Jedna od najglasovitijih utrka za VN Austrije odvozila se 2002. godine, tijekom sezone koju je obilježila potpuna dominacija ekipe Ferrarija i legendarnog Nijemca Michaela Schumachera na putu ka njegovom tada 5. vozačkom naslovu od ukupno sedam što ih je osvojio. Kao što se mnogi i sjećamo, ubojita kombinacija prvog vozača Schumachera i momčadskog mu kolege Rubensa Barrichella pod vodstvom rezolutnog šefa ekipe Jeana Todta, uz genijalne ljude u ekipi poput Rossa Brawna, Roryja Byrnea i mnogih drugih, žarila je i palila nemilice svijetom Formule 1 krajem prošlog, a posebice početkom novog milenija. Gledajući samo statistiku, mnogi bi rekli da je to bila gotovo savršena ekipa u tom razdoblju, što je s te strane gledano definitivno činjenica. Međutim, kao što svaka medalja ima dvije strane, tako i priča o tadašnjem Ferrariju na vrhuncu moći ima svoje tamne mrlje.
Uoči VN Austrije 2002. godine, Michael Schumacher imao je 4 pobjede u prvih 5 utrka i uvjerljivo vodstvo u ukupnom poretku vozača ispred svojih konkurenata. Ta, 56. sezona Formule 1, protekla je u tolikoj dominaciji Nijemca u Ferrariju da je osigurao naslov u srpnju pobjedom na VN Francuske voženoj na stazi Magny-Cours, 6 utrka prije kraja prvenstva, a na svakoj od 17 utrka te godine je Schumacher završio na pobjedničkom postolju. Ali, u šestom trkaćem vikendu sezone, Barrichello je bio “u zoni”. Brazilac je u Ferrariju osvojio pole position s gotovo 3 desetinke prednosti ispred Ralfa Schumachera koji je vozio za ekipu Williams-BMW, a stariji od braće Schumacher je nekarakteristično za njega bio tek trećeplasirani u subotnjim kvalifikacijama s više od 6 desetinki zaostatka za momčadskim kolegom. Na startu je Barrichello zadržao vodstvo, a Michael je prestigao brata Ralfa. Brazilac je vodio gotovo cijelu utrku, ali je onda pod velikim pritiskom ekipe u posljednjim metrima bio prisiljen predati prvu poziciju i time pobjedu svom momčadskom kolegi.
Samo godinu dana ranije, na istoj stazi, Barichello je morao učiniti istu stvar prepustivši tada Nijemcu drugo mjesto u utrci zbog preferencije Schumachera od strane ekipe zbog njegovog bodovnog salda u borbi za naslov. To je izazvalo određenu kontroverzu, ali ni blizu onoj koja se dogodila 2002. godine, jer se ipak odlučivalo o pobjedniku, a nije naravno pomogla ni situacija s prošlogodišnje utrke. Na postolju ih je dočekala ljutnja gledatelja popraćena salvom zvižduka i povicima u kojima se među ostalim inzistiralo da je tog dana Brazilac bio istinski pobjednik utrke. Schumacher je u takvoj situaciji svoj trofej za prvo mjesto predao Barrichellu, pritom uzevši Brazilčev trofej za drugo mjesto. FIA je žustro reagirala te je Ferrari bio prisiljen platiti kaznu od milijun američkih dolara, ali zbog povrede Članka 170. Sportskog pravilnika Formule 1, odnosno zbog nepoštivanja ceremonije na pobjedničkom postolju. Tadašnji predsjednik FIA-e, Max Mosley, zabranio je timske naredbe nakon te utrke, jer tehnički ono što je Ferrari priredio tog dana u Austriji bilo je po pravilima.
Neosporno je učinjena šteta za imidž sporta, ali koliko god mi kao fanovi općenito ne volimo timske naredbe, one su oduvijek bile sastavni dio Formule 1 i vjerojatno će to uvijek i biti. Nekadašnji šef Ferrarija, danas predsjednik FIA-e Jean Todt, ukinuo je zabranu timskih naredbe 2010. godine nakon kontroverzne VN Njemačke i “orkestrirane” pobjede Fernanda Alonsa u Ferrariju ispred momčadskog kolege Felipea Masse.
Moguće je više interpretacija zašto se baš tad ukinula zabrana timskih naredbi, ali smatram da je bit cjelokupne šire slike sljedeća. Jednostavno, Formula 1 je oduvijek bila ujedno timski i pojedinačni sport, a jačanjem aspekta biznisa u Ecclestoneovoj eri i sve većeg priljeva novca u sport i oko sporta, odmakom vremena Formula 1 je postala biznis koliko i sport, vjerojatno i više. Koliko god “obični” fanovi imaju averziju prema tome, jasno je da osvajanje primjerice vozačkog naslova nosi sa sobom poveću svotu novca, a samim time ekipe ponekad formiraju striktnu hijerarhiju prvog i drugog vozača, bez obzira što to same ne priznaju. S druge strane, ponekad se na temelju rezultata tijekom sezone daje prednost jednom vozaču ili još češće, u samoj utrci vozač propusti momčadskog kolegu zbog primjerice boljeg stanja bolida, guma ili nečeg drugog. Sve ovisi također o kojoj se ekipi radi, odnosno kojeg je kalibra i dometa. Naravno, primjeri poput VN Austrije iz 2002. su nešto ekstremniji, ali opet ponavljam, timske naredbe koliko god nam se ne sviđale ili koliko god manje ili više štete imidžu sporta, su nešto što je integralni dio Formule 1 u koji osobno ne vjerujem da će se ikad previše promijeniti.
Izvor: GP1.hr
