Prosinac je 2019. Lewis Hamilton u toplini svog doma odmara nakon duge sezone i osvajanja svog šestog naslova prvaka. Jedan naslov više od Fangia i jedan naslov manje od Schumachera. Ujedno je ponovio Schumacherov uspjeh jer je u šest uzastopnih sezona osvojio pet vozačkih i šest konstruktorskih naslova prvaka u jednoj momčadi. Vratimo li se na kraj 2012. i početak 2013., Lewisu je upravo ponavljanje Schumacherovog uspjeha bio motiv za prelazak iz McLarena u Mercedes. No, kako je do toga došlo i je li moglo biti drugačije?
Predsezonska testiranja uoči sezone 2012. su pokazala da McLaren ima izvanredan bolid, najbrži na gridu, iza njih je bio Red Bull, a nakon Red Bulla su sve ostale momčadi bile izmiješane i nije se moglo utvrditi tko je od njih najbliži vodećem dvojcu. Veliko je razočaranje bio Ferrari s očajno sporim i nestabilnim bolidom sa slabom trakcijom na izlasku iz zavoja. Sezona je djelovala suđena McLarenu i Hamiltonu. Prve kvalifikacije sezone su to i potvrdile. Lewis je bio najbrži a Jenson je bio drugi. Pobjedu je odnio Jenson a Lewis je završio treći. Sve je ukazivalo na McLarenovu vladavinu, a i “tradicija prve utrke” je bila na njihovoj strani – osvajač pole positiona ili pobjednik prve utrke bi u velikoj većini slučajeva na kraju osvojio naslov prvaka, a momčad bi bila konstruktorski prvak.
Nakon prve utrke ništa nije previše išlo na mlin McLarena i Hamiltona. Razni problemi u boksu pri promjenama guma, Buttonov neobjašnjiv nagli pad forme, strateške pogreške i kvarovi na bolidima su dosta pokvarili cjelokupni dojam. Lewis je posebno bio frustriran svim nedaćama koje su ga snašle.
Prvi veći problem za Lewisa dogodio se u Bahreinu. Svaka je promjena guma bila problematična i na kraju je završio tek osmi. Sljedeća situacija je bila odmah utrku kasnije, u Španjolskoj. Momčad ga je u zadnji krug u Q3 poslala s premalo goriva te nakon osvajanja pole positiona je morao zaustaviti bolid na stazi jer nije imao dovoljno goriva za povratak. Uslijedila je diskvalifikacija. U utrci je napravio maksimum i osmim mjestom barem donekle smanjio štetu.
U Kanadi je došla prva pobjeda sezone, no niti ona nije prošla bez barem jednog problema pri promjeni guma. Srećom po njega, ta sekunda koja je izgubljena nije previše naštetila i uz dobro sklopljenu strategiju Lewis pobjeđuje. S druge strane, Jenson ima katastrofalan niz i u četiri zadnje utrke zaključno s Kanadom osvojio je samo dva boda. Uzevši svi ovo u obzir, plus broj sezona provedenih u ekipi (to je Lewisu bila šesta sezona), Lewis se počeo propitivati je li došlo vrijeme za promjenu.
U utrkama koje su uslijedile problemi su se nastavili. Za sudar u Valenciji s Maldonadom u zadnjem krugu, budimo iskreni, ne treba tražiti krivca. Tipičan trkaći incident. Na Lewisovom domaćem terenu u Silverstoneu jednostavno nisu imali dovoljno brzine, druge su momčadi dotad uspjele napredovati više od McLarena, što je vjerojatno nagnalo Lewisa da počne malo više razmišljati o promjeni. Prva utrka nakon ljetne stanke u Belgiji je dodatno natjerala Lewisa na traženje novih opcija. Razlog nije bio u sudaru na startu utrke, nego u tome što Lewis cijeli vikend nije nikako mogao parirati Jensonu koji je startao prvi (što je Buttonu bio prvi pole u McLarenu nakon dvije godine provedene u momčadi). Nakon utrke je ishitreno, još vrele glave nakon poraza od momčadskog kolege, objavio na Twitteru povjerljive telemetrijske momčadske podatke. Veliki minus za njega.
Monza je donijela iskupljenje i novu pobjedu, no problemi s pouzdanosti su se nastavili za ekipu odustajanjem Buttona zbog kvara na pumpi za gorivo. Došlo je do prijelomne točke, vaga je naginjala odlasku, a konačnu odluku donio je u Singapuru. Kvar na mjenjaču Lewisovog McLarena sasvim sigurnu pobjedu predaje u ruke Sebastiana Vettela. Lewisu je tad prekipjelo i prelomio je – “odlazim!” Ranije je uletjela ponuda Mercedesa, koju je objeručke prihvatio.
Znam da mnogi od vas ne vole razne usporedbe tipa “što bi bilo kad bi bilo”, ali u ovo vrijeme izolacije i iščekivanja početka sezone svi tražimo neki način zabave i teme za mozganje. Što se tiče Hamiltonove posljednje sezone u McLarenu, možemo se pitati što bi bilo da McLaren nije imao probleme s promjenama guma i s pouzdanosti. Za početak, prisjetimo se malo konačnog poretka prvenstva: Vettel 281 bod, Alonso 278 bodova, Raikkonen 207 bodova i Hamilton 190 bodova.
U Bahreinu je Lewis startao drugi i zbog problema pri oba zaustavljanja u boksu (prvo zaustavljanje je trajalo deset sekundi, drugo 12) završava tek osmi. Bez tih problema sigurno bi bio u borbi za postolje s dva Lotusa i uzmimo “najgori” scenarij iz tog slučaja, četvrto mjesto, osvojio bi 12 bodova umjesto četiri, dakle osam bodova više na njegovu kontu – 198. Alonso bi bio osmi umjesto sedmi ispred Hamiltona te bi osvojio četiri boda umjesto šest, dakle ukupno 276 bodova.
Španjolska – imao je pole position u rukama, no premalo goriva i diskvalificiran je iz kvalifikacija. Da je imao dovoljno goriva u bolidu tijekom završnog kvalifikacijskog kruga startao bi sigurno iz prvog reda te bi sigurno bio najmanje treći u utrci umjesto osmi te opet uzimamo “najgori” scenarij – 15 bodova za treće mjesto umjesto četiri za osmo, dakle 11 bodova više – 209 bodova. Alonso bi u tom slučaju bio drugi i tu ne bi bilo promjene. Kimi bi bio poziciju niže na četvrtom mjestu – 12 bodova umjesto 15, znači tri boda manje koja oduzimamo od 207 – 204 boda. Sebastian bi bio sedmi umjesto šesti, šest bodova umjesto osam bodova, a to je dva boda manje, ukupno 279.
Singapur – sigurnu pobjedu krade mu kvar na mjenjaču i odustaje. Dodajmo mu 25 bodova koje bi osvojio za pobjedu na dosadašnji račun, to je 234 boda. Vettel bi bio drugi umjesto prvi i osvojio bi sedam bodova manje – 272. Alonso bi bio četvrti umjesto treći, što su tri boda manje – 275. Kimi bi bio sedmi umjesto šesti, dakle dva boda manje – 202.
Još je ostao Abu Dhabi od većih tehničkih kvarova. Isto kao u Singapuru, sigurna pobjeda mu je oteta iz ruku, +25 bodova, što je na kraju 259. Kimi bi završio drugi i osvojio sedam bodova manje, što bi ukupno bilo 195. Alonso bi bio treći umjesto drugi, tri boda manje – 272 boda. Vettel bi bio četvrti umjesto treći, opet tri boda manje – 269.
Ovo nam ne može reći da bi ishod događaja bio baš ovakav, no može nam okvirno prikazati kako bi Hamilton barem bez ovih kvarova koji su mu oduzeli borbu za pobjede bio puno bliže vrhu i bio potpuno u borbi za naslov. Prije zadnje utrke bi vjerojatno bio unutar deset bodova iza vodećeg u prvenstvu, ili čak i vodeći u prvenstvu, što bi mnogo utjecalo i na cijelu zadnju utrku u Brazilu i sigurno bi Lewis imao drukčiji pristup utrci te ne bi došlo do onakvog incidenta s Hulkenbergom i odustajanja.
Jedino što prema ovome mogu zaključiti jest da bi Hamilton, da nije bilo ovih problema, možda odlučio ostati u McLarenu barem do kraja 2014. U tom periodu bi Mercedes doveo nekog drugog u svoje redove na mjesto Schumachera. Tko bi to mogao biti teško je pretpostavljati, za to bi trebala detaljnija analiza cjelokupnog stanja u F1 od 2012. do 2014. Možda bi Rosberg zaredao nekolike titule te bi ostao u sportu nešto duže, možda bi u Mercedesu radili rotacije vozača slične Williamsovim iz 90.-ih godina kad su se olako rješavali aktualnih prvaka, možemo samo nagađati.
Lewis je odlaskom iz McLarena u Mercedes riskirao puno. A i nalazio se u takvoj situaciji, promjena mu je bila neophodna bila ona pametna ili katastrofalna. U njegovom slučaju napravio je genijalnu odluku, a znamo kroz povijest da su mnogi vozači povlačili pogrešne poteze te potom polako nestajali s mape F1.
Hamilton je rođen pod sretnom zvijezdom, cijelu F1 karijeru proveo je vozeći bolide s Mercedesovom “trokrakom zvijezdom”, pod istom zvijezdom ispisuje povijest i to će ostati nepromijenjeno. Trenutno nam preostaje naći neku zanimaciju da nam brže prođu ovi dani bez utrka, a onda kad sezona konačno počne da uživamo u majstorijama talentiranih vozača današnjice: Hamiltona, Vettela, Verstappena, Leclerca, Bottasa i ostalih.
Izvor: GP1.hr
