GP vikend na stazi Silverstone pratio sam kao nekada davno, samo u nedjelju, sirovo, bez začina u obliku tiskovnih konferencija, slobodnih treninga i subotnjih kvalifikacija. Okrutna sudbina spriječila me da još jednom uzmem cijeli vikend samo za sebe i pokušam upiti barem djelić onoga čime komentatori Sky-a ispunjavaju sate i sate prijenosa. No nedjelju i druženje s dedom svih utrka mi ništa nije moglo oduzeti.
Naravno da sam prvo primijetio da su otočki oblaci dan ranije natjerali Ferrarije i Williamse da poput kakvih zatečenih izletnika prerano prekinu svoj izlet i potraže zaklon u garaži. Lewis Hamilton nije si, naravno, dopustio toliku dozu nonšalancije i u posljednjoj je rundi kvalifikacija kao pravi gazda u pola kruga uočio da se kolo ruleta dovoljno usporilo i proglasio da kuća više ne prima uloge. Međutim, Srebrni Deda itekako je živahan i „najboljem od najboljih“, kako si Lewis tepa, je pokazao tko je najveći autoritet kada je riječ o utrkivanju. Stara švalerčina Silverstone koji je davnih dana Formuli 1 skinuo junf, Lewisu je opalio odgojnu šamarčinu i poslao ga u treću klupu. Ipak je i tada svima bilo jasno da i sa šestog mjesta Englez ima jednaku šansu za pobjedu kao i Nijemac na najboljoj poziciji.
U prvom krugu utrke Felipeu Massi i Kimiju Räikkönenu na bolan je način stavljena na znanje životna lekcija koju Lewis u posljednjim utrkama tako uporno ponavlja, a to je da je startna pozicija zakon. Vozeći se u gužvi daleko iza najbržih Finac je najprije izletio sa staze i onda opalio po gasu nadajući se da će glasovito ravni engleski travnjak opravdati svoju reputaciju. Završio je u zaštitnoj ogradi i rastočio svoj bolid po stazi iščekujući udarac nekog od nadolazećih kolega. Taj netko bio je Felipe “For Sure” Massa, čiji su na prvi pogled katastrofalni problemi s kvačilom na samom startu bili samo otrovni ubod i uvertira infarktu koji će uslijediti kada za par zavoja susretne bivšeg momčadskog kolegu.
Kimi Räikkönen u lošijoj je formi i od Sebastiana Vettela i ova njegova eskapada dodaje goriva na vatru onih koji smatraju da “Silk Milk” više nije komercijalan i da je isplativije ponovo mu platiti da ne vozi. U ovom trenutku na polovici sezone ima četiri i pol puta manje bodova od Alonsa, a to je gore od bilo koje sezone koju je protiv Španjolca u istom bolidu imao Massa i trenutno najgori rezultat u odnosu na momčadskog kolegu ako izuzmemo Grosjeanovih osam prema Maldonadovih nula bodova. Helmut Marko i Ron Dennis otvoreno kritiziraju svoje iskusnije vozače, da li ćemo od Mattiaccija vidjeti sličnu reakciju ili će Talijani čekati da vrijeme izgladi sve probleme? Ili nema problema?
Nedavno je u FIA-i bilo govora o kaznama koje se dijele za svaki incident i kako će ubuduće suci raspravljati samo o “većim” incidentima. Niki Lauda oduševljeno je pozdravio svaki pomak u tom smjeru smatrajući tragično smiješnim da se F1 vozači danas najviše od svega moraju bojati kazni. Živi bili pa ugazili…
Govoreći o tome… u jedanaestom krugu vidjeli smo incident u kojem je Gutierrez katapultirao Maldonada vrativši mu tako za onaj spektakularan let u Bahreinu ranije ove sezone. Imajući u vidu ranije spomenutu raspravu o besmislenim kaznama i “manjim” i “većim” incidentima, suci na utrci (jedan od njih je bio Nigel Mansell) odlučili su unazaditi Meksikanca “samo” tri mjesta na gridu u sljedećoj utrci. Razlog je, naravno, “causing a collision”, uzrokovanje sudara. Potpuno u sukladnosti s ovom odlukom Kimi Räikkönen posjetio je doktore, ali ne i suce jer on na ovoj utrci nije uzrokovao nikakav sudar. Bio je utučen jer mu je “Doca” nakon pregleda dao samo lizalicu koja, kao što znamo, nije njegova šalica čaja.
Nakon ponovnog starta utrke Hamilton je vrlo brzo prestigao oba McLarena i dao se u potjeru za momčadskim kolegom. No, Rosberga je prije Engleza uspjela uhvatiti matematika, odnosno zakon velikih brojeva koji kaže da ne može Lewisov bolid biti taj koji uvijek ima nepremostive tehničke poteškoće. Nakon što je preuzeo vodstvo Hamilton se u kadru nije pojavljivao do posljednjeg kruga. Ovog puta samo mu je jedna pobjeda bila dovoljna da neutralizira Rosbergovu bodovnu prednost i vozači Mercedesa opet su na početnim pozicijama i nastavljaju svoj “povuci potegni” po bodovnoj ljestvici. Samo četiri boda razlike znače da je njihovom svodniku Totu Wolffu opet pao mrak na oči jer će prije Hockenheima ponovo morati svojim vozačima održati predavanje o važnosti Mercedesovih precizno sinkroniziranih jedan-dva pobjeda i kako to povoljno utječe na krajnjeg korisnika njihovih proizvoda.
Dok jedan Finac podijeljenih osjećaja prati kako njegov sin nadmašuje njegova postignuća, a drugi po stoti put proživljava globalnu reviziju svojih vozačkih mogućnosti, treći Finac uživa svoje najbolje dane u Formuli 1. Nakon trećeg mjesta u Austriji ovaj put ohrabrio se za još jedan korak više i uhvatio osamnaest bodova vrijedno drugo mjesto. Sjajan uspjeh nakon razočaravajućih kvalifikacija i ispadanja već u Q1. Vozač s brojem 77 dočekao je pravi bolid u kojem može demonstrirati svoju brzinu i jedino što mu još preostaje pričekati ove godine je da se “Lepi” i “Brzi” podžapaju na stazi i prepuste mu koju pobjedu. Ricciardo mu na trećem mjestu bježi dvadeset i pet bodova i očekujem da na kraju godine Bottas uhvati to prvo mjesto iza vozača iz momčadi ženskog imena. No, da ga ne bih samo hvalio pošpotat ću ga zbog broja 77 koji je uzeo jer mu odlično sjeda ili u ime Val77eri ili u prezime Bo77as. Da je bio pametniji i posavjetovao se sa mnom prije te odluke, mogao sam mu reći da ne bude tako ograničen te da u svoj broj odjednom uključi i ime i prezime i odluči se za broj 40 koji označava četiri slova “t”, “Four t”. Ali, nisam kivan zbog ovog njegovog propusta. Nije da sam mu “tvitao” svoj prijedlog i da ga je on odbacio kao “naurettava” (fin. smiješan). Tako je odlučio. Nema to veze sa mnom. Zbilja, vjerujte mi.
Osim po roza majicama, Kimijevom upošljavanju švasera na ogradi (Zbog sigurnosti. Kao da je netko mogao replicirati Räikkönenov “masterpiece”!), Alonsovom “Zaradio sam i ovih pola pozicije” na ponovnom startu utrke i po promjenjivoj sreći Mercedesovih vozača, ovu utrku pamtit ćemo i po fantastičnoj borbi vozača koji službeno zajedno imaju šest naslova svjetskih prvaka, a neslužbeno svaki od njih ima, paaa, ovisi s kim razgovarate. Ako razgovarate s pobožnim Tifosijem nema sumnje da će iz svake sezone izvući poneku relikviju i sastaviti monstruoznog sveca sa šast ruku, četiri nosa, dva i pol stopala, osam naslova prvaka i još dva o kojima kruže priče, ali još nisu službeno potvrđeni od strane Maranella. Vidjeli smo odličnu borbu kroz desetak krugova i dokaz teoriji da prilika čini lopova. Ne mislim na poteze na stazi nego na činjenicu da su suci laki na okidaču i na činjenicu da između bolida i pitwall-a postoji radio veza. Dodaj tim sastojcima par mangupa i malo borbe na stazi i ova dvojica će se uhvatiti za mogućnost da rivalu za vrat smjeste sudbene organe i mijaukat će do zore. Dječačko zapomaganje dvojice velikana uhvatilo me nespremnog i začuđenog, u nemogućnosti da spojim u cjelinu podražaj koji prima moje osjetilo vida – junačku borbu, i podražaj osjetila sluha – nejačad koja traže zagrljaj. Ostao sam zbunjen i ošamućen, kao u društvu prekrasne djevojke koja je obukla parfem koji miriše po kolačima. Lijepo je bilo vidjeti na kraju da su svi, ukljućujući i suce, na jednak način prokomentirali ovu ciku starih rivala: “Kog Boga zijaš?!”
Izvor: GP1.hr
