Australija voli Formulu 1 i Formula 1 voli Australiju. Iako izgleda kao da je Australija oduvijek dio Formule 1, ona se u Svjetsko prvenstvo uključila tek 1985. godine. Utrka za Veliku nagradu Australije vozi se još od davne 1928. godine i drugo je najstarije automobilističko natjecanje u Australiji. Prije nego je utrka uvrštena u kalendar Formule 1, VN Australije se vozila na različitim stazama diljem kontinenta “tamo dolje”. Kroz povijest se vozila na 23 različite staze, a otkako je dio kalendara Svjetskog prvenstva Formule 1, vozila se na stazi u Adelaideu i na stazi Albert Park u Melbourneu.
Staza u Melbourneu je i ovog vikenda domaćin utrke za VN Australije, a ista se na ovoj stazi vozi od 1996. godine. Na ovoj stazi su održane još dvije utrke za VN Australije prije Svjetskog prvenstva, 1953. i 1956. godine, na kraćoj stazi u smjeru suprotnom od kazaljka na satu. Albert Park je tijekom godine popularno mjesto među turistima koji vole šetati, za piknike i druge sportske aktivnosti. Jednog vikenda tijekom ožujka svake godine ovaj park postaje dom najbržih bolida na svijetu.
Staza se sastoji od javnih cesta i parkirališta unutar samog parka i često je predmet rasprava jer prema tvrdnjama zaštitnika okoliš,a ugrožava park i jezero unutar parka. Radi se o privremenoj uličnoj stazi za koju se oko dva mjeseca prije utrke priprema potrebna infrastruktura i park poprima izgled staze za utrkivanje bolida Formule 1. Utrka za VN Australije je uvijek dobro prihvaćena i posjećena od strane obožavatelja Formule 1, pa je tako prošlogodišnje izdanje posjetilo preko 400.000 gledatelja.
Tijekom svog boravka u kalendaru Formule 1 Australija nam je donijela niz zanimljivih trenutaka i utrka za pamćenje. Michael Schumacher je najuspješniji vozač u Australiji, pobijedivši četiri puta, mogao ga je prestići Sebastian Vettel, no on je ipak ostao na tri pobjede, koliko još u eri Svjetskog prvenstva ima još i Jenson Button. Alain Prost je jedini vozač koji je pobjeđivao u Australiji i prije i nakon uvrštavanja ove utrke u kalendar Svjetskog prvenstva. Pobjedu s jedanaeste startne pozicije, što je i najlošija pozicija s koje je jedan vozač pobijedio u Australiji, ostvario je David Coulthard 2003. godine, što je ujedno i njegova posljednja pobjeda u karijeri u Formuli 1.
18th March 2007
Kimi Raikkonen took victory for @ScuderiaFerrari at the opening round of the 2007 Formula One Season in Melbourne #F1 pic.twitter.com/NbLPfFPVGb
— Motorsport Images (@MSI_Images) March 18, 2018
Pobjedničko postolje 2007. godine su okupirala tri vozača koja su prvi put nastupala za svoje nove momčadi, a podij su sačinjavali Kimi Räikkönen za momčad Ferrari kao pobjednik i novi dvojac McLarena – Fernando Alonso i Lewis Hamilton. Mnogo se utrka iz Australije i dan danas prepričava, od kojih je možda najčešće ponavljana priča ona o sudaru Michaela Schumachera i Damona Hilla, čijim je sudarom odlučen naslov svjetskog prvaka. Michael je osvojio prvu od svojih sedam titula, a ta se priča vjerojatno nikad neće prestati prepričavati.
Australija je u Adelaideu zatvarala sezone, a u Melbourneu ih donedavno i otvarala. Upravo je u zaštitnoj ogradi uz stazu u Adelaideu karijeru završio trostruki svjetski prvak Niki Lauda. Niz je trenutaka koji su vrijedni sjećanja, a danas ćemo pozornost posvetiti donedavno najkraćoj utrci u povijesti Formule 1.
Od 2021. godine titulu najkraće utrke u povijesti Formule 1 nosi neslavna utrka za Veliku nagradu Belgije 2021. godine, koja je trajala malo više od tri minute kad se sav taj cirkus odigrao iz sigurnosnog automobila, pa se i danas postavlja pitanje vrijedi li ju uopće nazivati održanom utrkom. Utrka za Veliku nagradu Australije 1991. godine je održana, ali i skraćena, a nebo je na Adelaide prosulo valjda najgoru kišu ikada.
#F1 Adelaide 1991: On This day in 1991 @jeroenscholte50 (Recording VHS BRT Dutch 1991) pic.twitter.com/6h2BkEq5ZO
— ErwinF1Collector (@Erwin1618) November 3, 2022
Vrijeme tijekom vikenda bilo je povoljno, pa su se i pretkvalifikacije i kvalifikacije održale na suncem okupanom stazom. Unatoč dobrim vremenskim prilikama ni tijekom kvalifikacija nije nedostajalo uzbuđenja. Aguri Suzuki se slupao u prvom zavoju i nije se kvalificirao za utrku, što nije pošlo za rukom ni Martinu Brundleu, koji je utrku prije u svom Brabham-Yamaha bolidu osvojio bodove. Stefano Modena je također imao udes tijekom kvalifikacija, no iz istog je izašao neozlijeđen, pa je mogao startati nedjeljnu utrku. Prvi startni red su zauzeli dečki iz McLaren Honde, Ayrton Senna i Gerhard Berger, a pratio ih je Williamsov dvojac u sastavu Nigel Mansell i Ricardo Patrese. Kako bi dalji poredak bio ravnomjerno raspoređen, pobrinuli su se dva Benettona u rukama Nelsona Piqueta i Michaela Schumachera ispred Ferrarijevih Jeana Alesija i Stefana Modene.
U nedjelju ujutro je počela kiša. Vozači su zauzeli svoja mjesta na startu i zabava je mogla početi. Senna je već osigurao svoj naslov svjetskog prvaka, no igranka u konstruktorskom poretku je još uvijek trajala. Stvari su bile otvorene između McLarena i Williamsa. Pod prolomom oblaka Senna je započeo utrku sa svoje šezdesete najbolje startne pozicije i sve je proteklo u najboljem redu. Kiša se nije šalila, problemi su počeli, a žute zastave su se isticale širom staze. Utrkivanje je postajalo nemoguće. Nicola Larini, Jean Alesi, Michael Schumacher, Pierluigi Martini i Mauricio Guglemin su redom odustajali iz utrke kako se stanje na stazi sve više pogoršavalo.
U 16. krugu je Mansell izgubio kontrolu nad bolidom, nakon udesa je odvezen u bolnicu, a kasnije je priznao kako je imao strašnu glavobolju te kako je možda imao i blaži potres mozga. Kako su se uvjeti na stazi pogoršavali, a na inzistiranje Ayrtona Senne utrka je prekinuta nakon 24 minute i 34 sekunde i nakon samo 16 krugova. Prve tri pozicije zauzeli su Ayrton Senna, Nigel Mansell i Gerhard Berger, no Mansell nije sudjelovao u proglašenju pobjednika, jer je još uvijek bio u bolnici.
Nakon prekida utrke podijeljeno je pola bodova, a Berger i Senna su priznali kako ne bi uopće pristali startati utrku da je borba za konstruktorski naslov već bila odlučena. Brazilac je tvrdio kako je najveća glupost bila uopće startati utrku i kako se ista uopće na zaslužuje nazivati utrkom. Ako tih 16 krugova kakvog takvog utrkivanja ne zaslužuje zvati utrkom, što smo to onda imali prije dvije godine u Belgiji?
Kao što je u uvodu ovog teksta napisano, Australija voli Formulu 1 i Formula 1 voli Australiju. Australija nam je dala dva svjetska prvaka, Jacka Brabhama i Alana Jonesa i još 16 vozačkih imena. Četiri naslova svjetskog prvaka i 43 pobjede otišle su u ruke Australaca. Prvi Australac koji se natjecao u Svjetskom prvenstvu Formule 1 bio je Tony Gaze koji je nastupao 1952. godine, a najmlađi je Oscar Piastri koji je ove godine debitirao za momčad McLarena.
Iako su prije uvrštavanja VN Australije u okvir Svjetskog prvenstva dominirali utrkama koje su “tamo dolje” održavane, od 1985. godine niti jedan Australac se nije uspio popeti na pobjedničko postolje doma. Na stazi u Adelaideu su od domaćih vozača nastupali Alan Jones i David Brabham, ali bez većih uspjeha na domaćem terenu. Na Albert Parku su zapaženije nastupe imali Mark Webber i Daniel Ricciardo, koji su u Australiji uspjeli osvojiti najviše četvrto mjesto.
„Poseban je osjećaj voziti utrku doma. Cijelu godinu sam daleko od kuće, tako da je lijepo provesti vrijeme s obitelji i prijateljima. Fanovi su u Australiji fantastični, podrška je nevjerojatna i motivira. Albert Park je zabavna staza za voziti i nudi posebno iskustvo“, o utrkivanju na domaćoj stazi je svojevremeno govorio Daniel Ricciardo.
Objava Formula 1 u Australiji: O utrkivanju “tamo dolje” pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr
