Slijedi nam VN Njemačke na stazi u Hockenheimu. Ova je staza vidjela mnogo zanimljivih utrka, među kojima je i utrka iz 2000., doduše na starom Hockenheimu, koja je vidjela prvu pobjedu Rubensa Barrichella nakon njegovog starta s osamnaestog mjesta. No, mene se najviše dojmila utrka koja je vožena daleke 1957. na 23 km dugom Nurburgringu, a u glavnoj ulozi je “El Maestro” Juan Manuel Fangio.
Datum je 4. kolovoz 1957. Na rasporedu je šesta od osam utrka svjetskog prvenstva Formule 1. U prvenstvu je trenutno vodeći Fangio u Maseratiju s 25 bodova, iza njega slijedi Luigi Musso u Ferrariju sa 13 bodova, te bi eventualnom pobjedom Fangio osvojio svoju petu titulu, četvrtu uzastopnu. Najviše šanse za pobjedu na Zelenom Paklu imaju upravo talijanske ekipe, Maserati i Ferrari. Naime, staza je puna neravnina a za razliku od britanskih momčadi poput Coopera i Vanwalla lakše se mogu izboriti s tim neravninama unatoč činjenici da je prije same utrke na cijelu stazu položen novi sloj asfalta.
Ferrari i Maserati su dominirali kvalifikacijama. Fangio starta prvi, zatim Mike Hawthorn u Ferrariju, Jean Behra (Maserati) i Peter Collins (Ferrari). Tijekom pripreme za utrku znalo se da po potrošnji goriva obje momčadi mogu završiti utrku bez zaustavljanja, no razlika je bila u gumama. Ferrarijevi vozači (koji voze na Englebertu) su odabrali tvrđe gume pa su mogli izdržati do kraja. Fangio je za razliku od njih na svoj Maserati stavio mekšu komponentu (Maseratiji su koristili Pirellijeve gume) s kojom nije mogao završiti utrku do kraja jer bi se potrošile na pola utrke. Zato se odlučio na jednu drukčiju strategiju: startat će s pola spremnika goriva te juriti dok ne napravi prednost od oko 30 sekundi (koliko je prema izračunima bilo dovoljno), te na pola utrke nadoliti gorivo i promijeniti gume. Na papiru je to bilo sjajno, ali u praksi će se pokazati ne baš bajno.
Utrka kreće. Hawthorn na startu iznenađuje Fangiu i prestiže ga, no nakon dva kruga Fangio vraća vodeću poziciju. Počinje svoju jurnjavu te do sredine utrke i planiranog odlaska po gorivo i gume ima 30 sekundi prednosti. Prema planu odlazi u garažu po nove gume i gorivo. Tada nastaju problemi. Mehaničaru na lijevom zadnjem kotaču ispada vijak te dok je to primijetio i popravio stvar izgubljena je minuta vremena. Fangio se potom vraća na stazu na treće mjesto te završetkom kruga, koji je vozio malo sporije zbog hladnih guma, ima ogromnih 48 sekundi zaostatka za Collinsom na drugom mjestu. Zvuči nedostižno.
Ono što je uslijedilo nakon toga ulazi u legendu, a Fangiu uzdiže do besmrtnosti. Znajući da nema što izgubiti odlučuje se na kamikaza potez. Svaki zavoj će voziti u jednoj brzini više i juriti kroz zavoje brzinom koja je van zdrave pameti. Toliko je jaka bila njegova želja za pobjedom.
Sljedeća statistika ostavlja bez daha. U preostalih deset krugova devet puta obara rekord staze. Za usporedbu, vrijeme njegovog najbržeg kvalifikacijskog kruga je 9:25.6 a njegov najbrži krug, ujedno i najbrži krug utrke, je 9:17.4. Za 8.2 sekunde brži od njegovog kvalifikacijskog kruga dan ranije!
Na slici ispod je trenutak prolaska ciljnom ravninom, Collins ispred Fangia, nekoliko trenutaka prije pretjecanja.
Ferrariji su bili uvjereni u pobjedu, no kad im je javljeno da Fangio ubrzava bilo je kasno. U prvom od suludih krugova je bio 15.5 sekundi brži, a u idućem nakon što je javljeno Hawthornu i Collinsu da Fangio ubrzava 8.5 sekundi brži. Tako je nastavio sve dok se nije 3 kruga prije kraja potpuno približio Ferrarijima. Početkom 20. kruga najprije je stradao Collins u lijevom zavoju iza ESSO Terrasse. Onda je na red došao Hawthorn. Dok za njegovo pretjecanje nad Collinsom postoji video zapis, o pretjecanju nad Hawthornom postoji tek opis pretjecanja. Po tome, Fangio i Hawthorn su prilazili nizu od prvo lijevog pa desnog zavoja, vjerojatno prije mosta Breidsheit jer je Fangio izjavio da je prvi lijevi zavoj pod pravim kutem nakon kojeg slijedi oštar desni zavoj. Fangio je doslovno hrvačkim potezom s oba lijeva kotača po travi prestigao Hawthorna te mu u idućem desnom zavoju zatvorio vrata i spriječio eventualni protunapad. Jedna priča kaže da je pri izlasku sa staze pregazio grm gloga.
U videu dolje oko 19:00 minute možete vidjeti pretjecanje nad Collinsom.
Sve u svemu, vratio se na vodeću poziciju te se othrvao napadima Hawthorna. Odjurio je do svoje posljednje pobjede u karijeri i svog zadnjeg naslova, rekordnog petog. Dok je Michael Schumacher uspio srušiti taj rekord, jedan drugi rekord će ostati za sva vremena: on je najstariji prvak s 46 godina i 41 danom. Nakon utrke je kratko iznio svoje dojmove.
“Nikad u svom životu nisam vozio ovako brzo i mislim da neću nikad više ponoviti isto.”
Nekoliko godina nakon toga došao je na to isto mjesto gdje je pretekao Hawthorna, te je bio jako iznenađen.
“Kada sam vidio taj zavoj izvan bolida naježio sam se te sam pomislio kako sigurno ne bi uradio isto pretjecanje da sam ranije vidio taj zavoj izvan bolida.”
U jednom intervjuu nekoliko godina kasnije se osvrnuo na svoj pobjednički Maserati 250F i još neke događaje nakon utrke.
“Volio sam taj Maserati. Nije bio najbrži, ali je bio jako dobro balansiran. Osjećao sam da s tim bolidom mogu uraditi što god poželim. Čak i danas kad se sjetim te utrke u Njemačkoj prođu me trnci. Dva dana nakon utrke nisam mogao mirno spavati jer sam kroz noć u glavi opet proživljavao iste događaje kao tijekom utrke. Nurburgring je moja najdraža staza i osjećam da sam je tog dana pokorio, no da bi nekog drugog dana ona možda pokorila mene, tko zna.”
S tom utrkom je svojoj bogatoj karijeri dao završni pečat. Moguće da je nakon tako lude utrke odlučio otići iz Formule 1 dok još nije skroz pao. I otišao je kao kralj, i ostao je kralj. Bio je jedan od najcjenjenijih osoba u Formuli 1, osoba koja je bila uzor i velikom Ayrtonu Senni. Ukratko, legendaran vozač i legendarna staza zajedno su dali jednu legendarnu utrku.
Izvor: GP1.hr
