Haas: Žrtva za bolje sutra

Čak i prije no što su na predsezonskim testiranjima bolidi pošteno zarulali po asfaltu na stazi u Bahreinu, iz momčadi Haasa stizale su prilično jasne i nedvosmislene poruke o tome kako u natjecateljsku sezonu 2021. ulaze s minimalnim očekivanjima i isto takvim ambicijama. Malo ćemo se našaliti i reći kako su u spomenutim predviđanjima bili vidoviti, a u stavovima dosljedni jer momčad iz Kannapolisa sezonu je završila bez ijednoga boda na kontu i što je još poraznije, bez ikakve ozbiljnije kompetitivnosti i konkurentnosti, čak i u odnosu na, u ovoj sezoni najblaže rečeno, blijedi Alfa Romeo.

Razlozi zbog kojih su se Gunther Steiner i suradnici odlučili netom završenu sezonu u potpunosti odbaciti i žrtvovati i prije no što je počela, zapravo su razumljivi, rekli bismo i pragmatični jer ukoliko se sjetimo kako su bolidi za sezonu 2021. zapravo evolucija onih iz 2020. stvari postaju puno jasnije, no tom tematikom pozabavit ćemo se u nastavku teksta baš kao i ocjenom i procjenom jedinog ovosezonskog istaknutog cilja, a to je u prvome redu školovanje vozača i priprema za novu F1 eru. Za početak, malo statistike.

Statistika momčadi:

Pozicija u poretku konstruktora: 10.
Broj osvojenih bodova: 0
Najbolja utrka: Velika nagrada Azerbajdžana (13. i 14. mjesto)

Najbolji pojedinačni rezultat vozača:
Mick Schumacher, 12. mjesto na VN Mađarske
Nikita Mazepin 14. mjesto na VN Azerbajdžana

Analiza učinka momčadi u sezoni 2021.

U uvodu je spomenuto kako su vjerojatno glavni razlozi zbog kojih su se u Haasu odlučili na žrtvovanje ove posljednje sezone u takozvanoj hibridnoj eri, zapravo njihovi grijesi iz prošlosti, odnosno konkretnije Haasovi iznimno loši i nekonkurentni uradci za sezonu 2020. u vidu bolida VF-20, a ako ćemo stvari analizirati još detaljnije, i njegovog prethodnika VF-19.

Naime, nakon po broju osvojenih bodova i učinku momčadi rekordne 2018., stvari su za američku momčad polako, ali sigurno krenule nizbrdo, a to se odrazilo i na rezultatima koji su još od spomenute 2019. u silaznoj putanji da bi se konačna eskalacija svega lošega dogodila u ovoj netom završenoj sezoni. Stara izreka kaže kako se kuća gradi od temelja, a kako su temelji na kojima je trebao evoluirati VF-21 najblaže rečeno truli i šuplji, ovakav rezultat, ali i odluka čelnih ljudi momčadi, bila je očekivana i smislena.

Haas je momčad koja ni izbliza ne pliva novcu (čak i nakon dolaska novca tate Mazepina) pa se ulaganje sredstava u davno propali projekt naprosto nije činilo smislenim niti opravdanim. Rezultat svega bio je bolid koji je zadovoljio osnovna tehnička pravila i omogućio mladim i neiskusnim Micku Schumacheru i Nikiti Mazepinu školovanje i upijanje iskustava.

Opisivati i analizirati učinak ove momčadi u protekloj sezoni zapravo je vrlo jednostavan posao jer Haasovi su bolidi u pravilu vodili tek interne borbe i u pravilu samo spletom određenih okolnosti ulijetali u kratkotrajne izlete i borbe s ostatkom svijeta, koje su manje više završavale uvijek istim ishodom. Kako ne bismo sve opisivali u crno-sivim tonovima, istaknut ćemo kao pozitivnu stvar to što je barem u kvalifikacijama Haasova momčad izgledala nešto konkurentnije. Zasluge za to idu prije svega Micku Schumacheru koji je u nekoliko navrata napravio neke vrlo solidne rezultate o kojima ćemo detaljnije govoriti ubrzo, no nažalost za nešto više od tog popravljanja dojmova nije bilo niti snage niti brzine.

Statistika vozača:

Pozicija u poretku vozača: Mick Schumacher – 19., Nikita Mazepin – 21.
Osvojeni bodovi: Mick Schumacher – 0, Nikita Mazepin – 0
Međusobni omjer u kvalifikacijama: Schumacher vs Mazepin 19 – 2
Međusobni omjer u utrkama: Schumacher vs Mazepin 15 – 5
*Na jednoj su utrci obojica odustali, a na finalu sezone u Abu Dhabiju Mazepin nije vozio zbog postivnog testa na Covid.

Analiza učinka vozača u sezoni:

I prije početka sezone oko Haasove nove vozačke postave podiglo se dosta prašine, bit ćemo malo zločesti i reći, više no što je po značaju i očekivanjima ova momčad zaslužila. Razlog je tome angažman dva golobrada, ali i po mnogočemu različita mladića.

Jedan je Mick Schumacher, sin velikog prvaka i nesumnjivo (po)najboljeg vozača u povijesti Formule 1. Momak čiji se ulazak u društvo velikih igrača dugo zazivao i priželjkivao, momak s talentom i prilično zapaženim rezultatima u nekim nižim kategorijama ali i momak koji vrlo vjerojatno pored svih beneficija nesumnjivo nosi i veliki pritisak slavnog prezimena i svega što ono sa sobom nosi. Drugi je pomalo kontroverzni, za neke ne odveć talentirani, ali posredstvom oca, dolarima prepuni Nikita Mazepin.

Realno gledajući, teško se sjetiti kada su neki vozači imali ovako ekskluzivnu priliku i mogućnost kakvu su imala spomenuta dvojica jer u momčadi Haasa, svom su mlađahnom dvojcu praktički poklonili čitavu sezonu za učenje i prilagodbu, gotovo bez ikakvog rezultatskog pritiska. Gledajući opći dojam i konkretne rezultate nesumnjivo je kako je spomenutu priliku znatno bolje (rekli bismo i očekivano) iskoristio mladi Nijemac, koji je u pravilu dominirao nad svojim momčadskim kolegom kako u kvalifikacijama, tako i u utrkama. Ipak u nemoći koju je pokazivao Haasov bolid, koliko je zbilja Schumi jr. težak u odnosu na neke konkurente iz donjega dijela poretka nismo mogli vidjeti.

Ipak u rezultatskom smislu svakako valja izdvojiti čak tri 14. startne pozicije, dva izravna ulaska u Q2, i jedno vrlo solidno 12. mjesto u utrci na VN Mađarske, istini za volju u konkurenciji 13. bolida. Što se Mazepina tiče, u početku dosta neuvjerljiv, s dosta grešaka i kikseva, pred kraj nešto bolji i uvjerljiviji, no generalno slabiji od svog momčadskog kolege. S četiri prava i jednim prisilnim odustajanjem u tom je segmentu ispunio osnovnu zadaću i nabijao kilometre uz jedan zapaženiji rezultat u vidu 14. mjesta iz dosta kaotičnog Azerbajdžana. U svakom slučaju, je li ili nije taj, saznat će se brzo.

Perspektiva za 2022.

Često se u svijetu Formule 1 može čuti kako je ponekad vrijeme čak i veći ili barem podjednako bitan faktor kao i novac jer upravo je vrijeme ono što niti najbogatiji kupiti ne mogu. S tim u mislima, ispada da nije nerezonski razmišljati kako su u Haasu žrtvovanjem ove sezone u tom smislu imali veliku privilegiju. Kako su to vrijeme iskoristili vidjet ćemo već za dva-tri mjeseca, a i Guntheru Steineru i cijeloj ekipi za nadati se je kako su ga iskoristili dobro jer bi novi kiks i podbačaj vjerujem imao dalekosežne posljedice na opstojnost cjelokupnog Hassovog F1 projekta.

Niže od trenutne pozicije, i u doslovnom i prenesenom značenju, ne ide pa stoga ne treba biti previše pametan i reći kako se u 2022. svakako očekuje kakav takav iskorak, s tim da svim promjenama unatoč, moram reći kako osobno ipak ne očekujem tektonske promjene u odnosu snaga na gridu, barem kada su sami vrh i dno u pitanju. U kontekstu priče o odrastanju vozača, sjetiti ćemo se često izrečenih fraza nogometnih trenera koja govore kako je mlade i neiskusne, ali talentirane igrače potrebno istrpiti, dati im priliku igre u kontinuitetu i biti obazriv na pogreške i oscilacije. Tim nogometnim postulatima u Haasu su se poslužili od prvog do zadnjeg slova pa se u sezoni koja dolazi očekuje kako će se uloženi trud ipak isplatiti ili ako ništa drugo vidjeti jesu li njihovi klinci talenti ili pak vječiti talenti.

Zaključak:

Bez obzira na pragmatičnost, razum i logiku, ne sumnjamo kako je za momčad Haasa ova sezona predstavljala tešku, dugu i napornu žrtvu koju su ciljano podnijeli, a sve u svrhu nekih viših i dugoročnijih ciljeva. Hoće li se takva logika razmišljanja ali i spomenuta žrtva isplatiti vidjet ćemo vrlo brzo.