Ferrarija. Međutim, nakon što je Ferrari predstavio svoj F2002, svima je postalo jasno kako će se borba za prvaka voditi između Michaela Schumachera i Rubensa Barichella. Unatoč činjenici da nije ostvario niti jednu pobjedu tijekom sezone, Montoya se pokazao kao majstor kvalifikacija s čak sedam pole-positiona. Williams je završio sezonu na drugom mjestu u poretku konstruktora, međutim bez realne šanse za borbu s Ferrarijem.
Izvor: GP1.hr
