By GP1
Na današnji dan 1929. godine rođen je John Michael Hawthorn, porijeklom iz malog industrijskog grada Mexborougha, Engleska. 1931. s obitelji se preselio na jug Engleske, u Farnham. Tu je njegov otac otvorio malu mehaničku radionicu, u kojoj je Mike provodio slobodno vrijeme i učio od oca. Inspiriran atmosferom u garaži dok je njegov otac pripremao automobile za utrke, odlučio je sa samo devet godina da želi postati vozač.
Mike se školovao u javnim školama, te nakon što je završio tehnički fakultet ,,Chelsea”, postao je šegrt lokalnom proizvođaču automobila. Tu se pripremao za posao u garaži svoga oca, koji mu je spremao motocikle, a kasnije i automobile za lokalna natjecanja. 1950. godine se počeo utrkivati s Rileyevim automobilima, gdje je ostvarivao impresivne rezultate. Na Uskrs 1952. natjecao se na Goodwoodu u bolidu Formule 2, namjenjenog za obiteljskog prijatelja, protiv Juana Manuela Fangia i Froilana Gonzaleza. Startajući s pole positiona, dominirao je u utrci te privukao pažnju na sebe. Na istom događaju je senzacionalno pobijedio u utrci Formula Libre, te završio drugi na glavnom događaju, utrci Formule 1.
Nakon odličnih rezultata na Goodwoodu, Mike i njegov otac su odlučili da se pridruži momčadi Cooper za preostale utrke u Formuli 1. Na svom debitantskom nastupu u Belgiji je startao šesti, odvozivši vrijeme 21 sekundu sporije iza dominantnog Ascarija. Utrku je završio kao četvrti s krugom zaostatka za Talijanom. U Britaniji se prvi put popeo na postolje, u svojoj trećoj utrci. Završivši kao treći, dva kruga iz Alberta Ascarija, Enzo Ferrari se počeo zanimati za mladog Engleza. Mike je još završio utrku u Nizozemskoj, gdje je ciljem prošao kao četvrti. Tu je sezonu završio dijeleći četvrto mjesto u ukupnom poretku s Rudijem Fisherom, pokazujući impresivne performanse za debitanta, Enzo Ferrari ga je pozvao u svoju momčad za sezonu 1953.
Mike je u međuvremenu nazvan “Farnham Flyer”. Imao je poseban stil vožnje, pošto je bio visok 188cm, i imao je duge ruke, uvijek bi u kokpitu sjedio sa savijenim laktovima, nagnutom glavom prema naprijed, a brada je uvijek išla prva. Postao je poznat i po svome odjelu, jer se uvijek utrkivao u običnom kombinezonu, te kada je došao na Goodwood festival, obukao je košulju s leptir mašnom, i tako obučen pobijedio neke već slavne vozače. Francuzi su ga nazvali Le Papillon, što u prijevodu znači leptir, zbog jedinstvene, lake i brze vožnje te njegovog stila odijevanja.
1953. godine Mike je vozio za Ferrari, a kolege su mu bili, tada aktualni svjetski prvak Alberto Ascari, Nino Farina i drugi Talijani. On je bio jedini stranac u talijanskoj momčadi, jer su utrkivao pod britanskom zastavom. U svojoj prvoj utrci za Ferrari je završio na četvrtom mjestu. U toj sezoni ostvario je i svoju prvu pobjedu kada je ciljem prošao pola sekunde prije Juana Manuela Fangia u Maseratiju na VN Francuske, a prva četvorka na toj utrci je završila unutar 5 sekundi. Do kraja sezone se još dva puta popeo na postolje, te sezonu završio kao četvrti.
U to vrijeme u Britaniji, Mike je optužen da je izbjegavao vojne obaveze. Mnogi tabloidi su ga počeli optuživati, te je njegova reputacija opala. Ali, razlog zašto Mike nije odslužio vojsku je bila bolest bubrega, zbog čega ga nisu primili.
Na početku 1954. je doživio nesreću u neprvenstvenoj utrci na Siciliji, gdje je zadobio teške opekline ruku i nogu. Da život krene nagore za Mikea, njegov otac je izgubio život u prometnoj nesreći, prije početka sezone Formule 1. U toj sezoni je tri puta završio kao drugoplasirani te je pobijedio u Španjolskoj krajem sezone. Konačno, Mike je završio kao treći, dva boda iza drugoplasiranog José Froilána Gonzáleza.
Karijera Engleza je, sljedeće dvije sezone, krenula nizbrdo. Iz Ferrarija je prešao u nekonkurentni Vanwall, i za to vrijeme nijednom nije osvojio bodove. Ali iza toga ponora, 1955. Mike je pobijedio na utrci 24 sata Le Mansa, vozeći za Jaguar. Na toj utrci desila se jedna od najvećih katastrofa u auto-moto sportu ikada. Mercedes, kojeg je vozio Pierre Levegh, zabio se u tribine. 83 gledatelja i vozač su poginuli, dok je još 120 ljudi bilo povrijeđeno. Za tu nesreću je prvobitno bio okrivljen Mike, no poslije je oslobođen optužbi.
1957. vraća se u Ferrari, gdje je za momčadskog kolegu imao sunarodnjaka Petera Collinsa. Njih dvojica su ubrzo postali najbolji prijatelji, dijelili su istu strast prema pjesmi, ženama i vinu. Mikeova karijera je krenula na bolje, jer je u toj sezoni dva puta bio na postolju te je završio kao četvrti u konačnom poretku.
1958. je počela postoljem u Argentini. Uslijedilo je još nekoliko plasmana na postoljima, među kojima je i pobjeda u Francuskoj. Tada je došla 8. utrka sezone, zloglasni Nurburgring. Tu je Mike nazočio smrti svog najboljeg prijatelja, Collinsa. Ovaj događaj ga je dotukao, te je objavio povlačenje iz sporta na kraju sezone. Ostale su još tri utrke, u kojima je Mike završio kao drugi, te na kraju sezone postao prvi britanski svjetski prvak, s jednim bodom prednosti nad Stirling Mossom.
22.01.1959. godine, dva mjeseca nakon povlačenja iz Formule 1, Mike Hawthorn je poginuo na cesti blizu Londona, vozeći auto koji je iz neobjašnjivih razloga sletio s ceste. U svojoj karijeri je pobijedio tri puta, 18 puta bio na pobjedničkom postolju. Vozio je za momčadi Ferrari, Vanwall i BRM. U knjigu povijesti će ostati zapisan kao prvi britanski svjetski prvak u F1.
Izvor: GP1.hr
