Nico Rosberg, dakle, postao je prvi pobjednik VN Singapura koji nije svjetski prvak. Kako stvari stoje, to ne mora još dugo biti tako.
Nijemac (zapravo, Finac, ali dobro…) definitivno daje cijelom svijetu od znanja da ovaj put misli ozbiljno. Nakon dvije sezone u kojima je dozvolio Lewisu Hamiltonu, bržem i prirodno talentiranijem vozaču, da mu odnese naslove prvaka svijeta, Rosberg ovaj puta kreće u ofenzivu na pravi način, i Hamiltonovim oružjem: niže važne pobjede onda kad je to najbitnije.
VN Singapura bila mu je najtjesnija od ovogodišnjih osam pobjeda. Ali, pobjeda je to svejedno i toj se činjenici ne treba gledati u zube. Zapravo, već i jednostavna igra brojki ide u prilog sinu starog Kekea: 2014, kad je Rosberg ganjao Hamiltona sve do posljednje utrke u sezoni, pobijedio je samo pet puta, a lani, kad je Hamilton svoj treći naslov prvaka osigurao tri utrke prije kraja prvenstva, Rosberg je uknjižio šest pobjeda.
2016, dakle, već je sada – dva mjeseca ili šest utrka prije kraja prvenstva – sezona u kojoj je Rosberg daleko najbolji u svojoj F1 karijeri.
To je činjenica koja bi trebala ozbiljno zabrinuti Lewisa Hamiltona. Lani je nakon Singapura (u kojem je odustao na pola utrke), također šest utrka prije kraja prvenstva, bio 41 bod ispred Rosberga. Sada je u rastućem deficitu od 8 bodova.
Nije problem samo u čistoj statistici. Problem je u tome što Rosbergu, u ovom trenutku, baš sve polazi za rukom. Utrka u Bay Marini trebala je biti utrka koju je Mercedes lako mogao izgubiti. Navodni problemi s kočnicama (kažem navodni budući mi izgleda čudno da tehnički najjača ekipa na gridu kuburi u ovoj utrci, više od svih drugih, s kočnicama praktički od prvih krugova utrke, kao što su neki od vas i primijetili u komentarima) učinili su i Rosberga i Hamiltona krezubima u značajno velikim dijelovima utrke, pa ipak su njih dvojica na kraju odoljeli napadima Daniela Ricciarda i Kimija Räikkonena.
Slučaj Rosberga čini se nevjerojatno sretnim. Njegov dio garaže bio je potpuno i definitivno spreman na treću promjenu guma odmah nakon zaustavljanja u boksu Ricciarda u 48. krugu. U tom trenutku Rosberg je imao u rukama graničnu prednost od nekih 27 sekundi, naraslu s nešto manje od 3 sekunde prije nego što je Ricciardo otišao po nove gume. No, vozač Red Bulla odradio je nevjerojatno brz krug iz boksova – odvezao je ljubičaste sektore 2 i 3 , dakle najbrže od svih u utrci do tada – i točno u trenutku kad je, krug kasnije, Rosberg trebao u boks po svoj četvrti komplet guma, vjerojatno ultra mekanih. No ispred Nica su se u tom trenutku našli na stazi vozači zaostali za cijeli krug (Nasr, Massa) i on je odvezao krug za otprilike sekundu sporiji od svojih uobičajenih u to vrijeme. Ricciardov super out krug bio je dovoljan da Rosbergovu prednost skreše na samo 25.4 sekunde na kraju tog 48. kruga.
Do kraja utrke, dakle, bilo je još 13 krugova. Rosbergove mekane gume bile su stare tek 14 krugova, i Mercedesovi ultra-brzi stratezi zaključili su da se zaustavljanje u boksu – ne isplati. Da je Nico promijenio gume, više je nego vjerojatno da bi iz boksa izašao nakon što bi Ricciardo već projurio startno-ciljnom ravninom, a u Singapuru je pretjecanje bolida sličnih performansi praktički nemoguće. Rezultat: Rosberg je ostao na stazi u nadi da će prednost biti dovljna za pobjedu.
Idući, 49. krug izgledao je katastrofalno za Rosberga: Ricciardo je letio stazom, odvezao krug koji će ostati najbrži od svih u utrci i smanjio prednost za punih 3.7 sekundi. Rosberg je sada u rukama imao samo 21.7 sekundi i 12 krugova da vodstvo zadrži.
Uz sve to, problemi s kočnicama i dalje su kvarili planove Rosbergu i inženjeri su mu neprekidno javljali da obuzda svoje instinkte i obećali da će mu, u vrlo dogledno vrijeme, javiti da kočnice opet može koristiti kako želi.
U međuvremenu, Ricciardo nije imao takvih problema. Na relativno svježim super-mekanim gumama Australac je redao vrlo brze krugove: od 50. do 56. kruga redovno je bio oko ili preko dvije sekunde brži od Rosberga. Prednost se dramatično topila i pet krugova prije kraja utrke iznosila je 5.2 sekunde. U tom se trenutku činilo praktički izvjesnim da će za dva ili tri kruga Ricciardo doći pod Rosbergovo stražnje krilo.
No, tada su se u igru uplela dva elementa. Prvo, Ricciardove gume nisu postajale ništa mlađe – u tom su trenutku imale u sebi već desetak krugova. I drugo, Rosbergu su očito javili da svoje kočnice može koristiti kako želi. 57. krug Mercedesov je vozač odvezao zapravo za 0.057 sekundi brže od Ricciarda. Premda je onda Ricciardo izvukao neke nove rezerve iz sebe i svojeg bolida i završne krugove nastavio voziti za oko sekundu brže od Rosberga, na kraju mu je jednostavno ponestalo krugova. Krajem posljednjeg kruga Rosberg je imao 0.488 sekundi prednosti.
Kasnije je Nijemac rekao kako je sve bilo pod kontrolom i kako njegova pobjeda nije uopće dolazila u pitanje, no ostaje, naravno, otvoreno pitanje što bi se dogodilo da je utrka vožena jedan krug dulje. Njegove su gume na kraju bile stare 28 krugova, i u posljednja je četiri kruga izgubio malo manje od pet sekundi u odnosu na Ricciarda. Da je mogao pobijediti malo komotnije Rosberg bi to zacijelo učinio…
Dakle, baš kao i u 2015, kada je u finišu utrke hvatao Ferrari Sebastiana Vettela, i izgubio tu utrku za sekundu i pol, Ricciardo je još jednom u 2016. propustio podići svoj pobjednički saldo koji stoji na brojci 3 još od Belgije 2014. Australac je ovu utrku startao kao drugi i završio je na istom mjestu, i ostaje činjenica da Red Bull nije uhvatio pobjedu na stazi koja im, uz Monte carlo, vjerojatno najviše odgovara od svih u F1 kalendaru.
Rosberg je, dakle, ovaj put možda imao sreće. No, staro F1 pravilo veli da svjetski prvaci u najboljim sezonama pobjeđuju i onda kad izgleda kao da neće. U ovoj utrci Nico je svoj posao odradio besprijekorno. Odvezao je tek sedmi najbrži krug utrke – skoro punu sekundu sporije od najboljeg Ricciardovog kruga – no zbroj svih njegovih krugova bio je najbolji od svih. I to je jedino bitno, i donosi 25 bodova.
U ovom trenutku Nijemac hoda po vodi i Lewisa Hamiltona čeka uistinu iznimno težak posao, želi li još jednom obrnuti trend i sezonu definitivno uhvatiti za vrat. Ako je suditi po Singapuru, izgledi za to nisu osobiti. Samo u prvom krugu (nakon Sigurnosnog automobila) svjetski je prvak, na trećem mjestu, pokušao nešto učiniti po pitanju Ricciarda ispred sebe, no nakon toga se odmah primirio i počeo voziti, blago rečeno, neupečatljivo. I to čak do te mjere da je, zbog vlastite pogreške u kočenju, izgubio i to treće mjesto neposredno prije druge promjene guma sredinom utrke. Kimi Räikkonen znalački je iskoristio Hamiltonov lapsus i zgrabio treće mjesto koje je trebao zadržati do kraja utrke.
Srećom po Hamiltona, Ferrari je – unatoč kasnijim glasnim opovrgavanjima očitog – još jednom ove sezone zabio sam sebi autogol. 15 krugova prije kraja Hamilton je s četvrte pozicije otišao po nove, super-mekane gume. Räikkonenove mekane (žute) gume bile su u tom trenutku stare tek 13 krugova – manje od, recimo, Rosbergovih koji više nije išao po druge do kraja utrke – no u Ferrariju su odlučili da ipak kopiraju Hamiltonov potez i krug kasnije Kimi je dobio ultra-mekane gume.
Prije tih promjena guma Räikkonen je imao u rukama prednost od 2.1 sekunde. Onda je Hamilton otišao u boks i u tom trenutku prednost je narasla na oko 26 sekundi. Da Räikkonen nije tada otišao u boks imao bi 14 krugova da tu prednost održi. Ne možemo, naravno, sad znati bi li u tome uspio, no Hamilton bi trebao u prosjeku biti brži za oko 1.85 sekundi po krugu da samo dostigne Räikkonena prije ciljne zastave. A u Singapuru dostići nekog ne znači da će onda pretjecanje biti lako…
Hamiltonu je, dakle, u putanji do 15 bodova pomogao Ferrari. Ostaje činjenica da je ovu utrku utrku odradio prosječno. Prvi dio, do druge promjene guma, bio je on tek blijeda sjena vozača koji je lani i preklani pokorio svijet (i Rosberga). Nakon 34. kruga znatno je popravio dojam, možda i zbog guma koje su bile bolje pogođene za masu bolida smanjenu protokom kilometara. No, svejedno, Hamiltonove su pogreške – osim one velike u 33. krugu, učinio ih je i u 55. i u 59. krugu – bile prevelike i prečeste. S druge strane, treba reći da njegova utrka u odnosu na Rosberga i nije bila toliko loša: u 35. krugu bio je 18.5 sekundi iza Nijemca, na kraju utrke ta je prednost bila tek 8 sekundi, uz jednu promjenu guma više. No, to vjerojatno više govori u prilog prilici koju je propustio Ricciardo, nego o specijalno nadahnutom radnom danu Hamiltona.
Od ostalih svakako najprije treba spomenuti Sebastiana Vettela. Startao je kao posljednji. U trećem krugu bio je 16., u 43. krugu bio je 57 sekundi iza vodećeg, no na kraju je njegov deficit (na odličnom petom mjestu) bio samo 27 sekundi. Ako znamo da je prvi pravi krug utrke (onaj treći, nakon Sigurnosnog automobila) bio 15 sekundi iza vodećih, na 18. mjestu, mora se priznati da je zasluženo odnio pobjedu u izboru za vozača utrke. Sveukupno je, upetljan u brojne bitke na stazi sa sporijim bolidima, izgubio u tijeku dva sata utrke tek 12 sekundi, tek za dvije sekunde više od Kimija Räikkonena.
Max Verstappen odvezao je još jednu utrku otrežnjenja, ili možda bolje reći kaljenja svojeg F1 iskustva. Kao i u Monzi, opet je izgubio pregršt pozicija nakon traljavog starta – koji je, osim svega, izazvao kaos i sudar Nica Hülkenberga na samom startu utrke – i opet je utrku proveo limitirajući tu inicijalnu štetu. Otrežnjenje, vrlo odlučno i vrlo robusno, priredio mu je i čovjek kojeg je izgurao iz Red Bulla. Daniil Kvjat imao je u ovoj utrci misiju, i sve do 13 krugova prije kraja uspio je tu misiju održati živom – naime, ne dopustiti da ga Verstappen prestigne. Na kraju je to Nizozemcu uspjelo, ali ne prije nego što je u nekoliko navrata naišao na vrlo žilav otpor Rusa u, objektivno, slabijem bolidu, vozača koji je ovom utrkom dokazao da bi bila velika šteta da iz ove današnje Formule 1 bude izguran unutrašnjom politikom čelnika Red Bulla.
Fernando Alonso i McLaren-Honda još su jednom, peti put ove sezone, osvojili bodove, stigavši na cilj iza Verstappena na sedmom mjestu. Ostaje osjećaj da su i Alonso i McLAren i publika na ovoj stazi očekivali više. Ovo pogotovo jer je zaostatak na cilju bio mastodontskih minutu i 29 sekundi iza pobjednika. Možda će McLaren i Honda u 2017. krenuti prema vrhu poretka, no u ovom trenutku izgleda kako će za tako nešto trebati uložiti još puno, puno rada, i novca.
Za kraj treba spomenuti onog nesretnog suca uz stazu kojem su nadležni propustili reći da se Sigurnosni automobil na kraju drugog kruga povukao u boksove. Čovjek se rodio po drugi put. Charlie Whiting je poslije objasnio kako se direkcija utrke i lokalna služba koja upravlja sucima uz stazu nisu najbolje razumjele, pa je čovjek blaženo nastavio skupljati Hülkenbergove karbonske otpatke sa staze u vrijeme kad su Rosberg i društvo počeli pravu utrku. Rosberg je kasnije izjavio kako je definitivno bio iznenađen i kako je morao malo abgasati kad je vidio naranđastu spodobu na stazi. Nije baš dobro, i nije baš Formula 1. Na ovom nivou desna bi ruka definitivno trebala znati što radi lijeva – ukoliko ne želimo svjedočiti još jednoj glupoj smrti u našem omiljenog sportu.
No, sve se na kraju ipak dobro završilo. Za Rosberga, osobito.
Mladen Jergović
Izvor: GP1.hr
