Koliko nevjerojatno je bilo vidjeti u subotu da na najboljim pozicijama nisu Mercedesi toliko je bilo izgledno da će na kraju vikenda tamo biti upravo oni. Nitko nije vjerovao u Williamse, čak ni oni. Roba Smedleya novinari su upitali imaju li šanse da prvi red grida pretvore u pobjedu.
„Ne, naš cilj je postolje i što više bodova.“ – vrlo rezignirano je odgovorio. Ovakav defetistički stav od nekoga tko radi za Sir Franka nisam očekivao. Ali, budimo realni, Rob je bio u pravu. Nisu imali šanse protiv Mercedesa, ne s onakvom strategijom i ne sa takvim stavom.
Zašto takvo odustajanje od same pomisli na pobjedu? Zašto nije rekao „Vidjet ćemo, sve je moguće.“ Pa Jenson Button je najizgledniji kandidat za pobjedu kada je na posljednjem mjestu, zašto Williams s PP-a ne bi bio u mogućnosti zaprijetiti Rosbergu i Hamiltonu? Ferrari stalno najavljuje povratak u neka ljepša vremena, Red Bull prijeti zazivajući neku nejasnu budućnost, a Smedley je, tako netipično za F1, zadovoljan upravo tamo gdje jest. Zadovoljan je popuniti visoka mjesta sa svojim Mercedesovim motorima. Zašto, Robe? Zašto si odbio odlaziti u boks prije Mercedesa i tako ih natjerati da te prate i možda ponovo uzrokovati kobno pregrijavanje koje ih je koštalo u Kanadi? Zašto si odbio tu jedinu opciju koja je mogla spriječiti Mercedes da uzme puni plijen?
Jedan razlog je da nisu sposobni za tako nešto i da se utrka jednostavno tako razvijala. Drugi razlog je Mercedes. Toto Wolff, glavni čovjek momčadi iz Brackleya je još uvijek jedan od vlasnika momčadi Williamsa čiji bolidi voze na Mercedesovim motorima. Također, njegova žena Susie je test vozačica u Williamsu.
A momčad iz Grovea, nakon katastrofalne godine u kojoj su osvojili samo pet bodova u bolidima sa šampionskim Renaultovim motorima, s kojima su balegarili po stazi umjesto da izvuku poštenu konjsku snagu, danas, izuzev tvorničke momčadi, izvlače najviše iz Mercedesovih motora.
S druge strane, McLaren koji ima dva desetljeća dugu povijest s Mercedesom kaska i za Ferrarijem i za Renaultom.
Očito je da je veza Williamsa i Mercedesa svježa, raznolika, puna intime i u njoj se razmjenjuju svakakve nježnosti. Sviraju se serenade i melodije na koju su obje strane ponosne. S druge strane, McLaren i Mercedes su pred razvodom i njihova dječica jednom u dva tjedna svjedoče tihoj nelagodi i neugodnim pogledima. Truba. A Williams rastura svoju ljubavnu pjesmu jer je uz instrimente dobio i note i tekst te potrebne instrukcije. U instrukcijama vjerojatno piše da je za uspjeh vrlo važno da vozači Williamsa nikako ne smiju dobiti na težini, što god to značilo. Zašto da i pomisle pobijediti momčad koja će im omogućiti da osvoje visoko mjesto u poretku konstruktora? Wolff sit, a ovce na broju. Toto je poznat po svom stavu da je utrkivanje sporedna stvar, da je jedino Mercedes bitan, konstruktorski naslov i jedan-dva njegove momčadi na kraju svake utrke te što više Mercedesovih motora u vrhu. Fenomenalnih motora koji mu omogućuju ovu nesvakidašnju administraciju…, pardon, demonstraciju sile. Što o svemu ovome ima za reći Sir Frank? Kolege Niki Lauda i Lewis Hamilton? Smiju li čistokrvni rejseri spočitnuti alfa vuku da preispita svoje prioritete u trenutku kada momčad kampira na najvišoj stepenici postolja?
Lewis u ovom trenutku ne smije reći ništa. Nakon što je pobijedio u četiri fenomenalne utrke zaredom u sljedeće tri je vlastitim pogreškama poništio sve dobro što je učinio, odnosno anulirao ono nesretno odustajanje iz Australije. U Monaku u pravom trenutku nije imao krug kakav je trebao imati, u kanadskim kvalifikacijama opet nije bio na razini i nije si omogućio vožnju u čistom zraku koja bi možda spriječila odustajanje, a na isto natjerala Rosberga, i sada je u Austriji ponovo podbacio u ključnom trenutku subote. Na kraju utrke bio je sretan s osvojenim drugim mjestom. Vozač Mercedesa koji na kraju godine izgubi titulu ne može kriviti nikog osim sebe. Kada su obojica završavala utrke to je svaki put bilo jedan iza drugog, a vjerojatno će tako biti i u većini preostalih utrka. To je hrpa utrka u kojima im na putu do pobjede fali samo jedan koračić. Jedan koračić za koji je njihov bolid sposoban. Za ne poduzimanje tog posljednjeg koraka postoji samo jedan krivac. Jedina konkurencija im je momčadski kolega u identičnom bolidu i bilo kakvo spominjanje kočnica ili drugih tehničkih poteškoća u smislu opravdanja za poraz je omalovažavanje kolege i kukavičko izbjegavanje vlastite odgovornosti. Mercedesovi vozači ratuju, a ovaj rat odvija se po načelu George S. Pattona koji je genijalno sročio da cilj rata nije umrijeti za svoju zemlju nego natjerati bastarda na drugoj strani da umre za svoju. Činjenica je da Lewis umire češće i da je Nico trenutno bolji za 1UP.
A Mercedes je od svih ostalih bolji za PU, Power Unit. Red Bull si je za desetu godišnjicu postojanja priredio primjereno slavlje, utrku na vlastitoj stazi. Ima li što ljepše od vlastitog stana? Svoj na svome, doma… Sve je novo, sve je super… Napokon zaspeš u svom domu… A onda te usred noći probudi ono monstruozno grgljanje iz sudopera! Kriste Stoičkov! „Krrro-glo-glo-kroooglo-glo…Glo-glo…Krr-glo!“ Katastrofa! Nije čudo da se Red Bull osjeća prevarenim i da Helmut Marko jedino u javnim nastupima ne spominje psovke i Renault u zavisno složenim rečenicama. Osjećaju da im je francuski proizvođač ukrao desetu sezonu i očito traže izlaz iz tog neprofitnog aranžmana.
„I’ve got no power!“- zacvilio je nevjerojatno uspješni Nijemac kampiravši RB10 u svom dvorištu. Kako? Zar opet? Koliko puta smo rastavljali taj motor? U Milton Keynesu pokušavaju se riješiti najezde vinskih mušica kopajući po zdjeli trulog voća i mijenjajući dijelove, ali nema pomoći kada im svaki tjedan iz Francuske stiže pokvarena roba. Sve treba spaliti! Sve su jače glasine da Red Bull želi sudbinu svojih motora potpuno preuzeti u svoje ruke bilo preuzimanjem Renaultove tvornice u Viry-Chatillonu bilo razvojem vlastitog motora u suradnji s austrijskim AVL-om. Sve je, naravno, pitanje novca. Želi li Mateschitz potrošiti stotine milijuna (suma koju ove i iduće godine od FOM-a očito neće dobiti) razvijajući motor za Formulu 1 kada za manje novce može sklopiti dogovor s nekim pouzdanim dobavljačem? Dietrich kaže kako oni nisu proizvođač automobila i da ta opcija trpanja ogromnog novca u samo jednu sferu Red Bullovog interesa nije realna, ali mogao bi se zapitati nije li to pravi način da u budućnosti potpuno pokori konkurenciju kao što je to ove godine (a vjerojatno i sljedećih godina) učinio Mercedes. Kompanija iz Stuttgarta je već i u ovoj svojoj kratkoj novoj inkarnaciji u F1 nakon nekoliko neuspješnih godina razmišljala o napuštanju natjecanja, a isto tako Dietrich neće biti imun na sušne godine koje mu slijede i misli o odlasku sigurno će mu pasti na pamet. Nakon što je uložio tolike nove. Svoju utrku u kalendaru već ima. Ima akademiju koja odgaja vrhunske vozače. Ima i povijest jedne od najuspjašnijih momčadi u povijesti sporta. Položio je temelje dugoj i uspješnoj F1 povijesti, a statiku tog grandioznog zdanja narušava mrtvac kojeg je Renault položio u beton nosivog stupa. Može li u drugom desetljeću svog postojanja ova momčad otići korak dalje i potpuno se osoviti na svoje noge? Onaj veliki bik na Red Bull Ringu prošlog je vikenda skočio u bunar kojeg su u njegovom domu zajedničkim snagama iskopali brljantni francuski i briljantni njemački inženjeri. Kojim putem se Dietrich misli uzverati natrag?
Izvor: GP1.hr
