U današnjim zanimljivostima govorit ćemo o posljednje tri sezone suradnje između BMW i Williamsa, kao i razlozima njihovog prekida suradnje krajem 2005. godine.
2003. – Borba za vrh
2003. godine dolazi do nekoliko značajnih promjena pravila koja su za cilj imala stvaranje preduvjeta za veću neizvjesnost tijekom sezone, odnosno prolongiranja odluke o novom prvaku do zadnjih nekoliko utrka sezone. Uveden je novi sistem kvalifikacija u kojem je vozač imao samo jednu priliku za postavljanje kvalifikacijskog vremena, što je u konačnici rezultiralo promiješanim startnim poretkom u nedjeljnoj utrci. Također, dolazi do promjene sustava bodovanja. Prijašnjih sezona je raspon u bodovanju između prvog i drugog mjesta bio veći, dajući veći značaj samim pobjedama. Promjenom sustava dolazi do smanjenja tog raspona, čime se više valorizirala konzistentnosti kroz cijelu sezonu.
Prva utrka u Melbourneu nagovijestila je kraj dominacije Michaela Schumachera i Ferrarija. Iako je bio u vodstvu, Montoya zbog vozačke pogreške izliječe sa staze. Sljedećih nekoliko utrka je bilo relativno neuspješno za momčad Franka Williamsa s obzirom na to da nisu ostvarili niti jedno postolje. Unatoč lošem početku sezone FW25 je bio brz, a Michelin gume su pružale najbolje performanse pri visokim temperaturama. Stoga im je u prilog išao podatak o jednom od najtoplijih ljeta u Europi.
Juan Pablo Montoya dolazi do pobjede tijekom VN Monaka, ujedno i prve pobjede za Williams u kneževini od davne 1983. godine. U sljedećih pet utrka Williams dolazi do čak tri pobjede. Nakon VN Mađarske Michael Schumacher je imao 72 boda, Juan Pablo Montoya 71, a Kimi Räikkönen 70. Ferrari je bio tek drugi u poretku konstruktora te im je bilo jasno kako će teško doći do naslova s obzirom na veliku razliku u performansama između Michelina i Bridgestonea. Zbog toga su Ferrari i Bridgestone uložili žalbu smatrajući gume francuskog proizvođača ilegalnima. Tvrdili su kako se Michelinove gume deformiraju iznad dopuštene širine tijekom utrke čime krše pravilnik. Zanimljivo je kako je talijanska momčad ukazala na to tek sredinom 2003. godine, iako je francuski proizvođač svoje gume proizvodio na isti način još od 2001., odnosno 38 utrka. U konačnici je Michelin morao redizajnirati svoje gume, a Ross Brawn upozoriti novinare na neprimjereno ponašanje.
U posljednje tri utrke sezone pobjeđuje Ferrari, dok je Montoya izgubio teoretske šanse za naslov na pretposljednjoj utrci sezone, VN SAD-a. Dodatno razočaranje za momčad bilo je odustajanje Montoye u Suzuki, posljednjoj utrci sezone, i to zbog kvara na pogonskoj jedinici. Kolumbijac je vodio u utrci, a zbog njegovog odustajanja Williams je izgubio šanse za osvajanje konstruktorskog naslova. Kombinacija nesreće, kvarova i vozačkih pogrešaka donesli su prevagu u borbi za naslov.
2004. – Inovacija u krivom smjeru
Krajem 2003. godine McLaren je objavio kako su potpisali ugovor s Montoyom koji će postati momčadski kolega Kimiju Räikkönenu 2005. godine. Glavni razlog narušenih odnosa između Williamsa i Montoye bila je VN Francuske 2003. godine. Na toj utrci temperamentni Kolumbijac je uvrijedio vlastitu momčad nakon što je Ralf pozvan u box samo jedan krug nakon Montoye, čime je Kolumbijcu onemogućen undercut. Ugovor Ralfa Schumachera s momčadi je vrijedio do kraja 2004., tako da je bilo jasno kako će vozačka postava za 2005. biti izmijenjena.
Williams je s FW26 imao zanimljiv pristup prednjem kraju, odnosno nosu bolida koji je posprdno nazvan “moržev nos”. Taj koncept se pokazao relativno neuspješnim pa je napušten tijekom VN Mađarske. Ferrari je dominirao sezonom, no čak su se BAR i Renault pokazali bržim bolidima veći dio sezone. Nakon teške nesreće tijekom VN SAD-a, Ralf propušta šest utrka sezone, a mijenjaju ga Gené i Pizzonia.
Unatoč sezoni za zaborav, u posljednje dvije utrke Williams je bio izrazito brz. Ralf Schumacher ostvaruje svoje jedino postolje u sezoni tijekom VN Japana, a Montoya pobjeđuje na posljednjoj utrci sezone, VN Brazila. To je ujedno bila posljednja pobjeda za Williams do VN Španjolske 2012. i iznenađujuće pobjede Pastora Maldonada.
2005. – Zaboravljena sezona
Za sezonu 2005. Williams je morao u potpunosti promijeniti vozačku postavu s obzirom na to da je Montoya otišao u McLaren, a Schumacher u Toyotu. Nakon što je Jaguar prodao momčad Red Bullu, Mark Webber postaje slobodan vozač, baš kao i Nick Heidfeld nakon prekida suradnje s Jordanom. Iako je Button još 2004. potpisao ugovor za Williams, FIA ga proglašava ništavnim jer je imao valjani ugovor s BAR-om. Stoga su vozačku postavu Williamsa činili Webber i Heidfeld.
Početak sezone je bio obećavajući. Momčad je ostvarila nekoliko postolja, a Nick Heidfeld je bio na pole positionu u Nürburgringu. Nakon solidnog prvog dijela sezone,u drugom dijelu momčad se morala zadovoljiti sa samo šest bodova. Zbog toga su pali u poretku konstruktora na peto mjesto.
Kraj suradnje
Williams FW27 je bio posljednji bolid s BMW-ovim motorom. BMW se odlučio na kupnju momčadi Petera Saubera povodom promjene pravilnika 2006. i uvođenja V8 motora, a sve s ciljem osvajanja prvenstva.
Nakon propuštene prilike 2003. godine suradnja između Williamsa i BMW-a se pogoršala. Obje strane su okrivljavale jedna drugu za nedostatak uspjeha. BMW je smatrao kako su odradili svoj dio posla, pa su kao glavni problem isticali Williamsovu nesposobnost dizajniranja kvalitetnog bolida. S druge strane, Williams je okrivljavao BMW za stvaranje prevelikoga pritiska na britansku momčad, što je rezultiralo lošom atmosferom u momčadi. BMW je Franku Williamsu ponudio potpuni otkup momčadi, čime bi Williams prešao u stopostotno BMW-ovo vlasništvo, no Frank je odbio tu mogućnost. Potvrda potpuno narušenih odnosa bila je i Williamsova odluka o prelasku na Cosworthove motore, iako su imali valjanji ugovor s BMW-om do kraja 2009. godine. Tako je momčad BMW Williamsa ostala zapamćena kao projekt s puno potencijala i još više propuštenih prilika.
Izvor: GP1.hr
