Danas završavamo s pregledom vozača koji su u F1 karijeri stigli do samo jedne pobjede.

• 1. dio
• 2. dio

Robert Kubica

Čovjek kojeg se u posljednje vrijeme spominje kako bi mogao zamijeniti Felipea Massu u Williamsu u svojoj je karijeri osvojio samo jednu F1 pobjedu i to davne 2008. na VN Kanade. Tog vikenda Kubica je startao iz prvog startnog reda rame uz rame Lewisu Hamiltonu koji je startao s pole positiona. U 28. krugu prva petorka – Hamilton, Kubica, Raikkonen, Rosberg i Alonso ulaze u boks. Na izlasku iz boksa je svjetlilo crveno svijetlo te se Hamilton zabio u Raikkonena koji je stajao nasuprot Kubici. Raikkonen i Hamilton nisu mogli nastaviti utrku zbog oštećenja, a uz to je u Hamiltonov bolid udario i Nico Rosberg. Kubica je pretekao momčadskog kolegu Heidfelda te se to pokazalo ključno u borbi za pobjedu. BMW Sauber je ostvario 1-2 pobjedu, a najnižu stepenicu na postolju je izborio Coulthard u Red Bullu. Nakon utrke je Nick Heidfeld izrazio žaljenje zbog propuštene pobjede kojom je Kubica preuzeo vodstvo u poretku vozača ispred Hamiltona i Masse. Kubica je svoju F1 karijeru započeo 2006. u BMW Sauberu te nakon njihovog povlačenja iz F1 2010. prelazi u Renault koji 2011. postaje Lotus Renault. Iste godine doživljava nesreću na reliju u Andori nakon koje je morao prekinuti F1 karijeru zbog teške ozljede šake.

Joakim Bonnier

Šveđanin Joakim Bonnier, zvan Jo Bonnier, svoju jedinu pobjedu u Formuli 1 je ostvario na Velikoj nagradi Nizozemske na Zandvoortu 1959. vozeći za BRM. Bila je to i prva pobjeda za momčad British Racing Motorsa te prva pobjeda na kojoj je pobijedio jedan Šveđanin. Debitirao je u Maseratiju 1956., a tijekom svoje karijere vozio je za BRM, Maserati, Porsche i Lotus. Osim u F1, okušao se i u reli vožnjama u kojima se pokazao kao odličan vozač. Umro je tijekom 24 sata Le Mansa 1972. godine, gdje je vozio brzi Lola T 280 – modificirani Ford Cosworth DFV Formula 1 motor.

Jarno Trulli

Talijanski je vozač F1 karijeru započeo u 1997. u Minardiju te nakon sedam utrka potpisao za Prost Grand Prix. U svojoj karijeru je vozio za čak 6 timova. Nakon Prost Grand Prixa prelazi u Jordan, a njegov značajniji pomak je bio kad je prešao u Renault 2002. godine zbog toga što je dobio konkurentan bolid s kojim je 2004. na VN Monaka osvojio pole position i pobijedio. Tog vikenda Trulli je iskoristio sjajan Renaultov bolid i Michelinove gume. Trulli je vodio gotovo cijelu utrku (72 od 78 krugova) i slavio s pola sekunde prednosti ispred Buttona, a treći Barrichello kasnio je minutu i 15 sekundi. Schumacher je startao četvrti, ali je odustao u 45. krugu nakon što se zabio u Montoyu koji je zagrijavao kočnice u tunelu iza sigurnosnog automobila. Trulli je ovom utrkom prekinuo Schumacherov niz od 5 pobjeda zaredom od početka sezone. Sljedeće sezone prelazi u Toyotu i postaje momčadski kolega Ralfu Schumacheru. Lotusovim ulaskom u F1 napušta Toyotu, a karijeru završava u Caterhamu 2012.

Do samo jedne pobjede u karijeri stigli su i:

	Johnnie Parsons	Indianapolis 500, 1950.
	Lee Wallard	Indianapolis 500, 1951.
	Luigi Fagioli	VN Francuske, 1951.
	Piero Taruffi	VN Švicarske, 1952.
	Troy Ruttman	Indianapolis 500, 1952.
	Bob Sweikert	Indianapolis 500, 1955.
	Luigi Musso	VN Argentine, 1956.
	Pat Flaherty	Indianapolis 500, 1956.
	Sam Hanks	Indianapolis 500, 1957.
	Jimmy Bryan	Indianapolis 500, 1958.
	Rodger Ward	Indianapolis 500, 1959.
	Jim Rathmann	Indianapolis 500, 1960.
	Giancarlo Baghetti	VN Francuske, 1961.
	Richie Ginther	VN Meksika, 1965.
	Ludovico Scarfiotti	VN Italije, 1966.
	Peter Gethin	VN Italije, 1971.
	François Cevert	VN SAD-a, 1971.
	Jean-Pierre Beltoise	VN Monaka, 1972.
	José Carlos Pace	VN Brazila, 1975.
	Jochen Mass	VN Španjolske, 1975.
	Gunnar Nilsson	VN Belgije, 1977.
	Alessandro Nannini	VN Japana, 1989.

Izvor: GP1.hr