S vremena na vrijeme, pojavi se izuzetan pojedinac koji pokaže da je posebno nadaren kad je riječ o utrkama i automobilima. Takvi talenti uzdignu cijelu tvrtku za koju rade, uključujući i onaj dio koji ima malo ili nikakve veze izravno s utrkama. Neki od odličnih primjera tog urođenog talenta su Carroll Shelby u Fordu i manje poznati Zora Arkus-Duntov iz Chevroleta.
No, još manje poznato ime, posebice kraj hollywoodskog Shelbya je ime neponovljivog Carla Chitija. Carlo, rođen 29.12.1924. godine, je odradio praktički nemoguće. Pretvorio je pokojne poslijeratne Alfe u vjerodostojne trkaće i rally automobile. Postavio je milanski quadrifoglio na vrh svijeta automobilizma te današnji ponosni vlasnici automobila uvelike štovanog i kod nas, vjerojatno vole svoje djeteline upravo radi DNA nastalog radi inovativnosti i truda ovog čovjeka.
Chiti također ima i zvijezdu na šetalištu slavnih u Modeni. Većina povjesničara Chitijev pravi ulazak u svijet automobila navodi 1953. godinu, kada se Juan Manuel Fangio upravo etablirao kao svjetska trkaća zvijezda s ekipama iz sjeverne Italije. U to je vrijeme Chiti imao 24 godine i bio je inženjer strojarstva, smjer aeronautički inženjering. Chiti je svoju nauku tesao ručnim lijepljenjem modela aviona te primjenjenom kemijom, što je sjajan temelj znanosti za nekoga tko će kasnije dizajnirati izuzetno brze i lagane trkaće automobile.
Ubrzo je od Alfa Romea dobio zadatak da dizajnira trkaći automobil za međunarodnu sezonu 1953. godine, što je bilo izvanredno postignuće za inženjera tako relativno kratkog praktičnog iskustva u sportu. Fangio, tada kao najveća zvijezda, utrkivao se s tim Chitijevim djelom – 6C 3000CM. Međutim, u Alfa Romeu su odustali od daljnjih nastupanja u utrkama kao tvornička momčad, a Chiti se nakratko našao bez angažmana. S vremenom je postao prijatelj s drugim inženjerom iz Toskane, bio je to Giotto Bizzarrini. Početkom 1957., Bizzarrini je u Modeni radio za Enza Ferrarija koji je upravo svojoj momčadi pripojio momčad Lancie. Enzo je dao otkaz Aureliju Lamprediju, a Chiti je imenovan Ferrarijevim novim tehničkim direktorom.
Odmah je uspio riješiti probleme kod pokretanja V6 motora novog bolida 246 iz 1958. godine vrlo jednostavnim zahvatom. Tijekom svog Ferrarijevog mandata, Chiti je također odlično usmjerio dizajn revolucionarnog 1.5-litarskog V6 motora, što je bio odgovor na regulacije postavljenje od strane FIA-e. Phila Hilla je upravo Ferrari 156 pogonjen tim motor doveo do naslova prvaka 1961. godine. Doradio je i motor za novi bolid 246 SP, koji je bio rezultat Ferrarijevog velikog uspjeha s bolidom 156. Unatoč tomu, neslaganje s Enzom Ferrarijem dovelo je do odlaska Chitija, Bizzarrinija i nekolicine inženjera nakon prvenstva osvojenog s Hillom. Takav rasplet vjerojatno je vukao svoje korijene još s utrke za VN Italije kada je njihov Wolfgang von Trips poginuo zajedno s 14 gledatelja.
Chiti se brzo snašao i osnovao novu momčad u Formuli 1 – Automobili Turismo e Sport (ATS), koji se nekako predstavljao kao anitferrarijevski klan sastavljen od friško otpuštenih inženjera iz Maranella. No, kao i kod mnogih drugih početnika na najvišoj razini sporta, ATS je ubrzo postao žrtva manjka novca. Chiti je tada već, kao sporednu zanimaciju, imao osnovan inženjerski laboratorij nazvan Auto-Delta SpA u suradnji sa Ludovicom Chizzolom, trgovcem Alfa Romea otvorenom za suradnju na trkaćim stazama.
Vjerojatno vidjevši kaos u Ferrariju nakon masovnog otpuštanja Chitija i drugih, Alfa je uvidjela priliku da iskoristi trenutnu slabost konkurencije i vrati se u utrke na najvišoj razini. Pripajanjem Autodelte, Chitijeva sporedna zanimacija postala je 1963. glavna osovina Alfa Romea u svijetu utrka. Chitijev prvi zadatak bio je razviti novi trkaći motor kao i sam Alfin bolid u koji će motor biti smješten. Taj razvoj je naposljetku stvorio čuveni Tipo 33. No, raznovrsne poteškoće i nesreće spriječile su Alfu i Chitija da osvajaju naslove prvaka neko vrijeme.
Unatoč svemu, Alfa osvaja prvenstvo u kategoriji World Sportscar Championship 1977. godine i prihvaća Chitijev prijedlog da naprave V12 motor za potrebe Formule 1 u partnerstvu s Brabhamom Berinea Ecclestonea. Rezultati suradnje bili su osrednji, s najupečatljivijim “propeler” bolidom s kojim je Niki Lauda pobijedio prije FIA-ine zabrane takvog koncepta. Chiti napušta Alfu 1984. godine te osniva Motori Moderni. U toj manufakturi izrađen je turbo V6 motor za potrebe Minardija u Formuli 1. Chitijevo posljednje djelo bio je 3.5 litarski motor od 12 cilindara za tadašnje Subaruove želje ulaska u Formulu 1. Umro je u ljeto 1994. godine.
Carlo Chiti zaslužan je za današnje okosnice svih bolida Formule 1. To su ulaz za zrak iznad glave vozača i osnove današnjeg stražnjeg krila bolida. Za trkaće automobile je otkrio pobjednički koncept korišten i dan danas – središnje postavljeni motor. Zaslužan je za sve trkaće uspjehe Alfa Romea od 1965. do 1983. godine.
Izvor: GP1.hr
