U trećem dijelu našeg pregleda dolazimo do momčadi koje su 2019. završile u samoj sredini poretka, doduše s bitnom razlikom u doživljaju tog ostvarenja jer dok je za Toro Rosso to bio i više nego pristojan rezultat, u Renault bez sumnje nije donio puno osmjeha i razloga za slavlje.
Alpha Tauri
Pierre Gasly i Danil Kvjat
Za početak, možemo reći kako i u nadolazećoj sezoni nastavljamo s već pomalo ustaljenom praksom promjena imena momčadi. Pa je tako, nakon Racing Pointa i Alfa Romea koji su zamijenili Force Indiju odnosno Sauber, talijanska inačica imena Red Bull otišla u povijest u korist novog imena Alpha Tauri. Važan, ali u kontekstu naše priče, vjerujem i bilo kakvih drugih promjena, ne presudan podatak.
Kako smo u uvodu i rekli, u Toro Rossu 2019. zasigurno će pamtiti po dobrom. Šesto mjesto u poretku konstruktora, nekoliko vrlo zapaženih nastupa od kojih svakako treba izdvojiti postolja u Njemačkoj i Brazilu, te u većini slučajeva prilično konkurentni nastupi. U trenutnom odnosu snaga realno gledajući, teško je očekivati više i bolje.
Što očekivati u sljedećoj sezoni?
O promjeni Gasly – Albon koju su u Red Bullu izvršili uslijed sezone znamo sve, ali ono što treba reći u tom kontekstu je to da u ovoj trampi u Toro Rossu zapravo nisu uopće loše prošli jer Gasly se nakon povratka u staro jato preporodio i pokazao neke vrlo dobre predstave. Za početak vjerujemo kako u Alpha Tauriju zasigurno priželjkuju i očekuju nastavak uspješnog niza i u 2020. Iako i Kvjat ima svojih kvaliteta, nekako je ipak Gasly taj od kojega se očekuje da potegne malo više i jače. Gasly kvalitetu ima i vjerujem kako u rukama ovog Francuza postoji još rezerve tim više što će, nadamo se, u ovoj sezoni izostati šokovi oko pretumbavanja vozača unutar Red Bullove obitelji. Također, veza preporođene Honde i u ovom slučaju, talijanske momčadi funkcionira jako dobro što je dodatni plus. Ono što može biti otegotna okolnost je činjenica što bi u sljedećoj sezoni konkurencija za pozicije prema kojima gleda i Gasly, ali i momčad Alpha Taurija, trebale biti dosta zgužvane pa će se za bodove vjerojatno morati još više pomučiti. U svakom slučaju mala prednost u odnosu na svog momčadskog kolegu ipak ide na stranu Francuza.
Što se tiče Danila Kvjata, ruski torpedo kako su ga od milja prozvali zbog nekih incidenata u koje je povremeno znao upadati, u svojoj povratničkoj sezoni pokazao je napredak u odnosu na svoj prvi mandat u Formuli 1. Čak je u ovoj priči i nebitan nekakav statistički i bodovni učinak nego u većoj mjeri pristup i “realizacija” u samim utrkama. Iako je u bodovima završio u manje od 50% utrka, a ukupno osvojenih 37 bodova i nije nekakav vanzemaljski učinak, fenomenalno postolje, ali i činjenica kako samo tri puta u sezoni nije došao do cilja potvrđuju tezu. Slično kao i u Gaslyevom slučaju, vjerujem kako će i Kvjat imati svoje prigode koje će nesumnjivo htjeti iskoristiti. Iako je u prvi plan nekako izraženije gurnut Gasly, što za Kvjata ne mora nužno biti loše, mislim kako razlika u kvaliteti nije prevelika i svakako očekujem kako će rus ugrabiti ono što mu se pruži. Dodatni je zalog za takvo razmišljanje činjenica kako je barem u 2019. Kvjat izgledao prilično Perezovski, vrijedno, samozatajno i u granicama mogućeg učinkovito.
Renault
Daniel Ricciardo i Esteban Ocon
Uz Williams i Racing Point, treća momčad koja je napravila promjene u svojoj vozačkoj postavi za 2020. je i Renault. U momčad je nakon odlaska Nica Hülkenberga uskočio domaći vozač, Esteban Ocon, koji je u 2019. spletom svih onih okolnosti “izvisio” i nije bio prisutan na gridu.
Što očekivati u sljedećoj sezoni?
E sad, što se tiče 2019., u nekakvom kratkom rezimeu možemo reći kako se uoči sezone u momčadi Renaulta očekivalo i najavljivalo puno, a u konačnici se dobilo jako malo, možemo slobodno reći premalo.
Euforija koja je nastala zbog potpisa Daniela Ricciarda brzo je splasnula jer kao prvo, Australac se nije najbolje snašao u Renaultovom bolidu, a kao drugo tijekom većega dijela sezone Renaultov je bolid bio u najmanju ruku nepouzdan i prilično nekonkurentan. Dvoznamenkasti broj odustajanja i borba za bodove nije nešto zbog čega je Ricciardo došao u Renault, a još je manje ono zbog čega je Renault angažirao i platio Ricciarda. Iako ljudi s iskustvom u Formuli 1 kažu kako u ovome sportu ona izreka kako ne može lošije ne vrijedi, vjerujem kako bi se u 2020. i Dani i Renault trebali podići iz mrtvih. Uz neosporan talent Ocona i francusku šnjuru koja možda nije nebitan faktor, očekujem kako bi Australac trebao biti prva violina ove momčadi. Deveto mjesto u poretku, 54 osvojena boda i preko 10 odustajanja u 2019. polazišne su točke koje nisu nedohvatljiva meta. Ipak, ostaje za vidjeti ono najvažnije, može li Renault napraviti potreban iskorak koji bi vratio onaj poznati osmjeh na Danijevo lice. Iskreno, nisam previše siguran u to.
Od svih novajlija koje ćemo gledati na gridu u ovoj sezoni, Esteban Ocon svakako je najjače ime. Vozač neospornog talenta, koji uz to ima dvogodišnje iskustvo u Formuli 1, ne dolazi u Renault samo u ulozi zaloga za budućnost, već i u ulozi vozača od kojega se očekuju i rezultati. Preskakanje protekle sezone vjerojatno nije ostavilo većega traga pa u tom smislu ne očekujem probleme. Ipak, ono što očekujem je potencijalno zanimljiv unutar momčadski dvoboj između Ricciarda i Ocona jer obojica imaju i talenta i znanja, ali i više nego dovoljno razloga za dokazivanje i sebi i ekipi i navijačima. Sve u svemu u Renaultu bi moglo biti zanimljivo.
Izvor: GP1.hr
