sport

Kako je Formula 1 na jubileju pokazala mračno lice i hoćemo li je zato prestati voljeti?

16.04.2019.

Jubilarna 1000. utrka u povijesti Svjetskog prvenstva Formule 1. Ha, nećemo se lagati… Nije to bio neki spektakl, zar ne?

Vjerojatno bi svaki fanatik Formule 1 volio da nam je ta prva četveroznamenkasta Grand Prix utrka servirala nešto veliko, povijesno ili barem posve neočekivano. Umjesto toga, čini se da smo baš na tom velikom jubileju na pladnju dobili mnogo situacija i događaja, koje zapravo nitko ne želi vidjeti u ovom sportu.

Takvu Formulu 1 ne žele fanatici. Ne žele je prosječni gledatelji ni usputni promatrači. Pa ni oni koji Formulu 1 vode, a vjerojatno ni oni koji sjede za volanima tih 20 bolida.

Bez da ulazimo preduboko u detalje ili tražimo srž problema koji danas muče Formulu 1, nekoliko je negativnih stvari koje jednostavno treba istaknuti, nakon što ih je ova utrka “bolno” razotkrila.

Kao prvo, ovogodišnja Velika nagrada Kine bila je lišena svake neizvjesnosti. Mercedes je ponovno bio miljama ispred svih. Prvi put nakon 1992. godine jedna je momčad u sezonu krenula s tri dvostruke pobjede, ali čak je i to manji problem od dojma potpune nemoći kod Ferrarija.

Da se razumijemo, nisu u Mercedesu krivi što im se nitko ne može niti približiti već šestu godinu zaredom. Ljudi rade svoj posao i rade ga vraški dobro. Nije njihov problem što većini promatrača kida živce činjenica što se u petom krugu Velike nagrade Kine znalo tko će pobijediti. Toliko su moćne Srebrne strijele, da navijač neke druge momčadi nema snage niti sanjati kvar na bolidu s brojem 44 u takvoj situaciji.

Sljedeći video poezija je u pokretu. Kad jedna momčad funkcionira savršeno, čak i ovakve kompleksne situacije moguće je riješiti bez gubitka vremena.

A onda, recimo da onaj spomenuti navijač, šest krugova kasnije mora gledati kako “njegova” momčad govori svojoj zvijezdi u usponu da se skloni s puta iskusnijem vozaču jer taj iskusniji vozač ima veću vjerojatnost boriti se za naslov prvaka.

To je točka broj 2. Timske odredbe nitko ne voli gledati. Tko je brži, neka to dokaže na stazi, a ne preko radio veze.

Sebastian Vettel bio je unutar jedne sekunde, koristio je DRS… i nije mogao ništa protiv Charlesa Leclerca. Osim “kukati” preko radio veze, sve dok mu momčad nije udovoljila. Kad je dobio čist zrak ispred sebe, napravio je veliko ništa. Nekoliko je puta blokirao kotače na kočenju i vozio je istim tempom kao prethodno Leclerc, kojemu je momčad usput sasvim uništila utrku svojim odlukama pa ne samo da nije bio treći, već je izgubio i četvrto mjesto od Maxa Verstappena.

“Charlesu nisu dali pravu priliku da pokaže brzinu koju je imao. Samo krug nakon upozorenja da će morati propustiti Vettela ako ne ubrza, dobio je naredbu da ga propusti. Na kraju su u Ferrariju pogriješili i sa strategijom te je Leclerc završio iza Maxa”, suosjeća s monegaškim mladićem Nico Rosberg.

I koliko god se Binotto sada opravdavao da su postupali u najboljem interesu momčadi i da bi ista ta momčad osvojila jednaki broj bodova da Leclerc nije pustio Vettela, potezi koje su povukli u Australiji (kada Leclercu nisu dozvolili prolazak ispred Vettela, a bio je tada doista mnogo brži) i sada u Kini, krajnje su nepopularni. Još su se k tome pokazali i promašenima, a broj pogrešaka u prvim utrkama sugerira da se na bolje ništa promijenilo nije nakon smjene čelnog čovjeka momčadi.

Frustrirajuća točka broj tri, za mene je uzrok odustajanja Nica Hülkenberga, koji je nakon utrke otkrio šef Renaultove momčadi Cyril Abiteboul.

“Smatramo da kvar nije prouzročilo nekakvo oštećenje. Problem je u softveru. Mislim kako moramo promijeniti nešto u softveru, da bismo došli u priliku promijeniti nešto na hardveru.”

“Riječ je o tipičnom softverskom problemu. Ako se sustav smrzne, potrebno ga je resetirati. To je upravo ono što smo pokušali napraviti na Nicovom bolidu tijekom utrke, ali nije nam uspjelo.”

To je samo još jedan dokaz koliko se Formula 1 udaljila od čiste mehanike i fizike, a koliko je postala ovisna o novim tehnologijama, softverskim rješenjima i elektronici. S pravom se mnogi pitaju: Pa koliki je uopće doprinos vozača u takvim bolidima?

No, dosta sada s negativnostima.

Velika nagrada Kine imala je i svoje pozitivne priče, imala je svoje pobjednike. Kako je to istaknuo kolega Davor, sve pohvale za svoje nastupe zaslužuju Alexander Albon, Daniel Ricciardo ili Kimi Räikkönen, no želio bih ipak posebno istaknuti vozača kojeg se uglavnom najviše osporava.

Lewis Hamilton peterostruki je prvak svijeta. Nakon Velike nagrade Kine na svom kontu ima 75 Grand Prix pobjeda (što znači da je slavio na 7,5 posto svih utrka u povijesti Svjetskog prvenstva). Britanac je probio granicu od 4000 krugova na vodećoj poziciji i što je važnije, preuzeo je vodstvo u ukupnom poretku Prvenstva.

Prvi put ove godine, a da zapravo uopće nije izgledao pretjerano dominantno na prve tri utrke. Što može biti gore od toga za njegove rivale?

I koliko ga god neki osporavali ili ako ćemo biti u korak s trendovima – “hejtali”, Lewis je u Kini pokazao izuzetne vozačke sposobnosti. Na slobodnim treninzima bio je mnogo sporiji od kolege Bottasa, mučio se s postavkama bolida i vjerojatno je nakon trećeg slobodnog treninga više bilo onih koji bi svoj novac uložili na pobjedu Ferrarija, nego onih koji bi se kladili na pobjedu Hamiltona, a svi znamo kako je priča završila.

U kvalifikacijama je maestralno izvukao najbolje kada je najviše trebalo. Nedostajale su mu 23 tisućinke za pole position, ali nadoknadio je to već do prvog zavoja nedjeljne utrke. Dalje je sve bila “šetnja u parku”.

Šteta je što Hamilton u ovoj eri Formule 1 nema dostojnog suparnika, ali koliko ga god simpatizirali ili ne – čovjeku treba još jednom skinuti kapu za sve ono što radi kad sjedne u bolid.

Pohvale apsolutno zaslužuje i Max Verstappen, koji izvlači mnogo iz svoje Red Bull Honde. Opet se ugurao među “veliku četvorku”, vjerojatno se pita je li mogao i do postolja, da je samo malo ranije kočio pri onom napadu na Vettelovo treće mjesto.

U odnosu na timskog kolegu Gaslyja, Max je bio toliko bolji i brži, da je uopće suvišno povlačiti tu paralelu. Javnost je Francuzu ionako već počela tražiti nasljednika, ne popravi li prezentacije svojih vozačkih sposobnosti u bližoj budućnosti.

Sjajna stvar u ovoj sezoni je borba sredine poretka i gledajući u akciji Renault, Haas, Racing Point, Toro Rosso, McLaren i Alfa Romeo – svaki se ljubitelj Formule 1 može dobro zabaviti.

Ovoga puta Ricciardo je bio “best of the rest”, a s druge strane medalje našli su se Haas i McLaren pa ostali bez ijednog boda. Haas ponovno zbog nedostataka na svojim bolidima i problema sa zagrijavanjem guma, a McLaren zbog pogotka “ruskog torpeda”.

Daniil Kvjat opet čini nemoguće stvari pa je jednim potezom, u jednom zavoju, iz borbe za bodove izbacio cijelu jednu momčad.

I još Williams, ah Williams… Sjećate se s početka teksta priče o 1992. i posljednjoj momčadi koja je startala u sezonu s tri dvostruke pobjede? Da, bio je to Williams. S Nigelom Mansellom i Riccardom Patreseom.

Velika nagrada Kine, uz sve svoje negativne strane, na kraju je ipak bila samo jedna crtica u bogatoj prošlosti ovog sporta. Okrugla crtica. Prva četveroznamenkasta crtica. Ali ipak samo crtica.

Utrka u Šangaju nas je razočarala i pokazala nam neke negativne strane Formule 1, ali dozvolite mi da ipak ne vjerujem onima koji su nakon utrke komentirali kako više neće pratiti Formulu 1 jer je predosadna. Znamo svi da to ne ide tako lako.

Kome god se Formula 1 jednom uvukla pod kožu, teško će prestati pratiti taj oktanski cirkus. Ma koliko se “Velikih nagrada Kine” dogodilo.

Ostaje nam čekati Baku, nadati se boljoj utrci i vjerovati da će oni koji imaju moć odlučivanja, uskoro donijeti odluke koje će ovaj sport i utrkivanje učiniti boljim.

Izvor: GP1.hr