Treće hrvatsko izdanje WRC Croatia rallya u svakom pogledu opravdalo očekivanja i opstojnost, ali niti ovog puta nije prošlo bez detalja koji nisu isključiva sastavnica borbi sa štopericom na stazi.
Piše: Miroslav Krpan
Foto: Croatia Rally
Prošle su već skoro četiri godine otkako je zaživjela spoznaja da će se u Hrvatskoj voziti dugo očekivani i željeni WRC – FIA World Rally Championship, natjecanje u kojem se nadmeću najbolje svjetske rally posade. Bila je to godina opterećena svjetskim razmjerima pandemije virusa korona, što je dodatno otežavalo sve željeno potrebno za organizaciju i realizaciju jedne tako velike, a po mnogočemu najveće sportske manifestacije na prostorima Hrvatske od njenog osamostaljenja.
Višekratni pokušaji dovođenja i mogućnosti uvrštenja u FIA kalendar prerasli su iz sna u javu i u relativno kratkom vremenu vrijedilo je posložiti kockice, pregrmiti brojne nedaće i probleme, nastojati uvjeriti širu društvenu zajednicu, sve do najviših hrvatskih vlasti kako je ta manifestacija daleko više od pukog natjerivanja brzih automobila uskim ili širokim, krivudavim ili ravnim cestama i cesticama Hrvatske. Stiglo je proljeće 2021.godine, i dalje uz prisustvo korone, i dalje pod posebnim epidemiološkim mjerama, ali hrvatski inat nije stao.
U vrijeme kad su mnogi odustali od organizacije u znanim zemljama, organiziran je prvi WRC summit na prostirima Lijepe naše o kojem se „post festum“ više govorilo o nedaćama prvog pobjednika i njegovu prometnom nestašluku nego li o sportskom fenomenu, uspjehu i slavi. Uslijedilo je drugo izdanje prošle godine, ali u pozadini s novim globalnim problemom, ratnim sukobom u Ukrajini i otežanoj gospodarskoj situaciji za koju se nije znalo u kojem smjeru ide i koliko je oportuno realizirati novi WRC. Pripremljen je, održan je, bio je podstreh za nastavak. Institucije su prepoznale ili počele prepoznavati benefite projekta koji je uz sport, najveći turistički promotor naše zemlje u svijetu.
Stiglo se i do trećeg izdanja koji je prije nepunih 40-tak sati uspješno realiziran, uz novu pobjedničku posadu, ali, kako to već biva u ove tri godine, niti ovog puta nije prošlo bez detalja koji nisu isključiva sastavnica starta, vožnje, osjećaja i želje za što bržim vremenom ostvarenim isključivo na stazama brzinskih ispita. Naravno, riječ je o nesvjesnom „nestašluku“ tako zvanih gledatelja. Krajnje nehumano… Već su zakonski kažnjeni. Pohvalno, za primjer!
Sedam dana uoči ovogodišnjeg WRC Croatia rallyja bolno je odjeknula vijest kako je, tijekom jednog od testiranja automobila na određenoj dionici, tragično stradao jedan od ponajboljih relijaša svijeta, Irac Craig Breen. Bila je to bolna spoznaja koja je potresla sve, od obitelji i timskih kolega, automobilističke institucije, ali i štovatelje rallya diljem svijeta. Od tog je trenutka ta spoznaja bila debeli zastor iza kojeg je trebalo prvo potvrditi da se od hrvatske manifestacije ne odustaje, da Hyundai Team, za kojeg je Breen vozio, nastupa, da će ovogodišnja manifestacija ostati u okvirima planiranog, ovog puta uz već raniji poziv stotinama tisuća ljubitelja brzina da posjete Hrvatsku.
SVE POD TUŽNIM PLAŠTOM POGIBIJE CRAIGA BREENA
Počast stradalom vozaču odata je već prigodom ceremonijalnog starta uz zagrebačku Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku, startale su 54 posade iz 23 zemlje svijeta, vozilo se itinererom duljim od 1.650 km, na deset različitih dionica brzinskih ispita, svaka dva puta, ukupne duljine nešto više od 300 km. Dva dana vožnje od jutra do večeri i treći sa zaključenjem u legendarnom i najpoznatijem selu svijeta Kumrovcu, u rano nedjeljno poslijepodne iznjedrilo je nove pobjednike britansku posadu Elfyn Evans-Scott Martin, u “Toyoti GR Yaris Rally1 Hybrid” koji su do pobjede stigli izvan popisa favoriziranih, ali tako je to u rally sportu.
Puknuća gume od postolja su udaljili prvo Sebastiena Ogiera, a potom je po istom scenariju, na istoj poziciji, prvog dana otpao Kalle Rovanperä. Bila su to dva prva pobjednika dosadašnjih WRC priredbi u Hrvatskoj. Lidersku poziciju, pretendant na pobjedu, konačno poslije višestrukih drugih mjesta imao je Thierry Neuville, ali tome se nadao tek 24 sata. Na dionici novog, ove godine uvedenog BI Ravna Gora-Skrad, zanijelo ga je, išamarao je svojim automobilom kamen i stabla i ostao u blagom jarku. Dovoljno za odustati. Put ka pobjedi, ali samo ako održi tempo i vremensku distancu bio je otvoren kasnijem pobjedniku. I uspjelo mu je. Neuville se utješio nedjeljnom završnicom i najboljim vremenom Power Stage brzinca koji donosi prestiž i slavu. Kao član Hyundai Teama i time je odao počast kolegi Breenu.
Tjedan dana slušamo i čitamo izjave mnogih sudionika, od organizatora do prvenstveno favorita, njihove stavove i ocjene. Upravo zato odlučili smo se na pet drugih izuzetnih imena domaćeg terena.
Najodgovorniju sportsku ulogu, treću godinu u nizu direktora Rallya imao je iskusni sportski sudac Slaven Dedić, direktor za rally Hrvatskog auto i karting saveza, s ogromnim međunarodnim iskustvom na FIA natjecanjima. Njegovi prvi dojmovi nakon prospavane noći:
“Super. I bolje od očekivanog. U sportskom pogledu gotovo da nismo imali značajnih problema, one sitne rješavali smo u hodu, a ocjenom mjerodavnih, njihovim prvim stavovima i stisku ruke s čestitkama najbolje govori da smo i ove godine odradili izvrstan posao. Stotine i tisuće ljudi koji su u pripremi i ovih zadnjih dana na terenu odrađivali svoju zadaću, ove godine pod idealnim vremenskim uvjetima, mogu biti zadovoljni, a bez njih i entuzijazma koji vlada ne bismo učinili ništa.”
“Gotovo da nije bilo nesreća, tek poneko izlijetanje, oštećenje automobila, uz striktno poštivanje satnice, odveženih svih 20 brzinskih ipita, uz izuzetno veliki broj gledatelja iz zemlje i inozemstva duž staza, a prve procjene idu i prema 400 tisuća posjetitelja tijekom tri dana, uz sadržajne programe u Fun zonama,… i da ne nabrajam. Zadovoljni smo, odradili smo još jedan, možda i najteži zadatak obzirom na okolnosti koje su nas tek koji dan prije rallya zadesile. Sve je na neki način podsvijesno bilo pod tim tužnim plaštom pogibije jednog od vozača”, riječi su direktora, kojem kao i brojnoj ekipi sad treba istinski odmor.
TOMAS HRVATIN: DOKAZALI SMO DA ZNAMO I MOŽEMO
Svjetski prvak ovaj, svjetski prvak onaj, pobjednik tu i tamo, uglavnom su spominjanja onih iz svjetskog vrha. Na startu smo imali i osam hrvatskih posada, od kojih je sedam stiglo i vidjelo ciljnu rampu. Najboljim se rezultatom, među 30 najboljih, mjesto više, može pohvaliti, nakon prvog takvog WRC iskustva dvojac Autokluba Rijeka Tomas Hrvatin i suvozač mu Đani Simčić. Na pobjede u domaćem miljeu su navikli, na titule isto, a sad mogu ponosno kazati da su od hrvatskih posada upravo oni pobijedili.
“Dojmovi su nemjerljivi. Sam osjećaj nastupa u takvom okruženju, još na domaćim stazama pred ogromnim brojem gledatelja je obveza i zadaća. Uspjeli smo i ispunili smo si želju. Ostvarili san. Sad je lakše. No, nije bilo lako, novi odličan automobil za nas (Renault Clio Rally4), nove tehnologije u odnosu na naš uobičajeni automobil, na koje smo se privikavali prvi dan, stalni osjećaj da se moramo čuvati sitnih iznenađenja. Već drugi dan bili smo bolji, brži, dokazali da znamo i možemo. A treći, kao i svi drugi, čuvali smo stečeno.”
“Zahvalni smo kompletnom timu ljudi koji nas je pratio, jer bez njih ne bi bilo niti ovakvog rezultata. Posebno i ugodno me iznenadila atmosfera u Gorskom kotaru, od Ravne Gore do Skrada, a već znano i na Kumrovcu. Iskustvo smo stekli, druge će godine biti lakše, a sada nakon kraćeg opuštanja vrijedi se vratiti radnim obvezama i novoj zadaći nastavka hrvatskog prvenstva, krajem svibnja u Velenju”, riječi su stasitog i jednog od izvrsnih hrvatskih relijaša Tomasa Hrvatina, koji je uz 29. mjesto generalke upisao i treće u skupini automobila Rally4.
JAN POKOS: SERVO POKVARIO BOLJE REZULTATE
Za 20-ak dana tek će mu biti 20 godina, a u oktanskom je sportu – otkad zna za sebe. S oca Ivana, svestranog sportaša (automobilizam, olimpijsko sanjkanje i slično) puno je toga prešlo na mladog zagrebačkog zaljubljenika brzina Jana Pokosa, donedavno u kartingu s nizom značajnih rezultata i titula u međunarodnoj konkurenciji, a posljednjih godinu i pol u automobilima. Uz suvozača, Slovenca Vilijama Ošlaja, s kojim je do sada odradio većinu od svojih 11 sudjelujućih rally natjecanja, izvrsno mu je legao, za njega ovaj već drugi nastup na WRC-u u Hrvatskoj.
“Završili smo nastup s pozitivnim dojmovima. Da nije bilo tehničkih poteškoća sa servo uređajem na našem Peugeotu 208 Rally4, mislimo da bi bili daleko bolji. To se moglo vidjeti u drugom dijelu subote, kao i nedjeljnim brzincima kada smo ostvarili i dva najbolja vremena. Osobno sam zadovoljan jer sam stekao ogromno samopuzdanje koje će mi pomoći ubuduće, a zahvalni smo cijelom pratećem timu koji je brinuo o nama i automobilu.”
“Osobno sam zahvalan mojima, mami i tati, koji su u svakom trenutku brinuli o svemu. Oduševljenje je bilo voziti kumrovečki brzinac, ali ništa manje niti u Gorskom kotaru, s tim da mi ta dionica, zbog većeg dijela nanijetog šljunka, nije baš legla. Organizatoru, na čelu s Danijelom Šaškinom, zahvala za WRC u Hrvatskoj i podstreh za dalje, s nadom da će se među nekim mladim zanesenjakom iz publike, a bilo ih je izuzetno mnogo, probuditi želja za ukjljučenjem u našu oktansku porodicu, bilo karting, bilo automobilizam”, kazuje nam perspektivni mladi as, odnedavna brucoš zagrebačkog sveučilišta, ali i član trofejne ekipe Autokluba Opatija Motorsport.
O njegovu automobilu, na čelu tehničkog tima brinuo je donedavno i sam relijaš Mateo Butorac, kojeg smo upitali za dojmove s ovogodišnjeg hrvatskog izdanja WRC-a:
“Lijepo, prelijepo, jako puno ljudi, atmosfera izvrsna usprkos mislima na Craiga. Na žalost u našem smo servisnom parku imali posla, kvar servo uređaja onemogućio je bolja vremena, a kad smo to uspjeli popraviti vidjelo se da Jan može brže, bolje, uspješnije, iako i to nije sve jer je i dalje male poteškoće radio trap. Jan polagano stasa u sve boljeg vozača. Startao je i do cilja stigao bez većih problema, a svemu je potrebno i malo sreće. Tome u prilog idu ostvarena vremena, posebno u završnici rallya, kada je stigao do 30.pozicije, odnosno četvrte u svojoj Rally4 skupini”, kaže Butorac.
ALBERT IVANČIĆ: TKO MISLI DA JE LAKO – NEKA SJEDNE U AUTO
Ove je godine bio jedini izvorni istarski automobilist na WRC Croatia rallyu kao član Autokluba Istra racing team iz Pazina. Da ne bismo sve pitali one koji drže sportski volan, odlučili smo se i za ključnog člana posade, suvozača Alberta Ivančića, iskusnog i trofejnog automobiliste koji je već neko vrijeme kopilot sve boljem i uspješnijem, a iz 2022.godine državnom prvaku klase 4 Zagrepčaninu Igoru Mandiću (AK Delta).
“Još se nisam naspavao. Poslije napornog tjedna trebat će vremena, a nema ga, za odmor, vraćanje u uobičajenu kolotečinu. Bilo je super. I više od očekivanog. Vrijeme nas je služilo, atmosfera, ma kud god krenuli izvrsna, jedno novo vrhunsko iskustvo kakvog vrijedi pamtiti i primjeniti ubuduće. Prvo se trebalo aklimatizirati na novi automobil (Renault Clio RS Line) skupine RC5, a potom savladati sve prepreke na dionicama brzinskih ispita. Ipak, ispred nas je svaki put prošlo skoro pedeset drugih automobila, svaki je na svakom zavoju nanio nove grude blata, kamenja, šljunka, zemlje, svega. Što god smo popisali u svoj radar skoro je bilo neprimjenjivo, jer se trebalo privikavati na drugačije uvjete. Bilo je više kočenja od željenog i planiranog, no, uspjeli smo, prošli 300 km brzinaca i doživjeli sanjano, ciljnu rampu WRC-a.”
“Zacrtali smo tri zadaće – prvi dan pokušati biti jači od konkurencije, drugi dan odabrati prave gume, a treći kako bude, zadržati laganini ostvareno. Upravo to nedjeljno prijepodne kod većine posada izgledalo je kao da “blagajnica ide na more”. Jedan laganini ritam, svi su čuvali stečeno, jer prokockati na zadnjih 50 km brzinaca do tada doživljeno i ostvareno, a ne nosi bodove, bilo bi suludo. Oduševili su nas navijači svih nacija, svih uzrasta, to je bio podstreh. Nisu samo slavili i mahali svjetskim asovima, nego i nama koji smo startnim brojem bili među zadnjima. Mi smo zahvalni čitavom timu, posebno sponzorima koji su nam ovu radost i veselje omogućili. Vjerujem da smo opravdali zadano. Rally je čudan, svi o njemu sve znaju, kao o nogometu, svi bi brže, bolje, ali preporuka, kome god, tko misli da je to lako – neka sjedne u auto i vozi.”, zaključuje Albert, jedan od zasigurno najviših automobilista u nas.
PEH MARTINA I DORE RAVENŠČAK
Posada Igor Mandić-Albert Ivančić završila je nastup na 34. poziciji ukupnog poretka, bili su najbolji u skupini Rally5.
Do cilja su još stigli na 32. mjestu Željko Magličić i Ivan Poljak (Ford Fiesta Rally4), na 39. mjestu Vjekoslav Čičko-Eugen Kokolić (Renault Clio RS Line), mjesto niže Marko Lončarić i Gabrijel Krnjić (Renault Clio Rally4), a ulogu “fenjeraša” na posljednjem 48. mjestu (među 54 posade koliko ih je startalo) Slaven Šekuljica i Damir Petrović (Renault Clio RS Line) koji su već prvog dana imali tehničkih problema, ali nastavili uz Super rally sve do cilja.
Jedini domaći, koji nisu prošli ciljnu rampu, bili su brat i sestra Martin i Dora Ravenščak, kojima su što jedan manji “krš”, što u nastavku, nakon Super rallya, tehnički problemi na Ford Fiesti Rally3 onemogućili zadovoljstvo i sreću nastupa na trećem hrvatskom izdanju WRC Croatia rallya.
Težak, tužan tjedan i vikend, a s druge strane sjetan i pun oktanskog zadovoljstva je prošao. WRC Croatia rally je za nama. Već treći. A planovi idu i ka četvrtom. Za nepunih 12 mjeseci. Kako vrijeme leti – skoro sutra. Do viđenja.
Objava WRC Croatia Rally: Emocije nadvladale uspjeh pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr
