Honda, koja je ove sezone dobavljač motora ekipi Toro Rossa i Red Bulla, imala je turbulentno razdoblje od povratka u F1 2015. godine. Hondin motor je u prvim godinama V6 hibridne ere bio poznat po slaboj pouzdanosti te puno manjoj jačini od Mercedesovih i Ferrarijevih motora, a po medijima se provlačilo da je taj deficit bio čak 100 konjskih snaga. Danas većina ljudi to razdoblje Honde s McLarenom pamti po izjavi s VN Japana 2015. gdje je Fernando Alonso preko radija osramotio njihovog dobavljača s izjavom „GP2 engine“ . Ironično, ta radio poruka uslijedila je nakon što ga je prestigao tadašnji vozač Toro Rossa, Max Verstappen, koji je ove sezone ostvario prvu Hondinu pobjedu i pole position još od 2006. godine.
Vratimo se u 2015 godinu. McLaren se nakon dugoročnog partnerstva s Mercedesom odlučio na promjenu prebacivši se na Hondine motore s kojima su potpisali ugovor na tri godine. Misao vodilja im je bila kako jedini način da se bore s jakim Mercedesovim strojem je da moraju biti „tvornička“ momčad. Ferrari i Mercedes su automatski ispali iz kombinacije, Renault je tada imao čvrstu suradnju s Red Bullom na razini tvorničke ekipe, a kasnije i svoju tvorničku momčad nakon kupovine Lotusa, tako je na kraju jedino preostala Honda koja je tražila ekipu za njihove motore. I dalje se pamte ozarena lica cijelog osoblja u McLarenu, redom od Rona Dennisa, Fernanda Alonsa, Jensona Buttona, nešto manje Kevina Magnussena i ostalih radnika u tvornici u Wokingu. Zračili su entuzijazmom i visoko su postavili ciljeve za nadolazeću sezonu. A med i mlijeko su tekli samo do prvih krugova na predsezonskim testiranjima.
Cijeli svijet F1 željno je iščekivao što McLaren može postići s japanskim dobavljačem koji im je donio toliko uspjeha krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Honda je svoj dizajn motora trebala prilagoditi McLarenovoj uskoj šasiji kako bi oni mogli maksimizirati aerodinamičku efikasnost svog bolida. Prije nego je sezona uopće počela na testiranjima se događao horor. Vozači bi jedva složili nekoliko krugova na stazi nakon čega bi uslijedio kvar i gubljenje skoro cijelog dana na identificiranje uzroka i popravak. A na nepouzdanost se nadovezao ranije spomenuti nedostatak konjskih snaga. Alonso je jednom prilikom izjavio kako je bolid zabavan za vožnju, stabilan i s dobrim prianjanjem, no jako spor.
Kako se na testiranjima pokazalo loše, tako se i nastavilo. Sezona 2015. pokazala se kao potpuni promašaj. Na prvim kvalifikacijama dva McLarena su bila čvrsto prikovana za dno, a prve bodove su osvojili tek u šestoj utrci u Monaku! Do kraja sezone McLaren je osvojio bodove na još četiri utrke (Silverstone, Hungaroring, Soči i Austin), a u poretku konstruktora završili su na 9. mjestu sa samo 27 bodova što je njihova najgora sezona u povijesti. Događaj koji najbolje opisuje koliko je kritična situacija s pouzdanosti pogonske jedinice za tu sezonu je VN Belgije gdje je McLaren sa svojim bolidima kombinirano imao 105 mjesta kazne za start utrke zbog promjene komponenti motora.
Za sezonu 2016. Honda je nastavila razvoj svog motora koji je i dalje bio usko postavljen u McLarenovu šasiju. Kako je tada vladao sustav takozvanih „tokena“ za razvijanje motora, Honda više nije mogla ostvariti napredak u tom području, upravo zbog zahtjeva za uskim dizajnom. Sezona je bila malo bolja od prethodne te je McLaren 2016. završio na 6. mjestu sa 76 bodova što je bio napredak u odnosu na 2015. godinu, ali su i dalje imali velikih problema s pouzdanošću bolida.
Honda je za sezonu 2017. odlučila potpuno promijeniti koncept svog motora shvativši da prijašnjim dizajnom neće ostvariti veliki napredak. Japanski dobavljač potpuno je promijenio raspored komponenti u svojoj pogonskoj jedinici te su pred početak sezone izjavili da će trebati vremena, ali da je novi dizajn motora jedini način da sustignu konkurenciju. Glavna razlika u odnosu na prijašnji dizajn je preuzimanje Mercedesovog koncepta u kojem su dijelovi turbopunjača, turbina i kompresor, razdvojeni na dva kraja motora i povezani osovinom kako ispušni plinovi koji prolaze turbinom ne bi dodatno zagrijavali zrak koji kompresor prednabija prije ulaska u motor.
Zimska testiranja te godine su bila potpuna katastrofa za McLaren Hondu. Motor je opet označen kao slab i nepouzdan, a britanska momčad polako je gubila strpljenje s Hondom. Trebalo je vremena da novi koncept profunkcionira na pravi način, a u McLarenu su izgubili strpljenje nakon tri sezone muke i sramoćenja po stazama Formule 1. Na kraju je McLaren sezonu završio na 9. mjestu s 30 bodova, a u rujnu 2017. godine objavljeno je kako rastaju s Hondom i prelaze na Renaultove motore u 2018. godini.
Honda u tom trenutku radi ključan potez za svoju budućnost u F1. Umjesto da napuste sport nakon razočaravajućih rezultata protekle tri godine i neuspješnog pokušaja suradnje sa Sauberom za 2018., pada dogovor s Toro Rossom te postaje dobavljač motora za momčad iz Faenze u 2018. godini. To im je omogućilo da maknu sav pritisak sa svojih leđa koji su imali za vrijeme suradnje s McLarenom i dalje razvijaju svoj motor s opcijom da u budućnosti postanu dobavljač motora Red Bulla. Honda je ostala pri svom konceptu motora iz 2017. godine, a Toro Rosso je relativno mala ekipa koja nije toliko opterećena rezultatima pa je Honda mogla tijekom sezone bez ograničenja i psiholoških pritisaka donositi nadogradnje za svoj novi koncept motora.
Krenulo je solidno. Na drugoj utrci sezone u Bahreinu Pierre Gasly završava na 4. mjestu, što je Hondin najbolji rezultat od povratka u F1. Japanski dobavljač te sezone ulaže veće resurse u razvoj motora te su tijekom sezone uveli mnoge nadogradnje koje su se pokazale uspješnima. Zadnja specifikacija Hondinog motora za tu sezonu uvedena je na domaćoj VN Japana, a Toro Rosso s oba bolida ulazi u Q3 te u konačnici ostvaruje 6. i 7. mjesto u utrci! Konačno su mogli odahnuti i na stazi gdje su osramoćeni i obilježeni kao „GP2 engine“ otvoriti novu stranicu te ostaviti sve loše iza sebe.
Zasigurno glavni razlog boljeg uspjeha leži u ekipi s kojom su surađivali. Toro Rosso je za razliku od McLarena bio fleksibilan na veličinu pogonske jedinice što je omogućilo Hondi da povećanjem nekih dijelova popravi pouzdanost i poveća snagu. Pored toga, radili su u zdravom okruženju, nezagađenom pritiscima i lošom energijom. Od tog trenutka Hondi kreće nabolje. Red Bull je u međuvremenu bio u jako lošim odnosima s njihovim partnerom, Renaultom. Sredinom sezone Red Bull objavljuje kako se 2019. godine prebacuju na Hondine motore, imajući iz prve ruke uvid u napredak koji japanski dobavljač ostvaruje s njihovom sestrinskom momčadi, Toro Rossom.
Na današnji dan vidimo koliko je to bila važna odluka. Red Bull je ostvario dvije pobjede s Hondom i jedan pole position te su jedina momčad uz Mercedes s pobjedom ove sezone. Zašto je Red Bull toliko bolji s Hondom nego McLaren? Naime, šef Red Bulla, Christian Horner, izjavio je prije početka sezone kako će njegova momčad biti u izravnoj suradnji s japanskim dobavljačem oko dizajna motora te da će potpuno s Japancima surađivati na razvoju motora. To im je omogućilo da razvijaju šasiju usporedno s motorom i tako stvore njihovu savršenu sinergiju. McLaren nije bio toliko fleksibilan oko suradnje u dizajnu motora nego je Hondi postavio uvjet za dimenzijama pogonske jedinice. To je značilo da ako motor nije valjao, Honda ga je morala popraviti te britanska momčad nije htjela mijenjati dizajn svoje šasije (jer im je prioritet bila aerodinamika i koncept „size zero“) i prilagoditi ga pogonskoj jedinici kao što je to napravio Red Bull.
Nakon raskida suradnje s Hondom i dogovora s Renaultom i McLarenu je krenulo nabolje. Doduše, nije baš odmah prve sezone, no ove godine McLaren se izdvojio kao najbolja momčad sredine poretka. Uzevši u obzir sve događaje proteklih godina, McLarenov rastanak s Hondom te Red Bullov rastanak s Renaultom pokazao se kao puni pogodak za obje momčadi.
Izvor: GP1.hr
