Tužan je i okrutan život vozača u Formuli 1. Počne kao grandiozna knjiga koja samo čeka da bude ispunjena velikim ostvarenjima još većih očekivanja. I onda ostane samo na kratkoj bilješci. „Vozio u F1 od te do te godine.“ GP3, GP2, Formula Renault 3.5, 2.0, sve one formule sa silnim „tisućama“, stotine vozača, po nekoliko utrka tokom vikenda, prvaci iz svih tih serija… kako se smanjuje ona znamenka pored imena natjecateljske serije tako se smanjuje i broj zadovoljnih vozača. Samo je jedan pobjednik u F1 utrci i svi žele to jedno mjesto na vrhu. Pobjednik na vrhu, a svi ostali na dnu, ruju po mulju. Trenutno nitko tko nije vozač Mercedesa ne može biti sretan. Može samo biti zadovoljan. Nije li to tužno?
Da, naravno, Vi biste bili super sretni da ste vozač u F1! „Jooj, kak bi ja vozil’, sve bi se prašilo iza mene! Je nego kaj?! Pa tulumi, ženske… My girl wants to party all the time, pare all the time, ona hoće pare ol d taajm!“
Nakon mjesec dana euforije dođe vrijeme kad Vam se smuči izlazak pred novinare.
-Yes, we’re happy where we are, you know… everyone in the team is doing their best… we are trying out some new things…
Poznata vam je ta spika. Da, tu sam gdje jesam. Jesam li zadovoljan? Bolid se ne miče s mjesta, što ti misliš? Da, vozim u Formuli 1 i nema ničeg ljepšeg od utrkivanja, ali utrka je tako malecni dio mog života… Ostatak vremena? Teška depresija. Ostatak vremena moram se uvjeravati da mi dobro ide, moram vjerovati da mi ne trebaju pobjede da bih se osjećao ispunjeno, svakog dana sam sebe teškom mukom uvjerim da moj život ne bi bio bolji da sam kojim slučajem pobjednik. Zaboravljam svoje snove i prihvaćam da sam sada sve što mogu biti. I sretan sam. Treniram sreću svakog dana. Unosim radost u ovaj svoj život koji je nekada bio velika budućnost. Tu i tamo dođe netko i kaže „A bio si tako dobar u Formuli Renault… Trebao si već biti prvak.“ Što reći na to? Trudim se, čovječe! Nije lako biti ograničen mašinom! Budžetom! Ja sam u kolicima dok.. dok Lewis i Nico trče na zdravim nogama! I onda mi dođeš ti i pričaš o davnim rezultatima. Gdje su mi danas rezultati? Živim u stalnom strahu od otkaza, razočarao sam sponzore i navijače, stotine ljudi koji nisu dobili plaću radi za mojih sat i pol na stazi, a ja im ne donosim ništa! „šmrc!“ Vidi me! Sram te bilo! A taman sam bio „zen“ i jučer bio na jogi i meditaciji i na žitaricama od cijelog zrna… Nisam naručio ovu akupunkturu živaca! Proklet bio, Martin Brundle!!!
I taman kad ovaj nesretni vozač ponovo pronađe svoj mir, taman kad se uvjeri u svoju koliko-toliko ugodnu egzistenciju, taman kad se pomiri sa svojim mediokritetskim F1 statusom, kada se ušuška saznanjem da je uopće tu gdje je, kad konačno prihvati činjenicu da će morati izdržati još barem godinu dana bez bolida koji je dobar koliko i talent o kojem su mu kad je bio klinac pričali neki sijedi ljudi, kada u nedostatku dobrih rezultata smanji svoje apetite i iz proždrljivog dinosaura se pretvori u malu ptičicu koja zoba zrnje, tada se dogodi…
Dogodi se utrka poput one na otoku Notre-Dame. Dogodi se utrka koja baci tračak svjetla duboko do dna, obasja želje skrivene u srcima vozača-radnika kao manifest nove političke stranke i natjera ih da zaplivaju prema vrhu. „Je li to…? Pa daaa! To je prilika!“
Bilo je takvih utrka, na pamet mi padaju Hülkenberg u Brazilu 2012. i Perez u Maleziji iste godine, te Grosjean u nekoliko navrata, posebno u Njemačkoj prošle godine. Maldonado u onoj svojoj utrci. Takve me utrke povedu sa sobom više nego druge. Vidiš da se događa nešto posebno, nešto što će možda biti najsjajniji trenutak u karijeri vozača.
Mercedesova je pobjeda već bila zapisana. Koliko vas je ostavilo novac u kladionici? I bili ste sigurni da je to najpametnija stvar koju ste učinili tog dana. No, srebrni bolidi počeli su se čudno ponašati i fokus se s vodećeg dvojca sve više pomicao prema najbližim pratiteljima. Malenim ptičicama otvorio se apetit. Narasli im zubi. Njam, njam, njam, njam! Jedan ,dva, tri, četiri, ima nas još! Svi su oni namirisali nevolju u Mercedesovom taboru, požar i pomutnju, i ugledali dvadeset i peticu koja im je pobjegla iz tora. Nijemci ne mogu do nje, previše su zaokupljeni svojim problemima. Ptičice su se dale u potjeru za odojkom. (Dvadeset i pet kilograma, je Ili je to odojak, prase, svinja, što li? Ne znam, pomozite mi. Ma svejedno, na kraju izađe na isto. Mjesto.)
„Je li to…? Pa daaa! To je pobjeda! Eno je! Vidim te! Vidiš li ti mene? To sam ja, dječak koji želi pobijediti! Sad ću ja, ti samo budi tamo i čekaj me. Hmmm… Kako ću…? Moram prestići neke ljude. Nema mi druge, moram ustati i obići ih. Što se ovo događa…? Uff… Trebao sam ostati na žitaricama… Da prdnem u fotelju i pričekam da se raziđe ili je bolje da ustanem i iskoristim priliku. Riskiram li preveliku neugodnost?“
Perez, Massa, Vettel… dešava se. Uvijek u krivom trenutku. Djeca su trčala cijeli dan i kada je došlo vrijeme za desert zaspala su. „Buć!“ glavom ravno u tanjur ne okusivši ga. Sad će dva tjedna razmišljati o onom što je moglo biti, o onom krugu u kojem je trebao ići u boks, o potezu kojeg je morao napraviti/izbjeći…
– Doktore, imao sam priliku i upropastio sam je. Napunio sam gaće! Ne znam hoću li ikad opet biti u takvoj prilici. Katastrofa! Mogu se jedino nadati da ću voziti dok me ne potjeraju u penziju kao ishlapljelog starca. Ne mogu ni poginuti kako treba! Nekad bih bio heroj da izađem iz slupanog bolida, danas sam kreten!
– Imam odlične tablete, ali u uputama piše da ne smiješ voziti. Znači, kao i do sad, pravilna prehrana…
– Gazda veli da moram smršaviti šest kila.
– Dobro, onda joga, meditacija… već smo pričali o tome, razmišljaj pozitivno. Danas ti je najbolji dan u životu!
– Znači… sutra će mi biti gore?
– Ne, ne, ne! Sutra će ti biti najbolji dan, i onda će ti preksutra biti najbolji dan i tako dalje.
– To znači da mi je danas svaki put najgori dan u životu.
– Kriste Stoičkov! Možda biste trebali napustiti Formulu 1!
– Molim? Tko je rekao išta o samoubojstvu!?!
Mislite da nema ovakvih vozača? Baš! A Kimi Räikkönen utapa silnu sreću u svim onim kantama sladoleda.
Najveći doprinos mentalnom zravlju ovih vozača bit će kvarovi Mercedesa u nastavku sezone i još poneka utrka u kojoj će se gladnima pružiti prilika. Da, odustajanja dvojice rivala odlučit će o naslovu svjetskog prvaka. No, nemojte se uzbuđivati što će možda umjesto vozačkog umijeća o prvenstvu odlučivati tehnikalije. Nije sve tako crno. Još je gore. Odlučit će dvostruki bodovi, „Supersize menu“ u Abu Dhabiju. Gladni?
Izvor: GP1.hr
