U povijesti Formule 1 postoji nebrojeno različitih rekorda, od onih svima poznatih poput toga tko ima najviše pobjeda ili naslova prvaka, do manje poznatih kao tko je najviše puta odustao od utrke, no meni je najtužniji redak u knjizi rekorda je onaj u kojem stoji ime Jochena Rindta. Naime, Jochen Rindt je jedini svjetski prvak u Formuli 1 koji je naslovom okrunjen posthumno. Najtužnije proglašenje svjetskog prvaka bilo je za sezonu 1970., kada prvak nažalost nije mogao doći. Jochen Rindt poginuo je tijekom kvalifikacija za VN Italije, no do kraja sezone nitko ga nije uspio sustići.
Karl Jochen Rindt rođen je na današnji dan, prije 78 godina u Mainzu, u Njemačkoj. Jochenova majka bila je Austrijanka, a otac Nijemac. Tijekom bombardiranja Hamburga u Drugom svjetskom radu Jochenovi roditelji su poginuli, kada je on bio jednogodišnja beba, nakon čega se o njemu brinuo djed, u Grazu, u Austriji. Unatoč tome što je djed odlučio da Rindt zadrži i njemačko državljanstvo, Jochen je čitavu svoju karijeru vozio pod austrijskom zastavom. Svoju nacionalnost je nazivao ”očajnom mješavinom”, a govorio je kako se najviše osjeća Europljaninom. Prijatelji su ga smatrali šaljivdžijom koji je uvijek zabavljao društvo. Kad je bio mlad, slomio je nogu na skijanju, zbog čega je morao proći nekoliko operacija, a te je zbog toga do kraja života šepao na nešto kraću, povrijeđenu nogu. Sa šesnaest godina počeo se utrkivati na mopedu, a 1960. godine je dobio svoj prvi automobil, VW Bubu koju je kao vozio kao luđak po cesti. U Formulu 1 se zaljubio kada je prvi put gledao utrku uživo, VN Njemačke 1961. godine na stazi Nürburgring, sa školskim prijateljem Helmutom Markom.
Rindt se početkom šezdesetih počeo utrkivati u automobilima, a kasnije i jednosjedima, vrlo često ih razbijajući i utrke završavajući u bolnici. No takve situacije ga nisu sputavale, čak štaviše samo su ga gurale naprijed i uvećavale njegovu glad za napretkom. Svoje prve krugove na stazi sam je financirao. 1964. godine je otišao u Englesku i za 4.000 funti u kešu kupio Formula 2 Brabham bolid. Nakon njegove druge utrci u Formuli 2, na stazi Crystal Palace, Britanski novinari su pisali kako je nepoznati Austrijanac pobijedio velikog Grahama Hilla. Utrke je uvijek vozio pod čudnim kutom i stalno je djelovalo kako će završiti izvan staze, od samih početaka takav stil vožnje bio je zaštitni znak Jochena Rindta.
1964. godine Jochen Rindt je debitirao u Formuli 1, na VN Austrije za momčad Rob Walker Racing, u posuđenom Brabham BT11 bolidu. Bila je to jedina utrka za Rindta te sezone, utrka iz koje je nažalost i odustao. Za narednu godinu imao je mjesto na puno radno vrijeme u momčadi Cooper, u paru s Bruceom McLarenom. Nije to bila sjajna sezona, jer ni Cooper nije imao dobar bolid. Najbolji rezultat sezone za Rindta bilo je četvrto mjesto na VN Njemačke. U momčadi Cooper se zadržao do 1968., sezone za koju je dobio ponude od svih momčadi osim Lotusa i Honde, a Rindt je izabrao Brabham, čiji su vozači prethodne dvije godine osvajali naslove svjetskih prvaka. 1967. i 1968. Austrijanac je vozio i utrke Indianapolis 500, koje mu se uopće nisu sviđale i koje je, prema vlastitim riječima, vozio samo zbog novca i sve vrijeme se osjećao kao da je na vlastitom pogrebu.
Hrabri Austrijanac je bio točno ono što je jedan vozač trebao biti. Kao takav bio je popularan među obožavateljima i medijima, a zauzvrat on im je poklanjao prilike za neke od najljepših fotografija u Formuli 1. Kada je 1967. godine Rindt oženio finsku manekenku Ninu Lincoln, mnogi su ih nazivali ”ljepoticom i zvijeri”, zanosnu plavušu i Austrijanca sa slijepljenim nosom.
Colin Chapman je Jochena Rindta doveo u svoju momčad, Lotus, 1969. godine, kao momčadskog kolegu aktualnom svjetskom prvaku Grahamu Hillu. Novak u momčadi je ubrzo vozio znatno brže od udomaćenog Hilla, no bolid Lotus 49 je bio krhak koliko je bio i brz. Jochen je vodio u VN Španjolske na stazi Montjuich Park kada je stražnje krilo bolida otpalo i odletjelo u olupinu Hillovog Lotusa, koji je iz istog razloga odustao iz utrke krug ranije. Hill je prošao neokrnjeno, a Rindt je zaradio potres mozga i slomljenu vilicu, pa je postao glasan kritičar Chapmanovih bolida, nazivajući ih nesigurnim i nepouzdanim. No, vrlo brzo je promijenio mišljenje, nakon svoje prve pobjede u karijeri, u istom Chapmanovom bolidu, na VN Sjedinjenih Američkih Država na stazi Watkins Glen.
Prvu pobjedu sezone 1970., najuspješnije sezone svoje kratke karijere, Rindt je ostvario na VN Monaka, u starom bolidu Lotus 49, jer novi model, 72, još nije bio spreman za utrkivanje. Većinu utrke se vozikao na petom mjestu, a uslijed tuđih odustajanja, napredovao je do drugog, 15 sekundi iza Jacka Brabhama u bolidu vlastite momčadi. Nadomak pobjede, Rindt je vozio neustrašivo i zastrašujuće, očaravajući sve koji su ga promatrali, uključujući i samog Brabhama. Sve brže i brže, vozeći rekordne krugove jedan za drugim, ulazio je u Brabhamovo vidno polje, sve dok se ovaj nije zabio u ogradu pored staze.
Suze radosnice su tekle niz Jochenovo lice kad su mu Princ Rainier i Princeza Grace od Monaka uručili pobjednički trofej. U samo nekoliko tjedana, plakao je od tuge, za umrlim prijateljima, Bruceom McLarenom i Piersom Courageom. Razmatrao je i povlačenje iz utrkivanja iz osobnih razloga, naime, supruga Nina mu je tek rodila kćer Natashu. No, unatoč željama da bude s obitelji, nastavio je voziti i pobijedio je još četiri puta uzastopno, na velikim nagradama Nizozemske, Francuske, Velike Britanije i Njemačke.
Sezona je tekla fantastično za raspoloženog Rindta, sve do kobnog 05.09.1970. godine, kada je njegov Lotus tijekom treninga na stazi Monza, zaplesao, proklizao i zabio se u ogradu pored staze. Prvi je na mjesto nesreće stigao Rindtov dobar prijatelj Bernie Ecclestone, koji je tiho s mjesta nesreće otišao s dva tužna suvenira, razbijenom kacigom i jednom cipelom koje su bile odbačene dalje od olupine bolida. Tužna nesreća dogodila se blizu mjesta gdje je Jochenov heroj iz djetinjstva, Wolfgang von Trips, poginuo 1961. godine. Nijemac je tada vodio u prvenstvu, baš kao i Rindt u trenutku svoje pogibije.
Rindt je poginuo, ali je cirkus nastavio dalje. Utrke su se nizale jedna za drugom, ali Jacky Ickx nije uspio skupiti dovoljno bodova da preuzme vodstvo. Kasnije je sam Ickx rekao kako je sretan što nije prestigao Rindta, jer je znao kako ne bi bio sretan da je osvojio naslov.
”Jochen je silno volio utrkivanje, no nikada nije bio zaljubljen u njega,” opisao je Jackie Stewart Rindtov život u automobilizmu.
Tijekom karijere u Formuli 1 Jochen Rindt je startao 60 utrka, pobijedio je 6 puta, 10 puta startao s najbolje startne pozicije, osvojio 107 bodova i jedan naslov svjetskog prvaka.
Na tužnoj ceremoniji u blizini Pariza, Jackie Stewart je trofej svjetskog prvaka uručio Nini, udovici Jochena Rindta, koji je unatoč tome što je propustio posljednje četiri utrke sezone, posthumno proglašen svjetskim prvakom Formule 1.
Izvor: GP1.hr
