Krajem devedesetih godina prošloga stoljeća Harvey Postlethwaite bio je jedan od najcjenjenijih tehničkih direktora u Formuli 1, a preminuo je 1999. godine uslijed srčanog udara dok je nadzirao testiranje novog projekta Honde u Barceloni. Smatraju ga jednim od najvećih dizajnera bolida u povijesti Formule 1.
U novije vrijeme ponajviše se spominju Ross Brawn i Adrian Newey, no krajem prošlog stoljeća Harvey Postlethwaite uživao je jednaku reputaciju. Već slavan zbog svojih mogućnosti izvlačenja maksimuma iz niskobudžetnih momčadi, prihvatio je poziv Honde da im pomogne u razvoju bolida s kojim bi se vratili u Formulu 1 kao tvornička momčad. Nažalost, taj povratak nije doživio.
Harvey je rođen 1944. godine u Barnetu, a tijekom šezdesetih je završio strojarstvo i doktorirao na sveučilištu University of Birmingham. Jedno kraće vrijeme radio je kao znanstvenik istraživač, no ubrzo je započeo karijeru inženjera trkaćih automobila te se 1970. godine pridružio Marchu. U tada mladoj momčadi dizajnirao je bolide za natjecanja u Formuli 2 i Formuli 3, a nakon nekoliko godina stigao je poziv Hesketha. Tako je popularni Doc postao dijelom jedne od najromantičnijih priča u povijesti britanskog automobilizma. Momčad Hesketha krasio je nekonvencionalan pristup Formuli 1, a i samoga Harveya smatrali su ekscentričnim. Njegov odgovor na pitanje zašto se pridružio Heskethu jednostavno je glasio:
“Napili su me.”
Momčad je na svome početku dočekana s podsmijehom, no s vremenom je stekla kredibilitet najviše zahvaljujući Docovim jednostavnim i učinkovitim dizajnima, a prvi posao bio mu je usavršavanje modela March 731. U to su vrijeme u Heskethu svoju karijeru započeli budući svjetski prvaci James Hunt i Alan Jones, a Hunt je prvu pobjedu sebi, momčadi i Harveyu donio 1975. godine na VN Nizozemske u bolidu Hesketh 308B. Lord Hesketh nije mogao dugoročno financirati projekt te je bio prisiljen odustati od Formule 1, pa je Postlethwaite 1976. godine prešao u novoosnovani Wolf-Williams Racing. Rezultati nisu bili zadovoljavajući pa su Walter Wolf i Frank Williams krenuli svaki svojim putem. Harvey je ostao s Wolfom i krenuo s razvojem modela WR1.
Uspjeh je došao odmah, slavljem još jednog budućeg prvaka Jodyja Schecktera u prvoj utrci sezone u Argentini, a slavio je još i u Monaku i Kanadi. Postlethwaite je s Wolfom ostao još dvije sezone, ali se više nisu ponovili uspjesi iz 1977. godine. U toj posljednjoj sezoni u Wolf Racingu svoju je karijeru završio James Hunt, a drugi dio sezone u momčadi je proveo Keke Rosberg, još jedan budući svjetski prvak. Postlethwaite i Rosberg otišli su u Fittipaldi Automotive, no Harvey je ubrzo prihvatio poziv Ferrarija.
Ferrari je u to vrijeme smatran vrhunskim proizvođačem motora, no s manjkom stručnosti u dizajnu šasije. To je bio idealan posao za Harveya Postlethwaitea. Enzo Ferrari osobno ga je izabrao kako bi riješio taj problem. Odlučili su napustiti 12-cilindrični motor čije dimenzije nisu odgovarale aerodinamičkim zahtjevima toga vremena te su se u potpunosti posvetili razvoju motora na turbo pogon. Prvi konstruktorski naslov s Ferrarijem Doc je osvojio 1982. godine s modelom 126C2, no zasjenila ga je pogibija Gillesa Villeneuvea u Zolderu. Unatoč velikom ljudskom i vozačkom gubitku, taj je naslov obranjen iduće sezone s ponešto izmijenjenim dizajnom bolida. Ferrari se u sezonama koje su uslijedile nije mogao nositi s McLarenom i Williamsom. Postlethwaite je u momčadi ostao do 1987. godine kada ga je zamijenio John Barnard, a on je otišao u Tyrrell. U prvoj polovici devedesetih još je jedno vrijeme proveo u Ferrariju, no nije se htio boriti s ogromnom birokracijom u Maranellu. Kasnije je izjavio:
“Cijela stvar postala je preglomazna za moj ukus. Doživio sam neke lijepe trenutke s Ferrarijem, pogotovo dok je Enzo bio živ, no na kraju sam previše vremena potrošio sjedeći s još 40-ak ljudi na različitim sastancima koji nisu vodili nikamo.”
Harvey je u Tyrrellu proveo četiri sezone u kojima su se rezultati momčadi značajno poboljšali. Sve je kulminiralo u Phoenixu u uvodnoj utrci sezone 1990. kada je Jean Alesi vozeći model 018 opasno priprijetio Ayrtonu Senni u McLarenu te utrku završio na drugome mjestu. Isti je uspjeh ponovio i u Monaku s novim modelom 019, prvim bolidom s podignutim nosom. Na predstavljanju bolida Doc je dokazao strukturni integritet takvoga dizajna tako što je stao na njega. Harvey je u Tyrrellu zaposlio Mikea Gascoynea, koji mu je postao pomoćnik i štićenik.
Nakon Tyrrella postao je tehnički direktor u Sauberu koji se pripremao na ulazak u Formulu 1 1993. godine, a sa sobom je u Švicarsku poveo i Gascoynea. Iako je napustio momčad prije samoga debija u Formuli 1, njegov je dizajn ostvario značajan uspjeh te su JJ Lehto i Karl Wendlinger redovito osvajali bodove. Postlethwaite se u Tyrrell vratio 1994. godine te je tamo ostao do 1998. godine kada je momčad prodana British American Racingu. Iako je Tyrrell dotad već postao mala i nekompetitivna momčad, Docove dizajnerske sposobnosti ostale su i dalje vrlo cijenjene te je 1999. godine angažiran kao tehnički direktor novog Hondinog projekta. Bio je zadužen za dizajn šasije u suradnji s talijanskim proizvođačem Dallarom. Prerana smrt spriječila ga je u završetku toga projekta. Honda je prekinula projekt, no u sport se vratila kao proizvođač motora, a 2006. godine su kupnjom BAR-a napokon postali tvornička momčad.
Harveyeva smrt zasigurno je utjecala na blisku povijest Formule 1, no teško je predvidjeti što bi se dogodilo da je uspio dovršiti započeti projekt s Hondom. Neki smatraju da bi sudbina momčadi kao što su Jordan ili BAR bila drugačija, a Honda bi se pojavila kao nova momčad s novim vozačima te donijela svježu snagu u sredinu poretka. Jedno je sigurno. Harvey Postlethwaite bio je istinski natjecatelj u trkaćoj industriji koja se postupno mijenjala. Bio je čovjek najviših načela i integriteta, a njegova prisutnost jako nedostaje svijetu Formule 1. Njegov utjecaj na ljude oko sebe jasno pokazuju riječi Clare Topic koja je nekoliko godina s njim vrlo blisko surađivala na projektima Formule 1:
“Najbolja stvar koju nosim sa sobom iz suradnje s Harveyem nije samo njegova samouvjerenost u ono što radi, nego je on bio osoba koja je i mene nadahnula da budem samouvjerena u sebe. Bio je i ostaje inspiracija.”
Izvor: GP1.hr
