VN Belgije 1982. godine bila je tužna utrka. Dan prije same utrke, tijekom završnog dijela kvalifikacija za utrku, osam minuta prije samog kraja, poginuo je Gilles Villeneuve. Gilles je stišćući pedalu gasa, prema nečijim viđenjima, pokušavao preteći Pironija. Druga viđenja govore da je ulazeći u boks udario u stražnji kraj bolida Jochena Massa i poletio u zrak. Udar je Villeneuvea, i dalje vezanog za sjedalo, ali bez kacige, odbacio pedesetak metara dalje od olupine bolida. John Watson i Derek Warwick su Gillesa izvukli iz ograde, no nažalost, u bolnici je ustanovljen fatalan prijelom vrata. U 21 sat i 12 minuta, 8.5.1982. godine, u bolnici St. Raphael u Leuvenu, preminuo je velikan Formule 1, Gilles Villeneuve.
Trideset i sedam godina nakon očeve smrti, Jacques Villeneuve se, u okviru NASCAR Euro serije, po prvi put utrkivao na stazi Zolder, koja je odnijela život njegovog oca. Osim toga, bilo je to prvi put kako je Jacques uopće došao na stazu na kojoj je njegov otac izgubio život. Jacques je imao samo 11 godina kada je izgubio oca.
”Teško je naći prave riječi, ali vrlo sam uzbuđen što ću se utrkivati ovdje. Bit će to vrlo snažan trenutak”, po dolasku na stazu Zolder izjavio je mlađi Villeneuve.
Teško je povući paralelu između karijera Gillesa i Jacquesa Villeneuvea. Može se promatrati štura statistika koja bi rekla svoje, Jacques je osvojio naslov prvaka, Gilles nije. No, Formula 1 je mnogo više od brojeva, mnogo više od samih krugova i mjerenja vremena, pa se o svakom vozaču osobno u povijesti Formule 1 može reći više od brojeva, više od statistike, dodati malo onog subjektivnog, i eto diskusije. No, u obitelji Villeneuve, nemoguće je kao sredstvo usporedbe koristiti samo statističke podatke, ako je usporedba uopće i moguća. Bila su drugačija vremena, drugačije okolnosti, a Gillesov život i karijera u utrkivanju su prekinuti prerano. Da je tijek zbivanja bio drugačiji, statistika bi zasigurno baratala drugačijim podacima. No, brojevi su takvi kakvi jesu, a sjećanja pričaju neku drugu priču.
Joseph Gilles Henri Villeneuve, poznat kao samo Gilles, rođen je 18.1.1950. godine u Quebecu, u Kanadi. Odmalena je uživao u utrkivanju, započevši svoj put na snježnim skuterima (snowmobile), preko Formule Atlantic do nastupa u Formuli 1 za momčad McLaren i konačno, skrasivši se u Ferrariju, momčadi u kojoj je proveo ostatak svoje karijere, a nažalost i života. Tijekom kratke karijere u Formuli 1 pobijedio je šest puta, 13 puta se popeo na pobjedničko postolje, dva puta startao s najbolje startne pozicije i osvojio 101 bod u prvenstvima. Karijeru je započeo Velikom nagradom Velike Britanije 1977. godine, a život mu je uzela gore spomenuta staza Zolder, tijekom vikenda za VN Belgije 1982. Prvi put je pobijedio doma, 1978. godine na VN Kanade, a šesti i posljednji put 1981. na VN Španjolske. Mnogi ljubitelji Formule 1 i sporta uopće, Gillesa Villeneuvea svrstavaju među najveće. Mnogi se pitaju kamo bi ga put odveo da priča nije prerano završila.
Gilles i supruga Joann imali su dvoje djece, kćer Melanie i sina Jacquesa, s kojima su živjeli nomadskim načinom života, kako je to Gillesova karijera u automobilizmu zahtijevala. Jacques Joseph Charles Villeneuve, rođen je 9.4.1971. godine također u Quebecu i odrastao je na stazama gledajući oca kako se utrkuje. Nakon očeve smrti, majka ga je poslala u privatnu školu u Švicarsku, gdje se osamostalio i odlučio nastaviti očevim stopama. Nizao je uspjehe gdje god da se pojavio, od Talijanske Formule 3 do Japana, Formule Atlantic i IndyCara. Pobjeđivao je na utrci Indianapolis 500. Zavidni nastupi gdje god da se pojavio osigurali su mu mjesto u Formuli 1, a 1996. godine pridružio se momčadi Williams. Sudeći prema brojevima, Jacquesova karijera kao da je tekla naopako. Prvu pobjedu je ostvario tijekom debitantske sezone, a naslov prvaka iz drugog pokušaja. Nakon što je osvojio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka, forma je krenula nizbrdo, sve do konačnog odlaska iz Formule 1, zaključno s VN Njemačke 2006. godine. Tijekom desetogodišnje karijere, Jacques je vozio za momčadi Williams, BAR, Renault, Sauber i BMW Sauber, startao je 163 utrke, pobijedio 11 puta, 23 puta se popeo na pobjedničko postolje, osvojio 253 boda i 9 najbržih krugova. Svoj jedini naslov svjetskog prvaka, sezone 1997., osvojio je na posljednjoj utrci sezone, na stazi u Jerezu, nakon kontroverznog sudara s Michaelom Schumacherom. Tu posljednju utrku sezone Villeneuve je završio na trećem mjestu, a Schumacher je odustao i u konačnici, zbog namjernog sudara bio diskvalificiran iz prvenstva.
”K vragu sa svim ovim. Vrijeme je da se pozabavim ostatkom svog života”, rekao je Jacques Villeneuve uz oproštaj od Formule 1.
No, nisu otac Gilles i sin Jacques jedini članovi obitelji Villeneuve koji su se pozabavili Formulom 1. Jacquo ili ujak Jacques, Gillesov tri godine mlađi brat, također je dohvatio malo Formule 1. Ujak Jacques je imao uspješnu karijeru u drugim vrstama utrkivanja, kartingu, Formuli Atlantic i snowmobilima, a u Formuli 1 se neuspješno pokušao kvalificirati za VN Kanade i Ceasears Palacea 1981. godine s momčadi Arrows i VN Kanade 1983. s momčadi RAM.
Unatoč solidnim statističkim podacima, danas mnogi Gillesa nazivaju legendom, što nije slučaj za njegovog sina. Za razliku od oca, uz Jacquesovo ime stoji i naslov svjetskog prvaka. Neki će reći kako to nije pošteno, a drugi opet kako je obitelj Villeneuve zaslužila imati naslov prvaka. Istinski šampion za mnoge je Gilles, no sudbina se poigrala i sin je morao popraviti stvar. Zašto je Jacques odlučio krenuti putem očevih stopa nije poznato, jer se zna da nisu bili jako bliski, uostalom Jacques je bio samo dječak kad je ostao bez oca. U jednom intervju 2015. godine Jacques je rekao kako Gilles i nije bio neki otac i kako se više preferirao igrati na svom brodu nego provoditi vrijeme sa sinom.
Unatoč svemu, Jacques je na stazi često pokazivao očeve navike, bio je odvažan i brz. Kao da je otac više utjecao na sina nakon smrti nego što je uspio tijekom života. Iako se u njegovoj vožnji mogao često prepoznati štovani otac, danas Jacquesa mnogi nazivaju ”najgorim prvakom Formule 1 ikada”. Moguće je postaviti pitanje ”što bi bilo kad bi bilo” gledajući s obje strane. Što da je Gilles poživio duže i kakva bi njegova karijera dalje bila? A što da je Jacques ranije odustao od Formule 1, da uz njegovo ime stoje samo zlatni potezi s početka karijere? Možda bismo danas drugačije gledali na oca i sina Villeneuve…
No, ako se vratimo unatrag kroz ovu priču, statistika je jedno, emocije su drugo, a drugačiji tijek povijesti nešto sasvim treće. Ono što je sigurno je nasljeđe koje su oba člana obitelji Villeneuve ostavili mlađim naraštajima u Formuli 1.
Prerano preminulog, talentiranog Gillesa sjećamo se na svakom uglu trkaćeg svijeta. Na stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, na kojem se nekad vozila VN San Marina, jedan zavoj nosi Gillesovo ime, a na trećoj poziciji na startnom poretku stoji kanadska zastava, na ulazu na testnu stazu momčadi Ferrari u Fioranu nalazi se njegova bista, a zavoj na stazi Zolder na kojem je nastradao promijenjen je u šikanu koja nosi njegovo ime. I dan danas, utrka za VN Kanade vozi se na stazi na Notre Dame otoku u Montrealu koja nosi naziv ”Circuit Gilles Villeneuve”. U mjestu gdje je odrastao i gdje počiva postoji muzej koji nosi njegovo ime, kao i njegova statua u obližnjem parku. Gilles je član kuće slavnih kanadskog automobilizma, kuće slavnih kanadskog sporta i poštanska markica nosi njegov lik.
Jacques se poslije Formule 1 utrkivao u još nekim trkaćim serijama, vozio je 24 sata Le Mansa, probao NASCAR i Australsko International V8 Supercar prvenstvo. Nije izostajao ni iz javnog života, snimao je reklame, pojavljivao se u filmovima i posuđivao glas likovima iz crtića. Snimao je i glazbu. Ženio se dva puta i ima četiri sina iz dva braka. Jedan je od prvih sa zvijezdom na kanadskom šetalištu slavnih, kao i otac, ima svoje mjesto u kanadskoj kući slavnih. Domovina mu je odala čast da nosi olimpijsku zastavu i zapali plamen na otvaranju 21. Zimskih olimpijskih igara održanih u Vancouveru. Danas nerijetko izražava svoje mišljenje glede aktualnih dešavanja u Formuli 1, vrlo često nefiltrirano, a nekad i vrlo interesantno.
”Sretan sam što sam vozio u vrijeme kada su bolidi postali sigurniji, jer bih, vjerojatno kao i otac, dosad bio mrtav. Kao i tata, uvijek guram do krajnjih granica. On bi bio sretan što sam postao vozač, jer je to bio i njegov san,” prisjetio se Jacques svog oca na posebnoj proslavi koju je Ferrari 2012. godine organizirao u čast Gillesa Villeneuvea.
Izvor: GP1.hr
