Danas završavamo s pregledom vozača koji su u F1 karijeri stigli do samo jedne pobjede.
Robert Kubica
Čovjek kojeg se u posljednje vrijeme spominje kako bi mogao zamijeniti Felipea Massu u Williamsu u svojoj je karijeri osvojio samo jednu F1 pobjedu i to davne 2008. na VN Kanade. Tog vikenda Kubica je startao iz prvog startnog reda rame uz rame Lewisu Hamiltonu koji je startao s pole positiona. U 28. krugu prva petorka – Hamilton, Kubica, Raikkonen, Rosberg i Alonso ulaze u boks. Na izlasku iz boksa je svjetlilo crveno svijetlo te se Hamilton zabio u Raikkonena koji je stajao nasuprot Kubici. Raikkonen i Hamilton nisu mogli nastaviti utrku zbog oštećenja, a uz to je u Hamiltonov bolid udario i Nico Rosberg. Kubica je pretekao momčadskog kolegu Heidfelda te se to pokazalo ključno u borbi za pobjedu. BMW Sauber je ostvario 1-2 pobjedu, a najnižu stepenicu na postolju je izborio Coulthard u Red Bullu. Nakon utrke je Nick Heidfeld izrazio žaljenje zbog propuštene pobjede kojom je Kubica preuzeo vodstvo u poretku vozača ispred Hamiltona i Masse. Kubica je svoju F1 karijeru započeo 2006. u BMW Sauberu te nakon njihovog povlačenja iz F1 2010. prelazi u Renault koji 2011. postaje Lotus Renault. Iste godine doživljava nesreću na reliju u Andori nakon koje je morao prekinuti F1 karijeru zbog teške ozljede šake.
Joakim Bonnier
Šveđanin Joakim Bonnier, zvan Jo Bonnier, svoju jedinu pobjedu u Formuli 1 je ostvario na Velikoj nagradi Nizozemske na Zandvoortu 1959. vozeći za BRM. Bila je to i prva pobjeda za momčad British Racing Motorsa te prva pobjeda na kojoj je pobijedio jedan Šveđanin. Debitirao je u Maseratiju 1956., a tijekom svoje karijere vozio je za BRM, Maserati, Porsche i Lotus. Osim u F1, okušao se i u reli vožnjama u kojima se pokazao kao odličan vozač. Umro je tijekom 24 sata Le Mansa 1972. godine, gdje je vozio brzi Lola T 280 – modificirani Ford Cosworth DFV Formula 1 motor.
Jarno Trulli
Talijanski je vozač F1 karijeru započeo u 1997. u Minardiju te nakon sedam utrka potpisao za Prost Grand Prix. U svojoj karijeru je vozio za čak 6 timova. Nakon Prost Grand Prixa prelazi u Jordan, a njegov značajniji pomak je bio kad je prešao u Renault 2002. godine zbog toga što je dobio konkurentan bolid s kojim je 2004. na VN Monaka osvojio pole position i pobijedio. Tog vikenda Trulli je iskoristio sjajan Renaultov bolid i Michelinove gume. Trulli je vodio gotovo cijelu utrku (72 od 78 krugova) i slavio s pola sekunde prednosti ispred Buttona, a treći Barrichello kasnio je minutu i 15 sekundi. Schumacher je startao četvrti, ali je odustao u 45. krugu nakon što se zabio u Montoyu koji je zagrijavao kočnice u tunelu iza sigurnosnog automobila. Trulli je ovom utrkom prekinuo Schumacherov niz od 5 pobjeda zaredom od početka sezone. Sljedeće sezone prelazi u Toyotu i postaje momčadski kolega Ralfu Schumacheru. Lotusovim ulaskom u F1 napušta Toyotu, a karijeru završava u Caterhamu 2012.
Do samo jedne pobjede u karijeri stigli su i:
Johnnie Parsons | Indianapolis 500, 1950. | |||||
Lee Wallard | Indianapolis 500, 1951. | |||||
Luigi Fagioli | VN Francuske, 1951. | |||||
Piero Taruffi | VN Švicarske, 1952. | |||||
Troy Ruttman | Indianapolis 500, 1952. | |||||
Bob Sweikert | Indianapolis 500, 1955. | |||||
Luigi Musso | VN Argentine, 1956. | |||||
Pat Flaherty | Indianapolis 500, 1956. | |||||
Sam Hanks | Indianapolis 500, 1957. | |||||
Jimmy Bryan | Indianapolis 500, 1958. | |||||
Rodger Ward | Indianapolis 500, 1959. | |||||
Jim Rathmann | Indianapolis 500, 1960. | |||||
Giancarlo Baghetti | VN Francuske, 1961. | |||||
Richie Ginther | VN Meksika, 1965. | |||||
Ludovico Scarfiotti | VN Italije, 1966. | |||||
Peter Gethin | VN Italije, 1971. | |||||
François Cevert | VN SAD-a, 1971. | |||||
Jean-Pierre Beltoise | VN Monaka, 1972. | |||||
José Carlos Pace | VN Brazila, 1975. | |||||
Jochen Mass | VN Španjolske, 1975. | |||||
Gunnar Nilsson | VN Belgije, 1977. | |||||
Alessandro Nannini | VN Japana, 1989. | |||||
Izvor: GP1.hr