Kraj karijere: Zbogom Kimi, nek’ ti je sretno

Onako kako je to i najviše volio, u sjeni je ostao odlazak u mirovinu jednog od velikana omiljenog nam sporta. Čovjek od vrlo malo riječi u nedjelju je, u Abu Dhabiju, odvezao svoju drugu posljednju utrku u karijeri u Formuli 1. Već je jednom odlazio u mirovinu, no ovaj put je sve jasno, o klin je svoju kacigu okačio ledeni Finac, svima drag Kimi Raikkonen.

Dvadeset godina. 349 utrka, 21 pobjeda, 18 najboljih startnih pozicija, preko 18.000 krugova, od toga 46 najbržih. Pet momčadi. Jedan naslov svjetskog prvaka. 42 godine.

Hell of a driver.

Teško je izabrati samo jednu stvar po kojoj ćemo pamtiti Kimija. Mnogi će se prisjetiti maestralnih izvedbi na stazi, drugi pak njegovih osebujnih izjava od vrlo malo riječi, tko zna koliko ćemo ga još pamtiti kao posljednjeg Ferrarijevog prvaka. Nakon dvadesetogodišnje karijere s jednim kratkih prekidom, Kimi barem do iduće godine ostaje upisan kao vozač s najviše grand prix nastupa, a titulu najstarijeg prepustit će kolegi Fernandu Alonsu, koji će ga najvjerojatnije preteći po broju nastupa u Formuli 1.

Kimi Matias Raikkonen rođen je 17.10.1979. godine u Finskom gradu Espoo. Od desete godine natjecao se u kartingu, a tek s 15 godina je prvi put nastupio izvan Finske. Tijekom te utrke u Monaku, slomio mu se upravljač na kartu, no Kimija to nije spriječilo da stavi voziti. Već je kao klinac pokazivao kakav je borac i da uopće lako ne odustaje. I njegova sljedeća utrka u Monaku ostat će zapamćena po Kimijevim vratolomijama. Njegov kart je nakon sudara u prvom krugu odletio na suprotnu stranu zaštitne ograde, no Kimi nije želio odustati, pa je vozio iza ograde dok je imao stazu. Potom je uzeo svoj kart i prenio ga stazu, sustigao ostale vozače i utrku završio na trećem mjestu. Nastavio se natjecati i pobjeđivati. Osvojio je Nordic Championship u Norveškoj, zimsku seriju Britanske Formule Renault, da bi 2000. godine pobijedio na sedam od deset utrka Britanskog Formula Renault prvenstva. Sve ovo ponukalo je Petera Saubera, vlasnika Formula 1 momčadi, da pruži priliku mladom Fincu. Unatoč tome što je Kimi nastupio na samo 23 automobilističke utrke, Peter Sauber je vidio ono što drugi nisu.

Prvo je Kimi 2000. godine na stazi Mugello testirao bolid momčadi Sauber i već drugog dana testiranja bio je za pola sekunde brži od Sauberovog stalnog vozača Pedra Diniza. Za sezonu 2001. Sauber je Kimiju ponudio mjesto u momčadi, a dušobrižnici, uključujući i tadašnjeg predsjednika FIA-e Maxa Mosleyja, smatrali su kako tako neiskusan dečko ne treba dobiti super licencu za nastup u Formuli 1. Kimi je ipak svoju licencu dobio, obzirom da je za njega jamčio Peter Sauber, i 20 godina kasnije svima je jasno kako uopće nije pogriješio.

Kimijeva karijera može se podijeliti na priču u dva dijela. Jednu prije prvog prekida utrkivanja u Formuli 1 2010. godine, kad je Kimi bio letio stazom i imao i bolji učinak nego što su to njegovi bolidi dozvoljavali. Prvi dio karijere proveo je u Sauberu, McLarenu i Ferrariju. Iz Saubera je u McLaren otišao nakon samo jedne sezone, a u McLarenu je zamijenio još jednog letećeg Finca, svog uzora i mentora, Miku Hakkinena. Upravo je Hakkinen nagovorio Rona Dennisa da ponudi Raikkonenu mjesto u momčadi, jer kako je to Hakkinen govorio, if you wanna win, get the Finn. Godine u McLarenu nažalost nisu donijele željeni uspjeh za ledenog Finca, od šefa Dennisa je dobio nadimak Iceman, a sliku ledenog čovjeka Kimi je njegovao sve jedan dan svoje karijere.
U Ferrari je Kimi došao 2007. godine i iste te godine ostvario san svakog vozača Formule 1. Prelazak u Ferrari isplatio mu se na najslađi mogući način, u sjeni borbe McLarenovih Alonsa i Hamiltona, Kimi im je ispred nosa pokupio naslov svjetskog prvaka i tako sebi osigurao mjesto na listi vječnih. Karijeru je prvi put završio s krajem sezone 2009., no ostavio je otvorena vrata za povratak. Poigrao se s rallyjem, pokazao da je dobar u svakom vozilu za čiji upravljač sjedne i nakon samo dvije godine se vratio.

Obukao je zlatno – crni kombinezon momčadi Lotus, no druga etapa u Formuli 1 nije bila ni slična onoj prvoj. Tijekom boravka u Lotusu pokazivao je Kimi bljeskove onog starog sebe, no niti je bolid bio konkurentan, a nekad se činilo da ni Kimi nije ono što je nekad bio. U Ferrari vratio još jednom, no ponovljena suradnja nije bila ni blizu uspješna kao prva. Društvo u momčadi mu je pravio tad već četverostruki svjetski prvak Sebastian Vettel, i upravo je Vettel uglavnom u utrkama bio bolji od Kimija. Kimi je često djelovao nezainteresirano na stazi, kakav je bio i izvan nje, i često se više pričalo o njegovoj osobnosti, nego o izvedbama na stazi. Malo je toga pokazivao na stazi, no uhvatio je još jednu pobjedu u karijeri, na VN Sjedinjenih Američkih Država 2018. godine, koja će i ostati njegova posljednja pobjeda u karijeri.

Vrlo često Kimi je odavao utisak kao da ga nije briga ni za što, a uglavnom je tako i djelovao u razgovorima s novinarima. Na stazi je znao što radi, nije se bojao to i reći, a svoje nezadovoljstvo je često vrlo slikovito izražavao prema momčadi i putem team radija. No, nije ni Kimijevo srce tako ledeno. Svi se dobro sjećamo uplakanog dječaka s Ferrarijevom kapom na tribinama staze u Barceloni 2017. godine. Kimi je odustao iz utrke, a kamere su snimile razočaranog dječaka u suzama. Nedugo zatim, dječak je s roditeljima bio u Ferrarijevoj garaži s Kimijem osobno. Finci s ledenim srcem se ne ponašaju baš tako.

Posljednje tri godine svoje karijere Kimi je proveo u donjem dijelu poretka u momčadi Alfa Romeo. Nakon što se pozdravio s Ferrarijem, ljubav prema utrkivanju je bila jača od svega, i odlučio je ostati, pa makar i u nekonkurentnoj momčadi poput Alfa Romea. Uspjesi iz prošlosti obilježili su Kimijevu karijeru.

S 42 godine, Kimi Raikkonen se oprostio od Formule 1 kao najiskusniji vozač u povijesti. Iako je odustao iz zadnje utrke, horda štovatelja lika i djela ledenog Finca izabrala ga je za vozača dana na zalasku njegove karijere. Na pitanje kako se osjeća kad zatvara jedno tako važno poglavlje svog života, u svom stilu je odgovorio.

„Radujem se što se vraćam normalnom životu i provođenjem vremena s obitelji.“

Što budućnost nosi za Kimija, teško je reći. Hoćemo li ga vidjeti ponovo uz stazu? Neki od njegovih bivših kolega, poput Nica Rosberga, Jensona Buttona, Davida Coultharda ili Felipea Masse redovno su uz stazi, najčešće s mikrofonom u rukama. Možemo li zamisliti Kimija kako vodi konferenciju za medije? Teško. Sam Kimi nikad nije volio razgovarati s novinarima. Onda kada jeste, nikad nije razočarao odgovorom. Ako ništa drugo, uvijek je bio iskren. S Kimijem ste uvijek znali na čemu ste.

Možda je ovo konačno zbogom za Kimija, barem što se tiče Formule 1. Sve se jednom svrši, to je bar jasno. Osim, možda samo uspomena koje nam ostaju zauvijek.

Kimi Raikkonen se zaista pobrinuo da ga nikad ne zaboravimo.