U Quebecu, gradu Saint-Jean-sur-Richelieu, 09. travnja 1971. godine, rođen je Jacques Villeneuve, automobilist koji je 1995. postao prvi Kanađanin koji je pobijedio na utrci Indianapolis 500 i najmlađi osvajač IndyCar prvenstva.
U obitelji Villeneuve, automobilizam je bio u krvi. Jacquesov otac, Gilles Villeneuve, i stric (također) Jacques, obojica su bili automobilisti. Jacques o kome danas govorimo je djetinjstvo proveo putujući automobilističkim stazama s roditeljima, prvo po Sjevernoj Americi, a kasnije i Europi. Njegov otac je 1978. postao uspješan u utrkrivanju u Formuli 1, i tada se obitelj iz Quebeca preselila u Monaco. Nažalost, četiri godine kasnije, Gilles je poginuo u nesreći na stazi. Mladi Jacques je tada pohađao internat u Švicarskoj, te je odlučio da i sam želi postati profesionalni vozač.
Karijeru u utrkivanju je započeo sa 17 godina. OD 1989. do 1991. vozio je Talijansku Formulu 3 (F3), a 1992. je vozio F3 bolide u Japanu. U Japanu je pobijedio na tri utrke, te završio drugi u ukupnom poretku. Uspješan je bio i u Formuli Atlantic, gdje je proglašen novakom godine, da bi se 1994. priključio IndyCar seriji gdje je također bio novak sezone. 1995. je pobijedio na utrci Indianapolis 500 i postao IndyCar prvak.
Uspjesi koje je nizao osigurali su mu mjesto u Formuli 1, gdje se 1996. pridružio momčadi Williamsa. Za svoju prvu utrku u Formuli 1 se kvalificirao na prvom mjestu, a prvu pobjedu je ostvario nakon samo četiri utrke. Svoju prvu sezonu je završio na drugom mjestu. Sezone 1997. je pobijedio na 7 od 17 utrka, te postao prvak u Formuli 1, nakon kontroverznog sudara s Michaelom Schumacherom na posljednjoj utrci sezone u Jerezu (Velika nagrada Europe). Iste sezone, Jacques je ostvario svoju posljednju pobjedu u Formuli 1 do odlaska u mirovinu 2006.
Karijera u Formuli 1 je nakon osvajanja titule svjetskog prvaka za Villeneuvea krenula nizbrdo. Sezonu 1998. je završio na petom mjestu za Williams, a do 2003. je vozio u redovima i ne baš konkurentnog British American Racing tima (BAR). Sezonu 2004. je proveo kao rezervni vozač, a 2005. je vozio za švicarski Sauber. Neslavan kraj u Formuli 1 dočekao je sredinom sezone 2006., kada ga je u BMW-u zamijenio Robert Kubica. Dakle, u svojoj desetogodišnjoj karijeri u Formuli 1, Jacques Villeneuve je vozio za Williams, BAR, Renault, Sauber i BMW Sauber, startao je 163 utrke, pobijedio 11 puta, 23 puta se popeo na pobjedničko postolje, sakupio 235 bodova, 13 prvih startnih pozicija i 9 najbržih krugova. Od Velike nagrade Australije 1996., do Velike nagrade Njemačke 2006., bio je jednom svjetski prvak u Formuli 1.
Osim u Formuli 1, i serijama koje je vozio prethodno dolasku u F1, Villeneuve je isprobao i druga automobilistička natjecanja. Utrkivao se za Peugeot u sportskim autima, vozio utrku 24 sata Le Mansa, probao je NASCAR, kao i Australsko International V8 Supercar prvenstvo.
Jacques Villeneuve nije izostajao ni iz javnog života. Snimio je dosta reklama, a čak se pojavio i u Stalloneovom filmu Driven. Posudio je glas jednom od likova iz crtića Cars, i sa svojim bendom je snimio album pod nazivom Private Paradise. Bio je zaručen za australsku pjevačicu Dannii Minogue, a i za američku balerinu Ellen Green. Poslije toga se ženio dva puta, i ima četiri sina iz dva braka. Jedan je prvih koji su dobili zvijezdu na kanadskom šetalištu slavnih, ima svoje mjesto u kući slavnih, dva puta je proglašen sportašem godine u Kanadi. Nosilac je nacionalnog odreda Quebeca, a imao je i čast da nosi olimpijsku zastavu i zapali plamen na otvaranju 21. Zimskih olimpijskih igara koje su održane u Vancouveru.
Izvor: GP1.hr
