Jubilarna 70. sezona Svjetskog prvenstva Formule 1 otvorena je u Australiji, a sljedeće dvije postaje za taj putujući cirkus bit će azijske zemlje – Bahrein i Kina. Pred tu azijsku turneju, odlučili smo se prisjetiti azijskih vozača u Formuli 1.
Velika nagrada Kine bit će tisućita utrka u povijesti Svjetskog prvenstva Formule 1, a kao dio te povijesti ukupno je zapisano 858 vozača. Neke od njih zna čitav svijet i predstavljaju heroje svojih generacija, dok su neki odvozili tek poneku utrku i vjerojatno je dosta onih za koje nikad niste čuli.
Najviše vozača u Formuli 1 dalo je Ujedinjeno Kraljevstvo. Od njih 163, deset ih se okrunilo barem jednom titulom prvaka svijeta. Sljedeće na listi su Sjedinjene Američke Države sa 158 vozača, ali tu postoji jedna kvaka. U taj broj ulaze svi oni vozači koji su između 1950. i 1960. vozili utrku Indy 500. Tih je godina ta utrka bila u sklopu Svjetskog prvenstva Formule 1, ali pravo stanje stvari je da većina tih vozača nikad nije nastupila na nekoj utrci izvan SAD-a. Amerikanci imaju samo dva prvaka – Phila Hilla i Marija Andrettija.
Italija 99, Francuska 71, Njemačka 53, Brazil 31, Argentina 25, Belgija i Švicarska po 24, Južnoafrička Republika 23 vozača… pa gdje su Azijati?
Iako u modernoj Formuli 1 imamo veliki broj utrka na azijskom kontinentu, iako azijske tvrtke ulažu veliku količinu sponzorskog novca u Formulu 1, iako neke azijske zemlje imaju razvijenu autoindustriju i iako su Azijati vrlo strastveni fanovi sporta i konkretno automobilizma – azijski vozači u Formuli 1 nisu ostavili zapažen trag.
Bolidi koje su pokretali Hondini motori imaju 72 Grand Prix pobjede u Formuli 1, Bridgestone gume su 138 puta bile na pobjedničkim bolidima… No, Azija još nije dala vozača koji bi mogao stati na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u Formuli 1.
VOZAČI IZ ZEMLJE IZLAZEĆEG SUNCA JEDINI SU ZNALI ZABLISTATI U F1
Među 27 azijskih vozača u povijesti Formule 1, najbrojniji su dakako – Japanci. Ukupno je kroz Formulu 1 prošao 21 japanski vozač, a njih 17 imalo je priliku startati na barem jednoj Grand Prix utrci.
Po broju odrađenih utrka, najbolji Japanac u povijesti je Ukyo Katayama. U Formuli 1 bio je od 1992. do 1997. i vozio za Larrousse, Tyrell i Minardi. Upisao je 95 startova, ali samo pet osvojenih bodova. Svih pet osvojio je 1994., a najbolji rezultati su mu peta mjesta na Velikim nagradama Brazila i San Marina.
Mlađi naraštaji prvo će se sjetiti Kamuija Kobayashija, koji je rezultatski ostavio i najdublji trag od svih Azijata u Formuli 1. Odradio je 75 utrka u periodu od 2009. do 2014. Vozio je za Toyotu, Sauber i Caterham, a ukupno osvojio 125 bodova. Naravno, treba uzeti u obzir da se prije njegove ere mnogo teže osvajalo bodove, ali to ne umanjuje odličan dojam koji je Kobayashi ostavio. Beskompromisni borac osvojio je srca navijača diljem svijeta.
U svojoj drugoj utrci za Toyotu, na Velikoj nagradi Abu Dhabija 2009. osvojio je šesto mjesto. U sljedećim sezonama imao je lijepe nizove završavanja u Top 10, a najbolje od sebe pokazao je 2012. Na Velikoj nagradi Belgije izborio je drugu startnu poziciju, koju zbog nesreće u prvom zavoju nije uspio pretvoriti u neki značajniji rezultat, ali je zato iste godine pred svojom publikom na Suzuki osvojio senzacionalno treće mjesto. Postao je tada tek treći Japanac u povijesti koji je bio na pobjedničkom postolju u Formuli 1.
Prije njega to su uspjeli Aguri Suzuki 1990. godine, također na Velikoj nagradi Japana, te Takuma Sato na Velikoj nagradi SAD-a 2004. Od njih dvojice, Sato je ostvario bolju karijeru s 90 nastupa i 44 osvojena boda u Formuli 1 od 2002. do 2008. Suzuki je u periodu od 1988. do 1995. odradio 64 utrke, ali samo je pet puta uspio biti u krugu osvajača bodova.
Satoru Nakajima bio je japanski pionir u Formuli 1. Prvi je postao stalni vozač jednog tima i to ne bilo kojeg, već Lotusa 1987. Bio je timski kolega Ayrtona Senne i bio je žestoki trkač. Ipak, nekih prevelikih uspjeha nije imao, a najbolji rezultati su mu četvrta mjesta u Velikoj Britaniji ’87 i u Australiji ’89. U Formuli 1 vozio je i njegov sin Kazuki, za Williams od 2007. do 2009., te na pet utrka uspio osvojiti bodove.
Shinji Nakano bio je u Formuli 1 dvije sezone, 1997. i 1998. Najbolji rezultat su mu dva šesta mjesta i dva osvojena boda za Prostovu momčad. Njegov suvremenik u F1 bio je Tora Takagi, koji je vozio za Tyrell i Arrows, ali nije osvojio niti bod. Dvoznamenkastim brojem utrka mogu se još pohvaliti Sakon Yamamoto i Taki Inoue. Yamamoto je odradio 21 utrku za Super Aguri, Spyker i Hispania Racing Team u periodu od 2006. do 2010. Bez uspjeha, baš kao i Inoue, koji je debitirao za Simtek 1994. i vozio za Footwork godinu kasnije.
Ide, Noda, Hoshino, Takahara… Neka su od imena vozača koji su u Formuli 1 bili prolaznici, odradivši tek nekoliko utrka. Od odlaska Kobayashija Japan nema vozača u Formuli 1 i prolazi kroz jedno mračno razdoblje.
Tome bi na kraj mogao stati Yuki Tsunoda, 18-godišnji prvak japanske Formule 4 i vozač Red Bullovog juniorskog programa. Tsunoda je u Formuli 4 vozio za Hondu, Honda opskrbljuje svojim pogonskim jedinicama Red Bull i Toro Rosso pa mogao bi taj mladi Japanac biti zajedničko dobro u godinama koje dolaze. Ove sezone vozit će Formulu 3.
INDIJA, MALEZIJA, INDONEZIJA I ČETIRI PROLAZNIKA
Indija je imala dvojicu predstavnika u Formuli 1. Prvi je bio Narain Karthikeyan, vozač Jordan GP-a 2005. Ima u toj sezoni jedno četvrto mjesto, na onoj neslavnoj Velikoj nagradi SAD-a sa samo šest bolida na stazi. Još je vozio za Hispania Racing Team 2011. i 2012., ali nije se niti približio osvajanju ponekog boda.
Karun Chandok drugi je Indijac u povijesti Formule 1. Odradio je deset utrka za Hispania Racing Team (2010.) i jednu za Lotus (2011.), no nema nekih pamtljivih nastupa. Danas je član komentatorske ekipe Sky Sportsa.
Maleziju je u Formuli 1 predstavljao Alex Yoong, krajem 2001. i cijelu 2002. bio je član Minardija. Najbliže bodovima došao je u Australiji, kad je bio sedmi (od osam vozača koji su došli do cilja). Jednog vozača u F1 imala je i Indonezija. Rio Haryanto vozio je prvih 12 utrka za Manor tijekom 2016., prije nego ga je zamijenio Esteban Ocon.
OD TAJLANĐANINA DO TAJLANĐANINA
Danas u Formuli 1 imamo Alexandera Albona. Rođen je u Londonu i njegov otac Nigel je Britanac, međutim po majci Alex ima tajlandsko državljanstvo i nastupa pod zastavom te azijske zemlje.
Albon je, dakle, bio sudionik posljednje održane utrke u Formuli 1, a jedan njegov sunarodnjak bio je sudionik prve. Velike nagrade Velike Britanije 1950.
Prince Birabongse Bhanudej Bhanubandh vozio je bolide Maseratija i Gordinija od 1950. do 1955., a prvo Svjetsko prvenstvo Formule 1 završio je na osmom mjestu u ukupnom poretku. Najbolji rezultat bilo mu je četvrto mjesto na Velikoj nagradi Švicarske.
On je inače bio član tajlandske kraljevske obitelji i bio je jedini vozač Formule 1 iz jugoistočne Azije sve do Malezijca Yoonga. Još se bavio jedrenjem i nastupio na četirima Olimpijskim igrama, a bio je i veliki ljubitelj zrakoplova. Za vrijeme drugog Svjetskog rata podučavao je britanske pilote, a poznat je po letu od Londona do Bangkoka u svom dvomotorcu Miles Gemini 1952.
Mogli bismo dakle zaključiti da priča Azijata u Formuli 1 ide od Tajlanđanina do Tajlanđanina. Ostaje nam vidjeti hoće li Albon slijediti primjer ranije spomenutih Azijata koji su uglavnom bili tek prolaznici u Formuli 1 ili bi možda mogao ostaviti značajniji trag.
Izvor: GP1.hr
