Nakon što su i službeno završena predsezonska testiranja, u posljednjim danima uoči prve utrke sezone momčadi su se uglavnom povukle u svoje baze ne bi li odradile ono što se odraditi treba i mora, kako bi prvi nastup u novoj sezoni dočekali spremni i u najboljoj mogućoj formi.
Ono što za početak želimo je da se utrka doista i održi jer iako ni u kom slučaju ne potenciramo i ne širimo priče o situaciji sa sada već sve prisutnim koronavirusom, to je nažalost faktor koji treba imati u primisli. No, u svakom slučaju ostajemo optimisti.
Kako i priliči, nakon odrađenih testiranja na kojima smo po prvi puta mogli uživo vidjeti uratke momčadi za 2020. napisani su brojni tekstovi u kojima se manje ili više detaljno analiziralo ono što smo vidjeli i što smo na temelju toga zaključili. Razumljivo i očekivano, jer u ovome trenutku ono što su momčadi pokazale tijekom šest dana u Barceloni najrelevantniji su i najmjerodavniji pokazatelji za koje se možemo uhvatiti. Ipak, poučeni dosadašnjim iskustvima, svemu tome treba pristupiti itekako oprezno i s dozom rezerve jer nerijetko se znalo dogoditi da zaključci i saznanja utemeljena na rezultatima testiranja budu u popriličnom raskoraku s onim što se kasnije događalo u samoj sezoni.
Kako bilo, u ovome tekstu stoga nećemo nastojati pružiti još jednu analizu predsezonskih testiranja u smislu broja odvoženih krugova, napretka u odnosu na prošlu sezonu, zaostataka, najbržih krugova, C1,2,3 guma i slično… Ono što ćemo probati učiniti je na neki način analizirati sve do sada učinjeno u zimskoj pauzi pri čemu ćemo se naravno dotaknuti i neizostavnih predsezonskih testiranja. Iako je puno prerano nekoga proglašavati dobitnikom ili gubitnikom, pokušat ćemo momčadi barem provizorno razvrstati u kategorije onih koji mogu biti zadovoljni odrađenim, onih kojih su tu negdje i onih koji nemaju previše razloga za optimizam.
Za početak krećemo s onima koji barem za sada imaju razloga za optimizam. U tu skupinu smjestili smo Mercedes, Red Bull, Racing Point, Renault i McLaren.
U Mercedesu, čini se, ništa novo
Na početku riječ-dvije o Mercedesu. Momčad koja je u tzv. hibridnoj eri apsolutno izdominirala konkurenciju, kako stvari stoje nastavlja u istom tonu i uoči početka posljednje sezone u navedenoj eri. Ova konstatacija naravno, nije baš u potpunosti točna, no 2021. ipak će biti svojevrsni novi početak. Dojam je kako je tijekom zimske stanke u momčadi Srebrnih strijela sve išlo manje više u očekivanom smjeru koji bi trebao voditi ka još jednoj dominantnoj sezoni. Zanimljivo je i to što se u Mercedesu unatoč brojnim naslovima i nebrojenim pobjedama nisu uljuljali u letargiju i pretjeranu samouvjerenost jer i dalje rade i osmišljavaju razno razne novotarije ne bi li ostali na vrhu. Dokaz tomu je i često spominjani sustav DAS čija će se uloga i eventualna korist doduše vidjeti tek kada sezona počne (a možda i kasnije jer je upitno hoće li ga uopće koristiti u Australiji). Mali razlog za pokoju boru na čelu inženjera ipak mogu biti pomalo netipični kvarovi pogonske jedinice kako u samom Mercedesu tako i u po motorima bratskom Williamsu. Bez obzira na navedene problemčiće sve osim suverene pozicije na vrhu poretka za Srebrne strijele bilo bi ravno čudu neviđenom.
Je li ovo ta sezona?
Što se pak Red Bulla tiče, na temelju vrlo dobro odrađene prošle sezone, u momčadi zasigurno postoji opravdani optimizam, želja za dodatnim iskorakom i konkretnijom borbom za naslov. Općeniti je dojam kako je u razdoblju između dvije sezone Red Bull napravio naočigled dosta dobar posao i uslijed Ferrarijevih ne baš previše blistavih predsezonskih testiranja, malo po malo, barem deklarativno osvanuo na poziciji najvećeg Mercedesovog konkurenta. Barem ako je suditi prema nekim izjavama ljudi iz samog Mercedesa. Iako s takvim teorijama i ocjenama treba biti oprezan, nismo skloni odbaciti takvu mogućnost jer oko Red Bulla uslijed nagađanja o odnosima Mercedes – Ferrari nije se dizala prevelika prašina što je u svakom slučaju voda na njihov mlin. Nakon nekoliko sušnih godina definitivno je vrijeme da se u Red Bullu odmaknu od uloge pritajenog favorita i krenu u pravi fight za vrh. Možda bi upravo ova sezona mogla bi biti dobra prilika za to, iako osobno smatram kako je nekakva konstantna borba za pobjede i eventualno naslove ipak malo izvan dosega.
Pinki Mercedes? Koga briga…
Racing Point zasigurno je jedna od najprožvakanijih priča u posljednje vrijeme. Njihov RP20 ili kako ga odmilja nazivaju ružičasti Mercedes privukao je pažnje otprilike kao i top momčadi. Osim motora, mjenjača, prednjeg i stražnjeg ovjesa za koji se zna da su kupljeni i preuzeti od Mercedesa, mnogi smatraju kako je uslijed očite sličnosti s prošlogodišnjim Mercedesom došlo do kloniranja još nekih dijelova ili barem nacrta za izradu istih. Kako god bilo, Racing Point (ili kako bi oni zločestiji rekli – Mercedes) napravio je jako dobar posao, usudio bih se reći možda i najbolji kada je u pitanju napredak u odnosu na prošlu sezonu. Nije stoga čudno što ih i konkurencija s pravom vidi kao jedne od glavnih kandidata za mjesto iza vodeće trojke. Priče o (ne)legalnosti suradnje s Mercedesom i performansama koje su po mnogima tuđa (Mercedesova) zasluga bit će i već jesu predmet rasprave nas navijača i ljubitelja ovoga sporta, no vjerujem kako će iste malo zabrinjavati Pereza i Strolla, ako bolid na stazi bude pokazivao ono što mnogi predviđaju da može. Najave o napadu na Ferrari čine mi se ipak malo prenapuhane, ali u svakom slučaju ne bi bilo previše čudno ako bi na vrhu zgusnute i stisnute družine u sredini poretka bio upravo Racing Point.
U konačnici u kategoriju dobitnika uvrstili smo još McLaren i Renault.
Nastaviti započeto
McLaren je u 2019. nakon godina muke i patnje napokon ustao iz mrtvih i dobrim nastupima u većini utrka iskoristio lutanja nekih konkurenata, prije svega Renaulta te se u konačnici domogao zasluženog četvrtoga mjesta u poretku. U 2020. cilj je nesumnjivo isti, ali ponavljanje toga uspjeha bit će kud i kamo izazovniji zadatak jer osim Williamsa i vjerojatno Haasa, svi ostali će u manjoj ili većoj mjeri biti pretendenti za tih četiri – pet pozicija koje će velika trojka prepustiti ostatku grida. Ako uzmemo u obzir priču s Racing Pointom pa i Renaultom, čak i AlphaTaurijem, u McLarenu će za bodove morati dobrano zagristi. Iako su na bolidu uočeni određeni nedostatci, neke su stvari za sada obećavajuće, što se recimo odnosi na pouzdanost samoga bolida što je i u prošloj sezoni uglavnom bio McLarenov forte. Tu je i uigrana i nesumnjivo pouzdana i talentirana vozačka postava što također može biti važan faktor. Sve u svemu, činjenica je kako se u McLarenu prema do sada viđenom sasvim sigurno mogu nadati ravnopravnom sudjelovanju u borbi s konkurencijom iz sredine poretka. Hoće li ih ta borba ponovno dovesti na čelo ostaje za vidjeti.
Zvijezda s klupe za pričuve?
I za kraj dobitnika riječ dvije o Renaultu. Za razliku od prošle godine kada se u ovom razdoblju i zbog Ricciardovog angažmana i zbog nekih drugih stvari puno pisalo o Renaultu, tijekom aktualne zimske stanke oko francuske momčadi nije bilo prevelike buke pa je sve bilo nekako radio prilično samozatajno i bez prevelikih najava. Oconov angažman naočigled je bio jedina zvučnija novost. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, mnogi smatraju kako bi upravo Renault mogao biti svojevrsni dark horse u nadolazećoj sezoni. Razlog tome naravno nije njihova ovogodišnja pomalo neobična i netipična livreja već činjenica kako uz dobru vozačku postavu postoje naznake kako je Renault uspio napraviti isto tako dobar bolid. Prošlogodišnji uradak nije doduše letvicu podigao Bog zna kako visoko, ali ako se prije svega riješe problemi s pouzdanošću bolida vjerujem kako bi Renault lako mogao pomrsiti račune mnogima.
X faktor ekipe
U sljedeću skupinu svrstali smo ekipe koje su prema viđenom napravile uglavnom dobar posao, ali iz nekog razloga ne i jako dobar ili odličan. Rekli bismo ekipe koje su nam za sada svojevrstan x faktor jer u ovome trenutku čini se kako niti oni sami ne znaju gdje su, a predvodnik ovoga društva svakako je Ferrari.
SF 1000 upitnika
Uz Mercedes, sasvim očekivano, glavna tema predsezonskih testova i cijele zimske stanke bio je Ferrari. Već uobičajeno iščekivanje, upitnici nad glavama i standardno pitanje može li momčad iz Maranella napokon uzeti mjeru Mercedesu, postale su priče koje kao godišnje doba dolaze svake godine u isto vrijeme. Iako su, nakon što su se u Barceloni smotali kablovi (možda čak i ranije), brojni novinari, fanovi i insajderi već oplakali Ferrari i sezonu proglasili izgubljenom, osobno se ipak ne bih složio s takvim hazarderskim pristupom. Činjenica je da je Ferrari kako stvari stoje izgubio svoj prošlosezonski forte koji su imali u vidu premoći na pravcima i ravnim dijelovima. Kompenzirano je to doduše većom količinom downforcea, no čini se kako su u toj kombinaciji više izgubili negoli dobili. Činjenica je i da su i iz same momčadi manje više izrazili otvoreno nezadovoljstvo trenutnom situacijom. Kada tome pridodate i napise pa makar i one teoretske prirode kako bi se u Maranellu vrlo brzo mogli okrenuti bolidu za 2021. sve to skupa ne zvuči previše optimistično. Ipak, kako sam i rekao treba vidjeti kako će to sve izgledati na samoj stazi jer dovoljno je prisjetiti se prošlosezonskih testiranja kada je upravo Ferrari bio proglašen nedodirljivim, da bi u konačnici kada je počelo ono pravo utrkivanje, ostali praznih džepova. Realno, ne očekujem kako će Ferrari svrgnuti Mercedese s trona, barem ne u početku sezone, ali također ne vjerujem niti u to da je bolid iz Maranella već sada otpisan iz svih kombinacija.
Alpha Tauri – bik koji (još uvijek) ne bode
Momčad nastala kao preimenovani Toro Rosso tijekom čitave zimske stanke ostala je nekako ni na nebu ni na zemlji. Čak ne u smislu rezultata, koliko po tome što se stiče dojam da na temelju viđenoga nitko ne može procijeniti koliko oni doista mogu. Činjenica je da su već i tijekom protekle sezone u Toro Rossu postigli neke doista zapažene rezultate i nastupe pa je u skladu s navedenim prirodno očekivati nastavak takvoga trenda i dodatni iskorak. Razloga za optimizam imaju i zbog činjenice što se prema mnogima pokoje prošlogodišnje Red Bullovo rješenje (zlobniji će reći dosta njih) našlo na Alphinom ovogodišnjem bolidu što nikako ne može biti loše. Kada tome pridodamo i sve konkurentniji Hondin motor i podvučemo crtu na cijelu priču, novi tamno plavo – bijeli bik trebao bi biti ozbiljan igrač. I mogao bi biti, što uostalom najavljuju i neki vozači i šefovi momčadi, ali ipak, baš kao i primjerice Alfa Romeo ili čak Renault, teško je odrediti koliko doista mogu.
Za kraj ostaju nam ekipe koje prema svemu sudeći proljeće neće dočekati u veselim i šarenim bojama. Odmah naglašavam kako u nekom detaljnijem i studioznijem pregledu za svaku od ovih momčadi (izuzev možda Haasa) možemo naći dosta pozitivnoga i samim time svrstati ih u puno bolje kategorije od ove. Ipak, generalno gledajući dojam je kako se posao mogao obaviti i bolje.
Alfa u raskoraku
Znam, možda je prekritično momčad Alfa Romea svrstati među gubitnike, no kao prvo, momčad Alfa Romea meni je osobno ostala nekako najveća enigma uoči početka sezone, kao drugo ono što su pokazali nije ulijevalo prevelik optimizam. S jedne strane Raikkonen, Giovinazzi i Kubica odvrtjeli su relativno mali broj krugova, a niti vremena na testiranjima nisu bila Bog zna što. Razvoj bolida išao je u skladu s očekivanjima same ekipe, ali ipak nakon svega potencijal i mogućnosti ovogodišnjeg Alfinog bolida pa i vozača ostaje u priličnoj magli. Prošlu je sezonu talijanska momčad odradila skromno, a kakva će biti ova nadolazeća ostaje za vidjeti, s tim što već sada znamo kako neke stvari već sada ne idu Alfi u korist. To je svakako znatno jači Racing Point, po svemu sudeći puno potentniji i vjerojatno pouzdaniji Renault i još uvijek dosta nepoznat, ali moguće jak Alpha Tauri. Također, iako bi ravno svetogrđu bilo osporavati Kimijevo znanje, iskustvo i talent, ne znam jeli to slučaj i s motivacijom i voljom. Što se Giovinazzijeve sposobnosti tiče, procijenit će svatko od vas. Generalno, prema do sada viđenom očekujem sezonu sličnu prošloj, dakle ne previše sjajnu i bajnu.
Napredak puževim stopama
Još tijekom zime iz momčadi Williamsa stigle su neke ohrabrujuće najave i vijesti o tome kako su pronašli uzroke svoje katarze i očajne forme koja ih prati u proteklim sezonama. Zlobnici će reći da to i nije bio nekakav veliki problem jer na prošlogodišnjem bolidu realno je malo toga valjalo. I doista, napredak je bio vidljiv i očit pa su mnogi vjerojatno u želji da ovog posrnulog velikana napokon vide na pozicijama koje nisu predzadnja i zadnja, požurili s najavama o mogućoj borbi s ekipama iz sredine. Ipak, takve je najave brzo ubio primjerice George Russell koji je prilično jasno izjavio kako je njihov bolid bez sumnje i dalje najsporiji na gridu. Napredak je ostvaren i na tome im možemo čestitati, ali ipak to je po svemu sudeći još uvijek miljama daleko od konkurencije. Čini mi se kako u Williamsu odbrojavaju i čekaju kraj sezone i prije nego što je počela, kako bi u novoj eri i novim pravilima eventualno našli spas i novi put.
Na putu prema dolje
Kada se sve zbroji i oduzme nekako ispada da je u cijeloj priči upravo momčad Haasa najveći gubitnik. Teška je doduše to konstatacija, ali malo je toga što mi u ovom trenutku oko te momčadi zvuči pozitivno i obećavajuće. Za početak, ne želeći podcjenjivati ili omalovažavati vozačke kvalitete u prvome redu Grosjeana pa i Magnussena, poprilično je čudno što su nakon nemalog broja cirkusa i incidenata, ali i ne odveć bajnih rezultata u Haasu odlučili nastaviti s istom postavom. Ako i nećemo osporavati vozačke vještine i talent, onda je taj potez pomalo nejasan zbog već poslovično “prijateljskog” odnosa između dvojice vozača. Kada svemu tome dodamo i činjenicu da i na samim testiranjima u Haasu nisu briljirali niti po pitanju brzine niti prevelike pouzdanosti, sve mi to skupa miriše na češće druženje s ekipom iz Williamsa, nego li nekim momčadima iz sredine. U posljednjih nekoliko dana u medije dolaze čak i informacije o tome kako će o ovoj sezoni uvelike ovisiti i daljnje egzistiranje momčadi u Formuli 1, a čim se barem i u magli pojave takve i slične priče, znak je to da zasigurno u momčadi ne cvjetaju ruže. Dojam je kako su u Haasu nakon nekoliko više nego solidnih sezona odrađenih po dolasku u Formulu 1, već neko vrijeme na putu prema dolje.
Izvor: GP1.hr
