Voziti bolid Formule 1 u idealnim uvjetima je izuzetno zahtjevno, no ako toj jednadžbi dodamo kišu, stvari se dodatno kompliciraju. Kišno nevrijeme, voda na stazi i klizavi asfalt predstavljaju noćnu moru za većinu vozača, no često osiguraju uvjete za demonstraciju nevjerojatnih vještina i neprikosnovenog talenta najboljih vozača na svijetu.
Kako je Formula 1 došla u neko novo vrijeme, na snazi su nova pravila, novi sigurnosni zahtjevi. Tako su kišne utrke postale izuzetno rijetke, gotovo da ih ni nema. Sve na svijetu ima svoje dobre i loše strane, pa tako danas nećemo razmatrati tko je tu u pravu, nego ćemo se prisjetiti nekih od najboljih kišnih utrka i vožnji koje svijet Formule 1 pamti. Utrke su poredane kronološki…
VN NJEMAČKE 1962.
Utrka koja često nepravedno ostane nespomenuta je jedna od najljepših izvedbi Grahama Hilla. Često se spominje i kao jedna od najboljih utrka na neprikosnovenoj stazi Nürburgring. Već na treningu je bio kaos, kad se Hill u svom novom BRM-u slupao nakon što je pala kamera s bolida Carel Godin de Beauforta. Hill je prošao bez ozljeda, ali je svoj novi bolid morao zamijeniti starom verzijom za ostatak vikenda.
Početak utrke je kasnio preko sat vremena zbog očajnih uvjeta na stazi koji su prouzrokovali potoke vode i blata po stazi. Kiša je nastavila lagano padati i održavati uvjete na stazi mokrima i skliskima. Utrku je startalo 25 od 26 bolida jer je Jim Clark propustio na vrijeme startati svoj bolid. Dok je Clark čekao na gridu da gorivo dođe do njegovog motora, Dan Gurney je poveo karavanu. Gurney je utrku startao s najbolje startne pozicije i vodio je do trećeg kruga kad je vodstvo preuzeo Hill. Pratio ih je John Surtees u bolidu momčadi Lola.
Prva žrtva mokrog, starog Nürburgringa bio je Lotusov Trevor Taylor kad mu se polovinom prvog kruga bolid ipak odlučio dozvati i kad je ubrzao punom snagom na mjestu gdje je zapravo trebao usporiti. Taylorov Lotus je katapultiran u drveće uz stazu, ali je na sreću vozač prošao neozlijeđen. Njegov momčadski kolega Clark je krenuo svoj put prema vrhu poretka pretječući bolid za bolidom i napredujući 17 mjesta za tek jedan krug.
Na dugom Nürburgringu tad je utrka brojila samo 15 krugova do ukupne duljine utrke od oko 342 pređena kilometra. Hillova utrka nije mogla proći bez muka, mučio se s aparatom za gašenje požara koji nije bio dobro pričvršćen. Utrka je trajala 2 sata i 40 minuta, a Hill je pobijedio s 2,5 sekunde prednosti ispred Surteesa i Gurneyja. Jim Clark je utrku završio na četvrtom mjestu.
VN NJEMAČKE 1968.
Staza Nürburgring u svojoj nekadašnjoj konfiguraciji bila je poseban izazov za vozače. Ako joj se dodaju kiša i magla onda su za savladavanje takve kombinacije zaista potrebne posebne vještine. Jackie Stewart je utrku započeo iz trećeg startnog reda, sa šeste pozicije, ali je nakon starta odmah napredovao tri pozicije. Jackiejev bolid Matra MS10 bio je dobar bolid, no Jackie je pokazao sav raskoš svog vozačkog umijeća savladavši monstruozne uvjete na starom Nürburgringu.
Do kraja prvog kruga pretekao je i Chrisa Amon u Ferrari i potom Grahama Hilla u Lotusu i namjestio se na vodeću poziciju. Nakon toga je nastavio graditi svoju prednost.
U osmom krugu postavio je najbrži krug, koji je bio 15 sekundi brži od bilo kojeg drugog vozača na stazi. Pred kraj utrke, drugoplasirani Hill se izvrtio na stazi čime je Stewartova prednost porasla. Jackie Stewart pobijedio je s prednošću od 4 minute i 3 sekunde. Kako bi Stewartova pobjeda bila još značajnija, treba napomenuti kako je utrku vozio s plastičnim povezom na ruci, s obzirom na to da je na stazi Jarama slomio kost u zglobu.
VN PORTUGALA 1985.
Ayrton Senna već je pokazao što zna na kiši. Utrku za VN Portugala na stazi Estoril startao je s najbolje startne pozicije, prvi put u svojoj karijeri. Bila je to tek druga sezona u Senninoj karijeri. Već u prvom krugu utrke na Estorilu demonstrirao je svoje vještine i od drugoplasiranog de Angelisa se odvojio za gotovo tri sekunde.
Polovinom utrke, kiša je postala prejaka i za Sennu. Vodio je s 37 sekundi prednosti, no gestikulirao je prema sucima da se utrka prekine. Alain Prost je lovio de Angelisa za drugo mjesto, a pratio ih je Michele Alboreto također ciljajući prema pobjedničkom postolju.
Utrka je nastavila unatoč protestima vozača, ali je nastavila u izuzetno sporom tempu radi očajnih uvjeta na stazi. Utrka je trebala imati 70 krugova, no radi limita od dva sata na početku 67. kruga Senna je obaviješten da je to posljednji krug utrke. Senna je ciljem prošao nakon što je vodio sve krugove utrke i sa samo još jednim bolidom u istom krugu kao on. Utrku je na drugom mjestu završio Michele Alboreto, a na pobjedničko postolje popeo se još Renaultov Patrick Tambay. Bila je to prva od 41 pobjede u karijeri Ayrtona Senne.
VN EUROPE 1993.
Velika nagrada Europe 1993. godine nije se trebala desiti. Prvobitno bila je zakazana utrka za VN Japana na stazi Autopolis u Japanu, no planovi su se promijenili i vratila se utrka za VN Europe. Domaćin ove utrke bila je staza Donington Park koja se nikako nije mogla izboriti za organizaciju utrke za VN Velike Britanije.
VN Europe bila je treća utrka sezone, a veliki rivali Alain Prost i Ayrton Senna su na utrku stigli svaki s po jednom pobjedom na svom kontu. Prost je pobijedio na stazi Kyalami u Južnoj Africi, a Senna na svom Interlagosu. Senna je vodio u prvenstvu jer je on imao jedno drugo mjesto, a Prost u Brazilu nije završio utrku.
U Engleskoj je padala kiša. Prost je poveo utrku nakon starta s prve pozicije, ispred Hilla, Schumachera i Senne. Na treće mjesto probio se Sauberov Karl Wendlinger, ali je već u trećem zavoju izgubio bitku od Senne. Sennin potez s vanjske strane staze bio je nešto posebno. Nije trebalo mnogo vremena, u drugi krug utrke Senna je ušao kao vodeći u utrci. U kišnim uvjetima Ayrton Senna je nanizao četvoricu vozača i preuzeo vodstvo u utrci.
Staza se s vremenom počela sušiti, uvjeti su bili promjenjivi, a Senna je ostao na stazi kad su vozači Williamsa otišli po gume za kišu. To se pokazalo kao dobra odluka jer se staza ponovo počela sušiti. Senna je tijekom utrke otišao četiri puta u boks, a Prost sedam puta. Senna je na kraju slavio ispred Hilla i Prosta u utrci koja je bila jedina utrka Formule 1 održana na Donington Parku.
VN JAPANA 1994.
Izvedbe Damona Hilla na mokroj stazi bile su prilično impresivne, a utrku sa staze Suzuka 1994. godine sam Hill svrstava među svoja najbolja izdanja. Najnapetija utrka njegove karijere, kako ju je sam nazivao. Uz teške uvjete na stazi dodatni začin bio je epilog borbe za naslov svjetskog prvaka između Hilla i Michaela Schumachera. Tadašnji vozač momčadi Williams, Damom Hill u Japan je stigao sa samo pet bodova zaostatka ispred Nijemca i morao je pobijediti Michaela ako je mislio borbu za naslov odvesti u završnicu sezone u Australiju.
Nebo iznad Suzuke postavilo je znak pitanja na održavanje utrke uopće, ali tad su se odluke donosile u drugom pravcu no danas. Nakon starta bolidi su plesali na sve strane, a utrka se nastavila. Nakon starta Schumacher je zadržao prednost ispred Hilla, a nakon samo dva kruga već su oko devet sekundi bježali ispred trećeplasiranog Johnnyja Herberta. Kiša se pojačavala, bolidi su izlijetali sa staze. Herbert je ispao iz igre.
Sigurnosni automobil je usporio aktivnosti na stazi, a nakon njegovog povlačenja Schumacher se malo odmaknuo od Hilla. Tad je Martin Brundle u McLarenu udario suca uz stazu. Utrka je prekinuta. Schumacher je imao prednost od nešto manje od sedam sekundi. Po nastavku utrke Hill Schumacheru nije dozvolio da se odmakne i preuzeo je vodstvo nakon što je Benettonov vozač otišao na prvu od svoje dvije posjete boksu. Hill je u boks otišao samo jednom kad je stavio tri nove gume. Naime, njegova zadnja desna guma nije se dala zamijeniti.
Do 36. kruga Schumacher je vodio po vremenu, a Hill na stazi. Sve je izgledalo kao da ide u korist Schumachera, kad ga je momčad pozvala u boks, komplicirajući stvari na stazi. Razlika se smanjila, ali nedovoljno. Sa samo jednim krugom do kraja utrke Hill je po vremenu kasnio više od dvije sekundi iza Schumachera. Dao je sve od sebe i u konačnici odnio devetu i ponajbolju pobjedu svoje karijere.
VN ŠPANJOLSKE 1996.
Bila je to prva pobjeda Michaela Schumachera za momčad iz Maranella, i to kakva. Na suhom, Schumacher je kaskao za Damonom Hillom koji se za utrku kvalificirao na najbolju startnu poziciji. Ferrari se odlučio za postavke za kišu. Williams i Benetton su očekujući poboljšanje uvjeta na stazi svoje bolide postavili za nešto bolje uvjete. Schumacher je startao s treće pozicije na stazi Catalunya, a na kraju prvog kruga bio je tek šesti.
Njegov momčadski kolega Eddie Irvine izletio je staze u drugom krugu, a Hill je dva kruga kasnije imao prvi od svoja tri izleta tog dana. Schumacher je u petom krugu pretekao Gerharda Bergera u bolidu momčadi Benetton za treće mjesto i nastavio juriti Jeana Alesija, koji je sam izletio sa staze nekoliko krugova kasnije. Do 12. kruga stigao je i vodećeg Jacquesa Villeneuvea. Schumacher je djelovao nedodirljivo. S dva ulaska u boks Schumacher nijednom nije ispustio svoje vodstvo. Pobijedio je s 45 sekundi prednosti na dan kad je više od pola vozača izletjelo sa staze, izvrtjelo se ili slupalo.
Ferrarijev bolid je bio daleko od impresivnog. Michael Schumacher je tog dana pokazao da on, ipak, jeste.
VN ITALIJE 2008.
Bio je to dan kad je nova zvijezda rođena. Budući četverostruki prvak svijeta pobijedio je po prvi put u svojoj karijeri u svojoj 22. utrci. Bila je to dobra sezona za momčad Toro Rosso, nekad poznatu pod imenom Minardi, za koju su tad uspjesi bili osvajanje bodova, a penjanje na pobjedničko postolje misaona imenica. Kako to obično biva, kiša otvori neke nove mogućnosti i iznenađenja.
Kiša je na Monzi padala cijeli vikend i tako pomogla da mlađahni Sebastian Vettel iskoristi sve snage svog bolida i kvalificira se na najbolju startnu poziciju za nedjeljnu utrku. U nedjelju je također bilo mokro, no svi su očekivali kako će Sebastian svoju vodeću poziciju izgubiti do kraja utrke.
Utrka je započela iza sigurnosnog automobila, a po regularnom startu Vettel je zadržao vodeću poziciju. Predaja vodstva nije bila opcija. Vettel je vozio kao da sutra ne postoji. Do polovine utrke Vettel još nije bio u boksu, a u retrovizorima mu se pokazivao McLaren u rukama Lewisa Hamiltona. Hamilton je napredovao s daleke 15. startne pozicije.
McLaren je očekivao još kiše, pa su Hamiltona pozvali u boks po nove gume za kišu. Da je kiša ponovo počela padati, Vettel bi morao u boks po nove gume i stvari bi se otvorile za Lewisa. No kiša nije pojačala, i Hamilton je ipak morao po intermediate gume. Vettel je nastavio svoju utrku po planu i s 12,5 sekundi prednosti postao najmlađi pobjednik u povijesti Formule 1 do tada.
Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi
Objava Kišne utrke kojih se rado sjećamo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr