Prošla je godina, četiri mjeseci i šest dana od zadnje utrke Fernanda Alonsa u Formuli 1. Španjolac se 11. mjestom na Velikoj Nagradi Abu Dhabija pozdravio s F1 i okrenuo novi list u svojoj vrlo uspješnoj, ali ipak i pomalo razočaravajućoj karijeri. Kako karijera dvostrukog svjetskog prvaka može biti razočaravajuća? Pa, može – jako puno ljudi smatra da je Alonso morao i trebao osvojiti više naslova. Alonsovu karijeru krase 32 pobjede, 97 postolja, 22 pole positiona i ukupno 314 odvoženih utrka. Izvanredne brojke koje ga s pravom uvrštavaju među najbolje vozače u povijesti sporta.
Ali jako se teško oteti “što bi bilo kad bi bilo” scenarijima. Što bi bilo da je otišao u Red Bull, umjesto u Ferrari? Što bi bilo da ga je Ferrari pravovremeno pozvao u boks 2010. u Abu Dhabiju? Što bi bilo da Romain Grosjean nije bio incidentan u 2012.? Što bi bilo da su svi u McLarenu 2007. bili malo zreliji? Koliko god Španjolac nije imao sreće u određenim okolnostima, toliko ga je, mnogi tvrde, na putu do uspješnije karijere sputavao njegov ego. Na glasu kao bahati i egocentrični vozač koji stvara lošu atmosferu u momčadi, Alonso je nebrojeno puta razdvajao F1 publiku na dvije vrlo različite i ekstremne strane. Jedni ga vječno brane, tvrde da je njegovu karijeru uzastopno pratila loša sreća i tu je kraj. Drugi tvrde da je on jedini krivac što nije ostvario više.
NAKON FORMULE 1
Za vrijeme zalaska njegove karijere u Formuli 1, Alonso se počeo sve više zanimati za druge klase u ‘automoto’ sportu, s naglaskom na World Endurance Championship, koje je popularnije kao WEC. Toyota je sklapala momčad za njihovu WEC momčad, a Alonso je upao priču putem Pascala Vasselona, tehničkog direktora momčadi s kojim Alonso ima poznanstvo iz F1. Vrlo brzo je postignut dogovor oko sudjelovanja u 24 sata Le Mansa, a sezona 18-19 prošla je u brutalnoj dominaciji Toyota Gazoo momčadi, koja je s dvije vozačke postave od tri vozača bila prva i druga na šest od osam utrka u prvenstvu. Postava koju su činili Sebastien Buemi, Kazumi Nakajima i Alonso je osvojila 198 bodova i naslov prvaka. Alonso je odlučio napustiti seriju nakon naslova kako bi se posvetio novim projektima.
Prije Velike Nagrade u Australiji 2017. godine, Zak Brown je spomenuo Alonsu kako bi se trebali natjecati na Indianapolisu 500. Isprva se radilo o šali, ali Alonso se ozbiljno dao misliti kako bi sudjelovanje u Indycaru bila pobjednička situacija za sve, a poznato nam je kako je dvostruki svjetski prvak F1 oduvijek sanjao osvojiti trostruku krunu motosporta. Ono što je u početku bila šala u samo nekoliko dana postala je realnost – Alonso se na VN Kine odlučio kako se definitivno želi natjecati na Indy 500, a nakon njegovog zelenog svijetla Zak Brawn je učinio sve da to postane i stvarnost. Alonso je upravljao bolidom McLaren Honde Andretti, a čak je vodio utrkom kroz 27 krugova i kotirao vrlo visoko na poretku sve dok mu motor nije otkazao 21 krug do kraja utrke.
Alonso se također okušao i u reliju, Toyota je omogućila njegovu želju i time je započela Alonsova višemjesečna priprema za Rally Dakar. U tri pripremne utrke prije u prijestolnici Senegala, najbolje ostvarenje Alonsa bilo je treće mjesto na utrci u Saudijskoj Arabiji. Nažalost, Alonso je na drugoj etapi stao na popravak što je utjecalo na njegov konačni rezultat koji je bio 13. mjesto u debitantskoj utrci.
POVRATAK U F1?
Priče i glasine o Alonsovom povratku u Formulu 1 nikada nisu prestale. Uistinu, i sam Alonso je više puta izjavio kako će F1 uvijek biti opcija ako će projekt imati smisla, a u posljednje vrijeme sve više se čini da 38-godišnjak traži opcije za povratak na grid u 2021. godini, a ni navijači ne mogu prestati pričati o toj mogućnosti – činjenica je da Alonso ima još puno toga za pružati F1 ako dobije pravi bolid. Međutim, koliko je izgledno da neka od vodećih ekipa angažira Alonsa? Samo šest vozača je obvezana ugovorom za sljedeću godinu, to su: Sergio Perez (Aston Martin), Max Verstappen (Red Bull), Esteban Ocon (Renault), Charles Leclerc (Ferrari), Lando Norris (McLaren) i George Russell (Williams). Od tih šest vozača, ključni su Leclerc i Verstappen s obzirom na to da su vozači, ali i glavne uzdanice u Ferrariju, odnosno Red Bullu. Realno je očekivati da je Alonso zainteresiran za povratak isključivo u bolid koji se može boriti za naslov prvaka, a sigurno je za pretpostaviti da u Red Bullu ne vjeruju u njegovu kompatibilnost pored mladog Nizozemca.
Alonso je na početku godine izjavio da je povratak 2021. “sigurno dobra prilika”. Doduše, zbog pandemije koronavirusa i odgode velikog dijela prvenstva u 2020. novi pravilnik tehničkih regulacija odgođen je za godinu dana, na 2022. godinu, a to je činilo veliku ulogu u Alonsovom povratku. Na temu se oglasio i sam Alonso prije nekoliko dana:
“Iskreno, dokle god je ovakva situacija nemam previše volje za utrkivanjem. Odluku ću vjerojatno donijeti tek nakon ljeta. Moram pričekati i vidjeti kako će se sve skupa razvijati, a neke stvari ovise i o mom eventualnom povratku na reliju Dakar,” Alonso je rekao.
Za Alonsove usluge bi se mogao eventualno zainteresirati Mercedes, koji ima dva slobodna mjesta za iduću godinu. Svakako je za očekivati kako će se suradnja s Lewisom Hamiltonom nastaviti, ali Mercedes nikada nije skrivao ambicije za poboljšanje i mogli bi biti zainteresirani za Španjolca ako Bottas ne dostavi željene rezultate. Sveukupno gledajući, teško je zamisliti realan scenarij u kojem bi se Alonso našao u konkurentnom bolidu u skorijoj budućnosti. Međutim, njegov povratak bi razveselio brojne navijače, a i na neki način je u sportu ostala praznina koja još uvijek nije ispunjena od njegove zadnje utrke u Abu Dhabiju, prije 492 dana.
Izvor: GP1.hr
