Dječak koji je ime dobio po Danskom vozaču rallycross utrka Erlingu Jensenu, dobrom prijatelju oca Johna Buttona, rođen je 19.1.1980. godine u Fromeu u jugozapadnoj Engleskoj. Jenson Alexander Lyons Button je odmalena bio fasciniran utrkivanjem. Kao dječak, Jenson je bio nemiran i živahan i sjedio je s mirom samo onda kada je gledao utrkivanje na televiziji. S osam godina je prvi put pobijedio na go-kart utrci, i prije nego što će te večeri utonuti u san grleći pobjednički trofej, rekao je ocu kako će jednog dana biti svjetski prvak Formule 1. Tko bi rekao da snovi mogu postati stvarnost?
Jenson je tada živio s ocem Johnom, s obzirom na to da su mu roditelji bili rastavljeni. Tijekom cijele Jensonove karijere i Johnovog života, John je podržavao Jensonove snove i pratio razvoj njegove karijere. Kao klinac, Jenson je bio uvijek opušten i nasmijan, a i omiljen među vršnjacima. Kako bi sinu omogućio treninge i napredak, John se bavio popravcima i pripremom motora za karting bolide. Jedan od njegovih redovnih klijenata bio je i Anthony Hamilton, otac još jednog budućeg svjetskog prvaka, Lewisa Hamiltona. Unatoč financijskim problemima koji su pratili Buttonove na putu do uspjeha, John je nekako uvijek pronalazio načine da osigura sredstva za Jensonov napredak, a Jenson ga nijednog trenutka nije razočarao. Tijekom mlađih dana Jenson je napredovao kroz svaku seriju koju je vozio, do konačnog cilja, Formule 1.
Jensonov put do Formule 1 nije bio mnogo drugačiji od njegovih kolega i sunarodnjaka. Britanska Formula Ford i Formula 3 bile su logični prethodnici prvim krugovima u Formuli 1. Krajem 1998. godine osvojio je godišnju McLaren Autosport BRDC nagradu za mlade vozače. Nagrada je između ostalog uključivala i testiranje McLarenovog Formula 1 bolida. Prvi put je u Formuli 1 službeno nastupio za momčad Franka Williamsa 2000. godine. Prva utrka za njega bila je, naravno, Velika nagrada Australije. Prije prvog nastupa nekadašnji vozači poput Gerharda Bergera su ga opisivali kao fenomenalnog ili čak i nasljednika Ayrtona Senne. Tehnički direktor Williamsa, Patrick Head, za njega je predviđao blistavu budućnost.
Nažalost, radi kvara motora, Jenson je odustao u svojoj prvoj utrci, ali već na narednoj je, osvojivši šesto mjesto, postao najmlađi vozač koji je ikada osvojio bodove na utrci Formule 1. U prvom dijelu sezone je redovno bio bolji od momčadskog kolege Ralfa Schumachera, ali je općepoznato bilo kako će ga Williams zadržati samo onoliko dugo dok ne uspiju otkupiti ugovor tada mladog i perspektivnog Juana Pabla Montoye. Već polovinom sezone, usporedno s Montoyinim osvajanjem utrke 500 milja Indianapolisa, iz momčadi Williams je najavljeno kako će od sezone 2001. s Ralfom Schumacherom voziti Kolumbijac. Za Jensona više nije mjesta u timu, iako nisu željeli prodati njegov ugovor. Williams je Jensona dao u momčad Benetton na dvogodišnju posudbu.
Tijekom dvije godine u Benettonu Jenson je više pažnje privlačio glamuroznim načinom života nego izvedbama na stazi. Kasnije je i sam priznao da su ga poznate djevojke, stan u Monaku, jahta i Ferrari umalo koštali karijere. Kada je nakon dvije godine Flavio Briatore, kako bi napravio mjesto u momčadi za budućeg prvaka Fernanda Alonsa, digao ruke od Buttona, nazvao ga je “najobičnijim lijenim playboyem”.
Reputacija koju je zaradio svojim ponašanjem izvan staze nije mu pomogla ni kada je 2003. godine prešao u BAR-Honda momčad. Tamo ga je dočekao Jacques Villeneuve, koji je osvojio naslov prvaka 1997. godine. Bivši prvak mu nije priredio baš toplu dobrodošlicu, u svom stilu, tvrdio je kako Jenson više liči na člana nekog boy benda nego na vozača trkaćih bolida. Unatoč Villeneuveovim izjavama, Jenson mu je ubrzo maknuo osmijeh s lica. Uglavnom je tijekom sezone bio brži i bolji od njega. S krajem sezone, Villeneuve je napustio momčad, a Jenson je ostao.
Sezona 2004. je bila prva koju je Button dočekao kao stariji i iskusniji vozač u momčadi. Te godine će se prvi put popeti na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto na Velikoj nagradi Malezije. Samo dva tjedna kasnije popravio je svoj najbolji rezultat, drugim mjestom na VN San Marina. Ispred njega je bio samo Michael Schumacher. Čitava sezona 2004. je za Buttona bila fantastična. Od ukupno 18 utrka, 10 puta se penjao na pobjedničko postolje, samo tri puta nije osvajao bodove, ali niti jednom nije uspio pobijediti. Sezonu je završio na visokom trećem mjestu u ukupnom poretku, dok je njegova momčad, BAR, završila na drugom mjestu u poretku konstruktora, iza tada dominantnog Ferrarija.
Na sveopće iznenađenje, Jenson je odlučio napustiti BAR i vratiti se u Williams 2005. godine. No, i momčad je imala nešto reći vezano za Buttonovu odluku, te im nije baš odgovaralo da ga puste iz momčadi. Buttonov menadžer je tvrdio da unatoč odredbama međusobnog ugovora, Button ima pravo otići ako postoji mogućnost da i Honda napusti BAR. Ugovor između BAR-a i Honde nije bio finaliziran i Button je smatrao da je slobodan otići. Momčad je ipak odvela Buttona na odlučivanje ispred komisije Formule 1 koja je odlučila u korist momčadi BAR i Jenson je bio prisiljen ostati do kraja sezone 2005. U međuvremenu, Honda je otkupila BAR za 2006. godinu, Jenson je ipak odlučio ostati i sam je otkupio svoj ugovor s Williamsom.
Buttonova reputacija kao “čudo bez pobjede” je konačno završena nevjerojatnom pobjednom na VN Mađarske 2006. godine. Bila je to već 113. utrka za Jensona u Formuli 1. Utrku je startao s 14. pozicije, nakon kazne na startu od 10 mjesta radi promjene motora. Obilna kiša je doprinijela Buttonovom uspjehu u utrci, a nakon što su vodeći Räikkönen i Alonso odustali, pobijedio je s preko pola minute prednosti ispred Pedra de la Rose i Nicka Heidfelda. Na posljednjih šest utrka sezone 2006. osvojio je više bodova od bilo kojeg drugog vozača.
Nepouzdani bolidi momčadi Honda držali su Buttona daleko od vodećih u poretku naredne dvije godine. Uslijed loših rezultata, krajem 2008., Honda je najavila povlačenje iz sporta. Sudbina svih uposlenih, pa tako i vozača, bila je nepoznata. Spas je, u formi Rossa Brawna, stigao samo tri tjedna prije prve utrke sezone 2009. Iako je Ross Brawn u svom CV-u imao naslove Michaela Schumachera, nitko, pa možda ni sam Ross, nije očekivao ono što će se desiti. Da će od momčadi koja se doslovce raspadala, Brawn GP biti ozbiljan kandidat za naslov 2009. godine.
I usprkos svim predviđanjima i nadama, uključujući i svih članova momčadi, fantastičnim izvedbama i još boljem bolidu Brawn-Mercedesa, Jenson Button je pobijedio na šest od sedam prvih utrka sezone. Tijekom sezone više nije pobjeđivao, ali je osvajao sasvim dovoljno bodova da očuva prednost. Ono što godinama unatrag nitko nije sanjao, Jenson Button je postao svjetski prvak, a njegova momčad Brawn GP – konstruktorski prvak.
Button je još jednom iznenadio svijet Formule 1, odlučivši naslov prvaka naredne godine braniti u momčadi McLaren, u društvu Lewisa Hamiltona. Iako mu je Brawn ponudio više novaca, Jenson je u McLarenu vidio bolju priliku. Sezona 2010. je donijela početak dominacije Red Bulla i Sebastiana Vettela, da bi 2011. Button sezonu završio na fantastičnom drugom mjestu u ukupnom poretku, iza već spomenutog, dominantnog Vettela. Tijekom sezone 2012., prije koje je potpisao trogodišnji ugovor u vrijednosti od 85 milijuna funti, pobijedio je tri puta i smjestio se na peto mjesto u ukupnom poretku. U narednom periodu će forma McLarenovih bolida polako opadati, te će 2014. godina biti prva godina nakon 1980. u kojoj vozači te momčadi nisu pobijedili niti jedan jedini put u sezoni.
Mnogo se očekivalo od povratka Honde kao dobavljača motora, a s velikim očekivanjima se dočekao i bivši svjetski prvak Fernando Alonso u momčad. Jenson je ostao i za svoju 16. sezonu u karijeri, no rezultati nisu bili ni blizu očekivanih. Fernando je bio prilično frustriran, dok je Jenson unatoč svemu pokazivao optimizam. Konačno, nakon 17 sezona punih uspona i padova, povukao se iz utrkivanja u bolidima Formule 1.
“U Formulu 1 dođemo sa snovima, a odlazimo s divnim uspomenama,” rekao je tada 36-godišnji Jenson Button napuštajući sport nakon 17 godina, “Bila je ovo sjajna vožnja, puna uspona i padova,” izjavio je s dobro poznatim osmijehom na licu.
Iako je govorio kako bi se volio utrkivati i kada mu bude 70 godina, sezona 2016. bila je posljednja za njega. Svjetski prvak iz 2009. godine oprostio se s 15 pobjeda, 50 podija i 305 nastupa na Velikim nagradama na svom kontu.
Još samo jednom smo ga gledali na stazi, kada je mijenjao Fernanda Alonsa na VN Monaka 2017. godine. Nažalost, taj nastup je završio sudarom s drugim bolidom na stazi. S time je službeno i završena njegova karijera u Formuli 1. Otada, Jenson se natjecao u Super GT serijama i FIA World Endurance prvenstvu (WEC).
Jenson se aktivno bavi triatlonom, a poznat je i po svom humanitarnom radu. Okušao se i u ugostiteljstvu, ali to nije baš slavno završilo. Tijekom karijere, uz Jensona smo svi navikli gledati njegovog oca Johna, kojeg je Jenson od milja zvao “Papa Smurf” (Papa Štrumpf). Otkada je, 2014. godine, John Button preminuo u 70. godini života, Jenson je u njegovu čast nosio ružičastu kacigu s likom Velikog Štrumpfa.
Od 2018. godine, Jenson je zaručen za bivšu Playboyevu zečicu Brittny Ward s kojom ima sina Hendrixa rođenog u srpnju 2019. godine.
Izvor: GP1.hr
