Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država bila je prva utrka F1 sezone 1990. Utrka službenog naziva 27. Iceberg Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država održana je prije točno 30 godina (11.03.1990. godine) na uličnoj stazi grada Phoenixa. Bila je to 32. utrka za Veliku nagradu SAD-a od osnivanja American Grand Prize-a (1908. godina) i 25. u okviru utrka Formule 1 (prva VN SAD-a je održana na stazi Sebring, Florida, 1959. godine). Ukupno 72 kruga su vožena na 4 km dugoj stazi u Phoenixu.
Amerikanci nisu bili nešto pretjerano zaljubljeni u Formulu 1, no tog dana mladi Jean Alesi i veliki Ayrton Senna su se potrudili da oko 15.000 gledatelja uz stazu Phoenix ima u čemu uživati. Alesi je bio na samom početku karijere, željan dokazivanja, a Ayrton je u Ameriku došao već spreman napadati naslov svjetskog prvaka koji mu je sezonu ranije iskliznuo kroz prste u korist Alaina Prosta.
Dan prije same utrke za VN SAD-a, tijekom kvalifikacija je pala ne baš tako očekivana kiša, te su startni poredak odlučila vremena napravljena na sesiji u petak. Utrku je s prve startne pozicije započeo Gerhard Berger u bolidu momčadi McLaren-Honda, dok su se iza njega smjestili Pierluigi Martini, Andrea de Cesaris, a na četvrtom i petom mjestu već spomenuti Alesi i Senna.
Već tada se znalo koliko je Alesi dobar, no pod tmurnim nebom Phoenixa Alesi je pokazao svu raskoš svoje vožnje. Senna je već tada bio velikan sporta, no Francuz se nije bojao ukrstiti koplje s velikanom i pokazati mu koliko može i koliko zna. Berger je s pole positiona dobro startao utrku, ali je Alesi, čija je karijera započela tek pola sezone prije, startao još bolje i već u prvom zavoju je bio na čelu kolone. Vrlo brzo, Senna je pretekao de Cesarisa za treće mjesto i približavao se Bergeru na drugom koji je gubio po pola sekunde za Alesijem. U devetom krugu, nakon što je Berger dohvatio zaštitnu ogradu i oštetio zadnje krilo, Senna je bio na drugom mjestu. Sve što mu je preostao da ispuni očekivanja navijača i pobijedi na prvoj utrci sezone bilo je preteći Alesija i odvesti utrku do kraja. To je možda samo izgledalo tako jednostavno… Alesi se nije dao, a uopće se nije bojao.
Alesijev Tyrrell je bio daleko od najpouzdanijeg bolida na stazi, a i na njegovoj zadnjoj lijevoj Pirellijevoj gumi se vrlo brzo pojavila tanka crna linija koja je ukazivala da mu gume možda i neće dugo izdržati. Iza njega, Senna je vozio opušteno i proračunato. Na konferenciji za medije održanoj u četvrtak prije utrke, Senna je govorio o nedostatku motivacije s kojim ulazi u sezonu, ali to se uopće nije vidjelo. Nakon što se našao na drugom mjestu, Senna je polako smanjivao zaostatak. U 10 krugu bio 8,3 sekunde iza Alesija, što je do 22. kruga postalo samo 2,88 sekundi. Iako je bilo samo pitanje vremena kada će Senna stići Alesija i napasti, popustiti pod pritiskom bila je zadnja stvar o kojoj je Alesi razmišljao.
Do 31. kruga, Senna je već bio na repu Alesijevog bolida, no stvar je bila daleko od završene. Trebalo je preteći mladića kojem nije padalo na pamet da odustane. Na Senninoj strani je bilo iskustvo, a i daleko bolji bolid, no trebalo je odraditi posao. Dva kruga se vozio iza Francuza čekajući priliku, da bi seu konačnici, u prvom zavoju 34. kruga otvorila vrata za Sennu koji je napao s unutarnje strane. Senna je pomalo čudnom putanjom ulazio u drugi zavoj, a Alesi se nije libio uzvratiti udarac. Za trenutak je izgledalo kao da stoje jedan pored drugog i upravo taj trenutak je Alesiju osigurao poštovanje diljem Formule 1. Nije to bilo nešto što jedan novak treba da radi velikom Senni!
Publika nije mogla vjerovati, komentatori su gledali u čudu što se događa na stazi i cijeli svijet je bio zapanjen. Mladi Francuz je tada, pred cijelim svijetom, održao lekciju velikom Ayrtonu Senni.
“Nisam očekivao da me obilazi s vanjske strane dok ja njega obilazim s unutarnje!,” poslije utrke je govorio Senna.
“Bila je to vrlo uzbudljiva borba, Alesi je vozio čisto i precizno. Bilo je to utrkivanje točno onakvo kakvo volim.”
Naradio se Senna do konačne pobjede na otvaranju sezone 1990. Alesi je u zemlji NASCAR-a priredio jednu u nizu zapanjujućih utrka kojih se svijet Formule 1 rado sjeća. Hrabrost i vještine koje je pokazao zasigurno su mu na leđa stavila teret velikih očekivanja. Već nakon utrke mnogi su govorili da je to budući šampion u Formuli 1.
Iza Senne i Alesija, na trećem mjestu je utrku završio Thierry Boutsen u bolidu Williams – Renaulta. Bodove su još osvojili Nelson Piquet (Benetton – Ford), Stefano Modena (Brabham – Judd) i Satoru Nakajima (Tyrrell – Ford). Bio je to fantastičan početak sezone za Kena Tyrrella, obzirom da ga je 7 osvojenih bodova njegovih vozača smjestilo na drugo mjesto u poretku konstruktora.
Pred kraj utrke, Senna je imao sličnih problema kao Berger na početku utrke, no njegov McLaren je stigao do cilja i donio mu pobjedu kojom je Ayrton započeo svoj put ka naslovu svjetskog prvaka. Kasnije je rekao kako mu je ta utrka vratila motivaciju za dalje i silno je hvalio Alesija. Sam Senna je 1984. godine na VN Monaka uradio sličnu stvar Prostu i Laudi kao njemu Alesi.
“Već godinama Senna je moj idol,” s ponosom da je održao lekciju velikanu, govorio je Alesi na pobjedničkom postolju. “Idući put ja ću tebi mahati dok budem prolazio!”
Izvor: GP1.hr
