Završila je VN Meksika, a moglo bi se reći i sezona pa možda nije prerano za ovakvu kolumnu. Lewis Hamilton postao je četverostruki svjetski prvak dvije utrke prije kraja prvenstva, a Mercedes je četvrtu titulu zaredom osigurao već u SAD-u. Sebastian Vettel i Ferrari ipak nisu uspjeli držati tempo cijele godine, ali napredak talijanske momčadi ove godine je neupitan. O ovome rivalstvu dalo bi se štošta napisati. Međutim, hajdemo se malo maknuti od ovih zvijezda koji su sada “teški” osam naslova svjetskih prvaka najcjenjenijeg sporta na četiri kotača. Tko je još došao do pobjede ove sezone osim Hamiltona i Vettela?
Valtteri Bottas je s novom momčadi došao do prve pobjede karijere u Rusiji, a odličnu formu tijekom prvog dijela sezone potvrdio je još jednim trijumfom u Austriji. Max Verstappen odradio je skoro savršen listopad u kojem je upisao dvije uvjerljive pobjede u Maleziji i Meksiku te je time popravio sezonu koja je do prije mjesec dana bila za zaborav. Na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeo se i Daniel Ricciardo. Australac je iskoristio azerbajdžanski metež i na svoj konto dodao petu pobjedu karijere. To su vozači koji se do sada (dvije utrke prije kraja sezone) bili glavni akteri prvenstva. Treba li još koga istaknuti? Tko nam je još zapeo za oko, pogotovo od onih mlađih?
Carlos Sainz svakako je jedan od njih. Španjolac je cijele godine bio na nivou, a nagrada je stigla s četvrtim mjestom u Singapuru i prelaskom u Renault. Sljedeći koji nam je pružio nešto više ovo prvenstvo je Lance Stroll. Postolje u Azerbajdžanu maknulo je sav onaj teret s njegovih leđa koji mu se stvorio nakon lošijeg ulaska u njegovo prvo prvenstvo. Treće mjesto možda je stiglo kao poklon, ali je pokazao da nije zalutao u ovaj sport. Na kvalifikacijama u Italiji ponovno je potvrdio da ipak ima nešto u njemu, iako mu je mjesto u Williamsu kupljeno. Dobar se pokazao i na nedavnoj utrci u Meksiku. Valja spomenuti i Stoffela Vandoornea i Pascala Wehrleina. Belgijac trenutno ima više bodova od Fernanda Alonsa, ali o njemu ćemo kad McLaren posloži svoje redove. Slično je i s Wehrleinom. Iako je u uvjerljivo najlošijoj momčadi, Nijemac je uspio uzeti jedan bod. I na kraju dolazimo do vozača koji kao da je pao u sjenu velikih igrača koji se bore za postolja i pobjede i zbog kojih možda ne cijenimo dovoljno rad, trud i zalaganje vozača koji u većini slučajave nemaju tu mogućnost.
Taj mladić zove se Esteban Ocon. Pitajte ga kakav je osjećaj ne završiti utrku Formule 1 zbog nekog udesa ili kvara. Odgovor na to pitanje neće dobiti. 27 startova, 27 završenih utrka. Njegov put do Formule 1 i osvajanje europske Formule 3 i GP3 prvenstva nije toliko bitan. Koliko smo samo imali takvih slučajeva kada su vozači osvojili sve moguće serije prije dolaska među velike momke, a onda im u najjačoj kategoriji nije išlo. Naravno, kroz te serije se izgrađujete kao vozač, ali u Formuli 1 je bitno koliko brzo se prilagodite i pokažete brzinu od samoga početka. Najnoviji primjer toga je Jolyon Palmer – uspješan u nižim kategorijama, ali u Formuli 1 jednostavno nije išlo.
Ocon nam se prvi puta predstavio u Belgiji prošle godine. U drugoj polovici sezone dobio je priliku u Manoru zamijenivši Rija Haryanta. Kroz devet utrka njegov momčadski kolega Wehrlein bio je bolji na sedam kvalifikacija, ali mu je Esteban redovito vraćao u utrkama. Nijemac je na kraju bio bolji na samo njih tri. Ocon se brzo prilagodio i uspio je u borbi mladih nada biti bolji od svog dvije godine starijeg kolege. Njihovi putevi su se na kraju prošle sezone razišli. Wehrlein je nakon Manorovog povlačenja iz Formule 1 završio u Sauberu, a Ocon je dobio priliku u puno boljoj momčadi – Force Indiji. Obično imamo velika očekivanje od mladića koji dolaze u ovaj sport. Naročito ako završe u nekoj boljoj momčadi.
Francuza je u novoj momčadi čekao puno iskusniji momčadski kolega, a to mu je mogla biti jedino dodatna motivacija. Na prvih pet utrka osvajao je bodove. Nakon toga je u Monaku imao nešto slabiji vikend i to je jedina utrka ove sezone u kojoj je ostao praznih ruku što se tiče bodova. Imali smo nekoliko zanimljivih situacija i dodira između “gladnog” Ocona i Sergija Pereza, kojemu se nisu sviđale ludosti nekog balavca. Najviše pamtimo okršaje u Bakuu i Belgiji. No, to nikako ne može pokvariti Oconovu sliku odličnih rezultata ove sezone. Tu treba istaknuti odlične kvalifikacije u Italiji te sjajne predstave na utrkama u Španjolskoj, Italiji, Japanu, SAD-u i Meksiku. Ovako zavidna konzistentnost donijela mu je rekord s najviše uzastopno završenih utrka od početka karijere, a kraj te serije ne nazire se tako brzo.
Mnogi će reći da ovo nije nikakvo čudo pošto je imao četvrti najbrži bolid na gridu. To je istina. Najpouzdaniji motor u ovoj kvarljivoj turbo eri i odlična Force Indija kumovali su seriji zapaženih rezultata, ali to nikako ne umanjuje Oconovu brzinu i talent. Dvije utrke prije kraja prvenstva zaostaje devet bodova za Perezom. Na posljednje tri utrke je u odličnoj formi pa se ovaj zaostatak ne čini nedostižno. Nakon nekoliko uvodnih utrka izjavio je kako mu je ove sezone cilj barem jednom završiti na postolju. Najbliže je bio ovog vikenda u Meksiku. U Brazilu i Abu Dhabiju teško ga možemo očekivati sa šampanjcem u ruci, ali s ponovnim ispadanjem glavnih aktera iz utrke sve je moguće. Ocon je do sada odradio izvanrednu sezonu i apsolutno zaslužuje najviše pažnje i spomena nakon Hamiltona,Vettela i ostalih vozača iz vodećih ekipa. Ako na vozačima kao što su Ocon, Verstappen i Sainz ostaje Formula 1, onda nemamo velikih briga i možemo očekivati velike dvoboje u bliskoj budućnosti koja će nam donijeti nekog novog Hamiltona, Vettela i Alonsa.
Izvor: GP1.hr
