U povijesti ovog sporta više se puta dogodila situacija u kojoj vozači odluče osnovati vlastitu F1 momčad. Neki su to učinili nakon svoje vozačke karijere, dok su drugi još aktivno vozili, te im je osnivanje vlastite momčadi predstavljalo izazov ili način da ostanu prisutni u najprestižnijem automobilističkom sportu. Kroz sljedeća dva dana izdvojiti ćemo nekoliko vozača koji su se odlučili na jedinstveni izazov upravljanja F1 momčadi, s različitom razinom uspjeha.
Alain Prost – Prost Grand Prix (1997. – 2001.)
Alain Prost je imao ambicije za osnivanje vlastite momčadi još u vrijeme dok je bio aktivni vozač, ali to se ostvarilo tek nakon što je “objesio kacigu o klin”. 1997. godine otkupio je tadašnji Ligier i preimenovao ga u Prost Grand Prix. Prva godina momčadi je bila prilično obećavajuća. Oliver Panis je ostvario dva postolja, a Jarno Trulli je došao nadomak pobjede tijekom VN Austrije. Međutim, od tog trenutka stvari su krenule na gore.
1998. godine momčad je koristila Peugeotove motore, koji su bili nepouzdani i znatno teži od konkurencije. Te sezone su skupili jedan jedini bod, što je bilo prilično razočaravajuće nakon sasvim solidne prve sezone. 1999. su stvari krenule na bolje s obzirom da su se vratili na postolje tijekom kaotične VN Europe u Nurburgringu. 2000. godine momčad nije upisala niti jedan bod, a vozači Jean Alesi i Nick Heidfeld međusobno su se sudarili više puta. 2001. godine Prost odbacuje Peugeotove motore i koristi Ferrarijeve pogonske jedinice brendirane kao Acer. Bolid je bio pouzdan i Jean Alesi je ostvario niz dobrih rezultata, no problem se nazirao s druge strane garaže. Momčad je bila primorana koristiti “pay drivere” što je jasno dalo nagovijestiti probleme s financijama. To se i potvrdilo početkom 2002. godine kada je momčad bankrotirala.
John Surtees – Surtees (1970. – 1978.)
John Surtees odlučio se 1970. godine na osnivanje vlastite F1 momčadi, u kojoj je ujedno bio vozač do 1972. godine. Momčad je prvih nekoliko godina redovno sakupljala bodove, a tijekom VN Italije 1972. Mike Hailwood ostvaruje prvo postolje za momčad. Sljedeće godine Carlos Pace dolazi do drugog, a ujedno i posljednjeg postolja za momčad. U konačnici je momčadi presudio nedostatak financija, baš kao i Prost Grand Prixu.
1976. godine glavni sponzor momčadi bio je proizvođač kondoma Durex. Alan Jones je tijekom vlažne utrke u Japanu dobro iskoristio gume i probio se sa začelja do četvrtog mjesta. Samo sponzorstvo je bilo toliko kontroverzno da BBC nije prenosio utrke uvodnog dijela sezone, smatrajući kako bi sporno sponzorstvo moglo uvrijediti gledatelje.
Jack Brabham – Brabham (1962. – 1987., 1989. – 1992.)
Momčad Jacka Brabhama je u uvodnim godinama bila relativno uspješna, ostvarujući pobjede i postolja. Međutim, 1966. godine su ostvarili značajan napredak zahvaljujući glavnom dizajneru Ronu Tauranacu koji je bio najinovativniji pri interpretaciji novog pravilnika. To je omogućilo “Black Jacku” da postane prvi i zasada jedini vozač koji je osvojio prvenstvo vozeći za vlastitu momčad. Sljedeće godine Brabham osvaja konstruktorsko prvenstvo, a Denny Hulme postaje prvak. Jack Brabham se umirovio 1970. godine i prodao svoj udjel u momčadi Tauranacu, koji ga pak prodaje Bernieju Ecclestoneu 1972.
Brabham se vraća na stare staze slave 1981. i 1983., kada Nelson Piquet osvaja svoje prve dvije vozačke titule. Ecclestone prodaje svoj udio u momčadi 1988., s obzirom da je momčad propustila jednu sezonu u F1. Momčad se vraća s novim investitorima 1989., no to je bilo kratkog vijeka s obzirom da se momčad zbog problema s financijama raspala prije kraja 1992. godine.
Izvor: GP1.hr
