VN Emilije Romagne: Trenuci za pamćenje s Imole

Tek druga utrka za Veliku nagradu Emilije Romagne održava se ovaj vikend na Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari, stazi poznatijoj pod nazivom Imola. Imola je 1980. godine ugostila utrku za VN Italije, od 1980. do 2006. na ovoj stazi održavale su se utrke za Veliku nagradu San Marina i vjerojatno, da nije bilo promjena u kalendaru prošle godine, Imola bi još uvijek čekala na neke bolje dane u Formuli 1. Prošle godine je proglašena pandemija, svijet je stao, Formula 1 je stala i Imola se vratila u svrhu spašavanja sezone. Trebala je biti samo jedna, prošlogodišnja utrka, no ni ova godina nije startala s originalnim kalendarom. Kina je odgođena, a Emilia Romagna uletjela u igru još jednom. U pripremi za trkaći vikend prisjetit ćemo se nekih uzbudljivih trenutaka sa staze Imola.

FISA vs FOCA i “rat” Pironija protiv Villeneuvea iz 1982. godine

Bila je to tek druga utrka za VN San Marina u povijesti, treća u svjetskom prvenstvu Formule 1 na stazi Imola (prva je nosila naziv VN Italije). Radi političkih problema, nevezanih za trkaći vikend, između dvije vladajuće strukture u Formuli 1, FISA-e i FOCA-e, utrku je startalo samo 14 bolida iz 7 momčadi. Između dvije organizacije se kuhalo uglavnom radi komercijalne strane sporta, bitka je trajala kroz sedamdesete i kulminirala bojkotom članova FOCA-e na VN San Marina 1982. godine. Prvenstveno sve FOCA momčadi su trebale odstupiti s utrke u svrhu protesta protiv važećih regulativa i financijskih naknada, no u stvarnosti četiri momčadi – Tyrrell, Osella, ATS i Toleman, odustale su od bojkota radi obaveza prema sponzorima.

U utrci je nastupilo 14 vozača, šest iz FISA orijentiranih Ferrarija, Renaulta i Alfa Romea i osam iz momčadi koje su odstupile od protesta. Kao dodatak problemima unutar organizacija, kuhalo se i unutar Ferrarija. Odveć se znalo kako Ferrarijevi vozači, Didier Pironi i Gilles Villeneuve baš i nisu bili u ljubavi, a ni odredbe momčadi se nisu poštovale. Momčad je naredila da se čuvaju pozicije na stazi, no prvenstveno Pironi baš i nije mario, vjerujući da se smiju utrkivati, pa je pretekao momčadskog kolegu. Villeneuve je pak mislio kako Pironi samo želi malo uzburkati inače dosadnu utrku, pa je preoteo natrag svoju poziciju, misleći tu i ostati do kraja utrke. No, Pironi se nije složio, ponovno je pretekao momčadskog kolegu i ostao na vodećoj poziciji do kraja utrke. U utrci od 60 krugova pobijedio je Didier Pironi ispred Gillesa Villeneuvea i Michelea Alboreta u bolidu momčadi Tyrell-Ford. Villeneuve se nakon utrke na Imoli zakleo kako više nikad neće progovoriti s Pironijem, što je i ispunio. Gilles Villeneuve je samo dva tjedna kasnije poginuo tijekom kvalifikacija za VN Belgije na stazi Zolder.

Sennina i Prostova netrpeljivost i Berger u plamenu iz 1989. godine

VN San Marina bila je druga utrka sezone 1989. Utrku je iz prvog startnog reda započeo McLarenov dvojac, Ayrton Senna i Alain Prost. Već na samom početku utrke, u četvrtom krugu, petoplasirani Gerhard Berger, tada vozač Ferrarija, je izletio sa staze u Tamburello zavoju radi mehaničkog kvara na bolidu. Berger je u zid udario brzinom od otprilike 290 km/h i buknuo u plamen. Samo 16 sekundi nakon udara, trojica vatrogasaca stigla su na mjesto nesreće i nakon još samo 10 sekundi uspjeli ugasiti plamen i spasiti Bergera. Berger je iz nesreće izašao s polomljenim rebrima i opekotinama drugog stupnja na rukama. Crvene zastave su istaknute i utrka je prekinuta.

Utrka je ponovo počela nakon pola sata s još 55 krugova za voziti. Prost je ovaj put bolje krenuo i nakon ponovljenog starta preuzeo vodstvo u utrci. Unatoč dogovoru da se neće napadati na prvom kočenju, Senna se nije baš slagao s takvim poretkom te je neposrednom borbom preuzeo vodeću poziciju od momčadskog kolege. Nezadovoljni Prost, koji je Sennin potez smatrao izdajom dogovora, kasnije se izvrtio na stazi i za zaostatkom od 40 sekundi utrku završio na drugom mjestu. Isfrustriran, Prost nije želio doći ni na konferenciju za medije nakon utrke.

Najtužnija Imola 1994.

O Velikoj nagradi San Marina 1994. godine već je sve rečeno i ne postoji ljubitelj Formule 1 koji ne poznaje ovaj dio povijesti. Jedna je to od najtužnijih utrka u povijesti Formule 1 uopće. 1994. godine zavoj Tamburello odnio je svoje prve žrtve, među kojima i život miljenika publike, velikog Ayrtona Senne. Nesretni vikend na Imoli započeo je teškim sudarom Rubensa Barrichella tijekom treninga u petak, a nastavio se kvalifikacijama tijekom kojih je poginuo Roland Ratzenberger.

Utrka je započela sudarom Lamyja i Lethoa, zbog čega je na stazu izašao sigurnosni automobil kako bi se očistila staza. U petom krugu, staza je očišćena i safety car se sklonio sa staze. U sedmom krugu, Senna je u Tamburellu nastavio ravno i brzinom od oko 210 km/h udario u nezaštićen betonski zid. Svijet je izgubio velikog vozača, prvaka, miljenika. U ostacima Senninog bolida pronađena je austrijska zastava koja se na kraju utrke trebala vijoriti iz Senninog bolida u čast dan ranije preminulom Rolandu Ratzenbergeru.

U 14 sati i 17 minuta utrka je prekinuta, a doktor Sid Watkins je stigao na mjesto nesreće kako bi pomogao Senni. Vozači su se povlačili u pit lane, dok je zbunjena momčad Larrousse, nesvjesna dešavanja na stazi, svog vozača Comasa (čiji su bolid dotad popravljali u boksu) poslala na stazu. Comas je stigao do mjesta nesreće, te ga je sigurnosno i medicinsko osoblje uz stazu uspjelo zaustaviti. Potreseni Comas se po dolasku na mjesto nesreće povukao iz utrke.

Trideset sedam minuta nakon Sennine nesreće utrka je ponovno startala, a u 48. krugu desila se još jedna nesreća zbog kojeg je ovaj vikend jedan od najcrnjih u povijesti Formule 1. Po izlasku iz boksa, kotač sa Alboretovog Minardija je spao, pogodio i ozlijedio četiri mehaničara Lotusa i Ferrarija. U utrci je pobijedio Michael Schumacher, no nije upriličeno nikakvo slavlje. Događanja iz 1994. uzrokovala su velike promjene u sigurnosti bolida Formule 1, kao i dizajnu staze u Imoli. Zavoji Tamburello i Villeneuve su pretvoreni u šikane što je značajno usporilo kretanje bolida.

A moment for Ayrton.#SennaSempre pic.twitter.com/zAWo3QuB7p

— McLaren (@McLarenF1) April 14, 2021

Prva pobjeda Ralfa Schumachera i Williams BMW-a 2001. godine

BMW je kao dobavljač motora u Formuli 1 debitirao 2000. godine, a kao cilj za 2001. godinu momčad Williams BMW si je postavila penjanje na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Na ispunjenje cilja nisu dugo čekali, Ralf Schumacher je momčadi osigurao prvu pobjedu već na četvrtoj utrci sezone. Osim što je bila prva pobjeda za BMW u Formuli 1, bila je to prva pobjeda za Williams od 1997., prva pobjeda u karijeri Ralfa Schumachera, kao i prva pobjeda za Michellin kao dobavljača guma. Ralf je do pobjede došao vodeći u utrci od početka do kraja.

Osim niza prvijenaca, utrka je upamćena po jednom od bizarnih trenutaka s početaka karijere Kimija Raikkonena. Bila je to prva sezona u Formuli 1 za Kimija i tek četvrta utrka u karijeri. Kimi je bio nositelj privremene superlicence, a u Tosa zavoju se zabio u zid u vrlo čudnim okolnostima. Iako je tvrdio da je propisno namjestio upravljač, isti mu je neposredno pred izlijetanje ostao u rukama.
Dvadeset godina kasnije, Kimi je još uvijek na gridu.

#EmiliaRomagnaGP #F1 Stats Preview #5 by our special contributor @LauraLeslieF1
“Ralf Schumacher’s maiden win at Imola in 2001 made history as it was the first time two brothers had both won races not only in the same season, but at all.”#Schumacher #BMW #Williams #ImolaGP pic.twitter.com/tKxw67Ixib

— Motorsport Stats (@msportstats) April 13, 2021

Rekordna Hamiltonova pobjeda i sedmi naslov Mercedesa iz 2020. godine

Po mnogočemu vrijedi spomenuti prošlogodišnje izdanje utrke u Imoli. Kad smo se najmanje nadali Imola se vratila u kalendar, ovaj put pod nazivom VN Emilije Romagne. Bila je to tek druga utrka na Imoli koja se nije vozila u proljeće, koja je svoje mjesto u izmijenjenom kalendaru našla tek početkom studenog. Hamilton je uz malu pomoć sigurnosnog automobila stigao do svoje rekordne 93. pobjede u karijeri i tako osigurao Mercedesu sedmi uzastopni konstruktorski naslov, što je još jedan rekord u Formuli 1. Iza Hamiltona je utrku standardno završio njegov momčadski kolega Valtteri Bottas, a Daniel Ricciardo je proslavio svoje drugo penjanje na pobjedničko postolje tijekom prošle sezone.